Papa Franjo i strategija porobljavanja
Novi papa Franjo svojim riječima i ponašanjem dao je opomenu pohlepnima, korporatistima i stratezima dužničkog ropstva, a nadu obespravljenima da skromnost, poniznost i javno dobro nisu izgubljene vrline.
{jathumbnail off}Strateški plan života na dug je da se kreditima kontroliraju zaposlenici To je strategija dužničkog ropstva. Spirala zaduživanja građana i ekonomski posrnulih država ima isti scenarij. Ako se novac stvara iz kreditnog zaduživanja, onda ljudi panično traže novac, prekovremeno radeći postajući svjesno robovi. To se odnosi na „sretnike“ koji rade. Kod građana se ciljano stvara strah od gubitka imovine. Ljudi rade za banke, a one su udružene s korporacijama i vladama koje provode strategiju porobljavanja. Dug je cilj strategije pokoravanja i porobljavanja na individualnom i društvenom planu društva, a kamata glavno sredstvo te strategije. Svjetska Banka i Međunarodni Monetarni Fond (MMF) udružene s vladama i korporacijama nastavljaju širiti strategiju ekonomskog porobljavanja. Strategiju kolaboracije Vlade SAD-a i Centralne Banke SAD-a i Federal Reserve Bank (središnja nacionalna američka banka) postoji u priručniku ‘Moderna Mehanika Novca’.
U simbiozi vlasti i bankarskih centara moći se otkriva kako novac nastaje iz duga, kako se stvara inflacija, kao skriveni porez prema javnosti i kako se inflacijski porezom ciljano pogađaju najsiromašniji slojevi. Novac u toj strategiji postaje dug, a dug novac. Što je više novca u opticaju, sve više je zaduživanja. Cilj takve strategije monetarnog porobljavanja jesu posudbe putem kamata, koje odrađuju ‘ekonomske ubojice’.
Ekonomske ubojice
John Perkins je američki autor bestselera ‘Confessions of an Economic Hit Man’. Osnovne poruke knjige mogu se razabrati već iz predgovora: ‘Ekonomski ubojice’ su iznimno visoko plaćeni profesionalci koji države širom svijeta varaju za milijarde dolara. Novac Svjetske banke, Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) i drugih inozemnih organizacija usmjeravaju u blagajne velikih korporacija… Cilj je stvoriti ‘globalni imperij’. U knjizi priznaje da je bio dio tog nepravednog i moćnog svijeta. Shvativši da više ne želi biti dio tog paklenog globalnog plana, izloživši i sebe i stratege porobljavanja sudu javnosti. Kao ‘ekonomski ubojica’ nagovarao je vlade posrnulih država da uzimaju nepovoljne kredite koje dugoročno neće moći otplaćivati. U knjizi opisuje koje korporacije stoje iza američke države i američke državne politike. Navodi primjere kad Svjetska banka posudi novac zemlji koju misli porobiti. Kasnije se taj novac uz enormne kamate vraća američkim korporacijama, kao na pr. Bechtelu, Halliburtonu i Stoneu & Websteru. Državu žrtvu nakon ‘pomoći’ ostave u tako velikim dugovima da ih je nemoguće otplatiti. ‘Ekonomski ubojica’ se po uhodanom scenariju obraća zemlji žrtvi s različitim ponudama, ponajprije rasprodajom nacionalnog bogatstva.
Takvu strategiju kolonizacije je dodatno objasnio Josip Eugen Stiglitz, američki ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomskih znanosti (2001.) i bivši predsjednik u Svjetskoj banci za obnovu i razvoj. I on je progovorio o tome kako korporacije, moćne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju socijalne nemire, osobito u siromašnim i tranzicijskim zemljama. Otkriva tajne planove ‘do prokletstva’ za zemlje u tranziciji, koji su se krili iza ‘mamaca’ za iste s prijevarom zvanom ‘STRATEGIJA POMOĆI’. Cilj je da Svjetska banka i svjetske korporacije vladama ekonomski posrnulih država ponudi unificirani program, s četiri koraka do prokletstva: od zaduživanja države do građana i nametnutih socijalnih nemira. Hrvatska je već kapitulirala u tri koraka. Četrvti korak je rasprodaja šuma, voda i nacionalnih bogatstava. Permanentno reprogramiranje dugova Hrvatskoj je sustavno rušilo nacionalnu samostalnost, sve kako bi se legalizirala eksploatacija. Ugledni hrvatski fizičar dr. Davor Pavuna za portal Dnevno.hr od 21. kolovoza 2012. godine izjavljuje: – Dogodila se ne samo globalizacija već i financijski imperijalizam i porobljavanje čovječanstva. Postoje dva scenarija. Ili će naš planet živjeti u harmoniji, ili će i dalje vladati ovi ‘bankaroidi’ i financijski manipulatori, a onda će s ovom civilizacijom biti gotovo. Ljudi se sami moraju probuditi. Neće ih nitko spasiti ako to ne učine oni sami.
Primjer kako se oduprijeti?
U dokumentarnom filmu ‘Duh vremena’-Zeitgetes (2008) se opisuje jedinstvena presuda suda iz 1969. godine u Minnesoti (SAD). Banka se obratila sudu tužbom s građaninom Jeromeom Dalyem, kome je trebala biti oduzeta kuća koju je kupio putem kredita, a koji mu je banka dodijelila. Njegov argument u obrani je bio da ugovor obvezuje obje strane da stave legitiman oblik imovine u zamjenu. U pravnoj terminologiji to se zove ‘konsideracija’ (ugovor zasnovan na razmjeni jedne forme za drugu.) Gosp. Daly je u svojoj obrani tvrdio da posuđeni novac nije vlasništvo banke, da je stvoren iz ničega u trenutku kada je sporazum o pozajmici potpisan. Pozvao se na dokument ‘Moderna Mehanika Novca’ gdje stoji zapisano kod posudbe: – Kada zadužujete nekoga, to zahtjeