Hrvatska zastava na hrvatskoj kući u Hrvatskoj, i to još baš 10. travnja – e, to je nečuvena provokacija!
S DNEVNO.HR-a ‘Ako se ćirilica mora vratiti u Vukovar radi poštovanja zakona, onda se zakon mora mijenjati radi poštivanja Vukovara!‘
{jathumbnail off} Svake godine 10. travnja predstavlja problem za Hrvatsku. To je dan kad je započela svoj kratki život NDH. Mediji znaju kako neprijatelj nikada ne spava pa hrabro razobličuju svakog člana ustaške zmije na kojeg nalete.
Prošao je predizborni skup generalsko-crkvene stranke kako je Jutarnji nazvao prosvjed protiv ćirilice 7.04. o.g., u Zagrebu. To što na skupu nije bilo ni jednog generala ni biskupa ne znači da je Jutarnji bio namjerno zloban. Znaju oni da je ćirilica samo alibi kojim se želi narušiti ponovno zacementirano bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba u Vukovaru. Skup je ipak prošao mirno tako da se galamilo čak i manje negoli na bilo kojoj utakmici Dinama ili Hajduka. Policiji je tako preostalo tek da prebroji nazočne prosvjednike. I sama policija je bila začuđena kad je pobrojala svo ono mnoštvo i vidjela da je tek 15 000 duša: Eto, i to se dešava! Nedavno su pariški policajci u prosvjedu protiv istospolnih brakova nabrojali čak 300.000 mračnih desničara, a kasnije su ipak morali priznati kako ih je bilo nešto više, tj., 1.400.000 prosvjednika. Očito, policajcima, ni francuskim kao ni hrvatskim, zbrajanje baš i ne ide.
Puno su bolji u oduzimanju…. transparenata, bejzbol palica, grbova bez socijalističkih oznaka i kapa sa slovom ‘U’. Neki premudri ministri skup prosvjednika u Zagrebu protiv ćirilice ocijenili su protuvladinim. Potpuno se slažem! Bilo koji skup bilo gdje u Hrvatskoj bit će protuvladin! U ovako idiličnoj gospodarsko-socijalnoj situaciji skup podrške Vladi mogao bi se održati jedino u jednoj bolnici u zapadnom dijelu Zagreba. Novinari TV kuća nisu pitali prosvjednike ‘tko stoji iza njih’ već ministra Matića koji je to najbolje znao. On se odlično snašao i odgovorio ‘Zna se!’ Uglavnom su medijima su prevladavale ocjene o radikalnim, rigidnim desničarima, marginalcima i zavedenim pojedincima. Kao počela su se brojati krvna zrnca naših sugrađana, i to baš sada kad ulazimo u EU. Stoga, da bi se pokazala monolitnost naprednih lijevih snaga u zemlji i još naprednije vlasti organizirano je odmah veliko istraživanje putem agencije PRIZMA CPI. Prvo pitanje je bilo: da li su anketirani za uvođenje ćirilice kao službenog pisma u Vukovaru? 71% anketiranih se odmah izjasnilo protiv. 76% anketiranih je na drugo pitanje traži reviziju biračkih spiskova u Vukovaru. Marginalna manjina od 76% još uvijek ne vjeruje u istinitost popisa stanovništva u Vukovaru. Na pitanje jesu li za povlačenje tužbe za genocid protiv Srbije 69% anketiranih izjasnili su se protiv povlačenja, a to je osobito razveselilo Josipovića, Vesnu Pusić, Pupovca, Stanimirovića i Freda Matića.
Evo, to se desi kad anketu o jednom tako važnom nacionalnom pitanju povjeriš jednoj tako nepouzdanoj agenciji kao što je PRIZMA CPI!
Međutim, naš Premijer se nije dao zbuniti. Kaže da zakone treba uvijek I bez izuzetka provoditi. Nije mi samo jasno zašto je Mili Budaku otišla glava u Jugi. Koliko se sjećam i on je provodio zakone…. Doduše rasne! Znam da je javni tužitelj, ogorčen na književnika Budaka, u završnoj riječi tvrdio kako je većina Hrvata bila protiv tih rasnih zakona. Za uvođenje ćirilice u Vukovar izjasnila se velika većina, čak 16%, a protiv manjina od 71%. Duhoviti bloger Mario Profaca kaže: ‘Ako se ćirilica mora vratiti u Vukovar radi poštovanja zakona, onda se zakon mora mijenjati radi poštivanja Vukovara!‘
Svake godine 10. travnja predstavlja problem za Hrvatsku. To je dan kad je započela svoj kratki život NDH. Mediji znaju kako neprijatelj nikada ne spava pa hrabro razobličuju svakog člana ustaške zmije na kojeg nalete. Tako je tajnik HDZ-a u Zadru objesio na kuću hrvatsku zastavu i to baš 10. travnja o.g. Da je objesio argentinsku, sve bi bilo ok! Ali na hrvatsku kuću u Hrvatskoj, i to još baš 10. travnja – e, to je nečuvena provokacija najvećih razmjera o kojoj cijela zemlja mora biti obaviještena i s njom se pozabaviti jer ionako u Hrvatskoj i nema nikakvih ozbiljnijih problema osim nacionalizma! Neki drugi član ustaške zmije javio se u emisiji Dobro jutro Hrvatska i poslao pozdrav Hrvatima i Hrvaticama te zaželio sretan 10. travnja.
Ove dvije nečuvene provokacije toliko su digle živce našim naprednim ljevičarima i novinarima da su počeli razmišljati ne bi li se mogao taj datum odlukom ministra Jovanovića možda čak ukinuti kad kalendarski dan u godini. Ako se on odmah kad je zasjeo na ministarsku stolicu beskompromisno obračunao s rječju ‘šport’,što ne bi po žurnom postupku riješio i taj nesretni 10. travnja! Uočeno je da ima daleko više ljudi koji slave rođendane 10. travnja negoli 25. svibnja. Kad se spominju životopisi Slavoljuba Penkale, Vesne Parun, Antona Martija obvezno treba izostaviti njihov datum rođenja. U Splitu je pala ideja da se zamoli Ameriku da ukine Pulitzerovu nagradu za novinarstvo ili da se bar prešuti datum kad je Pulitzer rođen. Prošle sam godine dočekao jedan hrvatski dan državnosti u Bolu na Braču. Koji, e to stvarno ne znam! To bi trebalo pitati pok. Škrabala koji je pomiješao i smotao sve praznike tako da danas nitko više pravo ni ne zna koji je dan državnosti, koji dan oslobođenja, koji dan priznanja itd. Na taj dan državnosti lani u Bolu sam vidio samo dvije zastave, i to na privatnoj kući mog susjeda Pere Katića i na mojoj. Nitko od bivših feralovaca, kojih je pun Bol, nije zabilježio da se ignorira državni praznik. Ja sam se stoga osjećao potpuno desničarsko-ognjištarski! Oko nas toliko liberala, starih partijskih kadrova i napredne omladine, a mi zatucani objesili hrvatsku zastavu. Mora da su nas progresivne snage gledale pogledima iskrenog prezira.
Još je gore u Splitu. Crnokošuljaši navalili podignuti spomenik Tuđmanu i kip Isusu na Marijanu. Dobro da to nisu naumili napraviti 10. travnja. Što bi tek onda bilo! Dragan Markovina, istoričar s Filozofskog fakulteta u Splitu i dalje je uvjeren da je prvi predsjednik nezavisne hrvatske države bio Vladimir Nazor. Uvjerava svoje studente kako je svaki narod u Jugi mogao referendumom izglasati odcjepljenje, a Tito se samo šalio kad je rekao da će Sava prije poteći uzvodno negoli će Hrvatska postati samostalna država. U Splitu je stvarno ozbiljno! Crnokošuljaši – non passaran!
Bojim se da su svi ti napori progresivne ljevice ipak uzaludni! Nekih 400 km od Splita jedan drugi crnokošuljaš već je podigao spomenik diktatoru Tuđmanu, a sada gradi deset metarski križ sa 23 karatnom pozlatom koji će biti postavljen na požeško groblje Krista Kralja. Zaboravih reći o kome je riječ. To je Zdravko Ronko – SDP-ov gradonačelnik Požege. Isti je još 2010.g., rekao Milanoviću kako misli u Požegi dići spomenik dr. Tuđmanu. Milanović mu je odgovorio: ‘To ti je dobra stvar! On je bio prvi Predsjednik!’ E, da je Zoki u to vrijeme imao prave informacije od recimo Draga Markovine ili Vjekoslava Perice, profesora povijesti na splitskom i riječkom Filozofskom fakultetu, Tuđmana bi Milanović svrstao sigurno uz bok Paveliću! Što ako Markovina pobijedi u utrci za splitskog gradonačelnika? U tom slučaju usred pobjedničkog slavlja treba ugasiti play station! Winston Churchill je rekao: ‘Ako započnemo svađu između prošlosti ‘ sadašnjosti, uvidjet ćemo da smo izgubili budućnost!”
Damir Hršak, profesor je na Metalurškom fakultetu u Zagrebu. Laburisti su ga stavili na 5. mjesto liste za europarlament. Deklaratorno je visoko, ali stvarno prenisko da uspije postatiu eurozastupnik. Prof. Hršak ne paradira na gay paradama iako je gay. Pokazao je, uz građansku hrabrost, visok stupanj mudrosti i skromnosti. Kaže: ‘Biti gay spolna je usmjerenost, moralno neutralan dio identiteta koji je dan rođenjem, pri čemu, poput nacionalnosti i rase, čovjek nema mogućnosti odabira već samo prihvaćanja sebe kao ljudskog bića sa svim svojim kreativnim potencijalima ili života u tjeskobi i autodestrukciji. Time se nemam što dičiti, ali ni sramiti se toga’ Pametnom dosta! Međutim, lijevo krilo Večernjakove momčadi, Marko Špoljar, misli da bi jednom intelektualno i moralno stabilnom Hršaku ipak trebala pomoć i to ne od bilo koga, nego od Predraga Matvejevića. Kad o njemu govori kao da cucla najfinije kiki-bombone. Kaže naš Marko: ‘Predrag Matvejević, erudit par excellence, jedan od naših najpoznatijih humanista, pisaca i publicista, autor remek-djela Mediteranski brevijar, podržao je kandidaturu Hršaka’ I bla,bla,bla…. Pišući o korektnom i skromnom prof. Hršaku i njegovoj kandidaturi, Špoljar nam na ulaz za poslugu uvodu ‘eruditu par excellence’. Usput rečeno, ta persona je pravomoćno osuđeni klevetnik, tip koji je uzbudio francusku akademsku zajednicu jer u tobože nedemokratskoj Hrvatskoj mora u zatvor iako je kažnjen uvjetnom kaznom. To je persona koja je za vrijeme Domovinskog rata kontinuirano pisao protiv njene borbe za samostalnost. Što i kako je Matvejević pisao, Špoljar može saznati jednim klikom na Googleu. Kakav je Mediteranski brevijar, stvar je književnog ukusa, ali ponašanje Matvejevića kao čovjeka diskvalificira ga da bude potpora čovjeku kojemu takva potpora uopće ne treba. Favorizirajući i gurajući Matvejevića u prvi plan dok piše o Hršaku, Špoljar pokazuje koliko je objektivan propagirajući bespoštedno svoje ljevičarske ideje gdjegod i kadgod stigne! Benjamin Franklin je rekao: ‘Pola istine je često jedna velika laž!’
Kao uvjereni euroskeptik ne mislim na nedjeljne izbore. Vrijeme ću iskoristiti pametnije. U mojoj zadrtosti učvrstio me glasnogovornik EU-a Augustin Polokaj. U Jutarnjem nam sv. Augustin pomalo otkriva i drugu stranu medalje koju ćemo svi dobiti oko vrata 1. srpnja o.g. U članku ‘Naši zastupnici u EP neće braniti hrvatske interese jer oni u Brislu ne postoje’. Dakle, tako! Takve smo zastupnike imali u saveznoj skupštini komunističke Juge! Ti predstavnici niti su smjeli niti su mogli braniti hrvatske interese, za razliku od recimo slovenskih i srpskih zastupnika. Hrvati se već prije početka moraju naviknuti da u Briselu nema hrvatskih interesa, ali da Brisel u Hrvatskoj ima itekako puno svojih interesa. U glavi našeg sv. Augustina potpuno je nevažno što Hrvatska ima 12, a npr.: Njemačka 99 zastupnika. Tih 99 njemačkih se mora boriti za hrvatske interese, zajedno s Nizozemcima i Englezima. Čisti komunizam! Svima prema potrebama, a osobito nekima… Još jedan vic! Dolazi čovjek u pekaru i traži kruh. Prodavač mu dade kruh i traži 12 kn. Kupac pita zašto toliko. Prodavač objašnjava da je 3 kn za Josipovića, 3 kn za Milanovića, 3 kn za Linića i 3 kn za kruh. Sutra isti kupac dolazi u pekaru i stavlja na pult 12 kn, a prodavač mu vrati 3 kn. Na pitanje zašto mu vraća 3 kn, prodavač odgovori: ‘Danas nema kruha!’
Zvonimir Hodak/dnevno.hr
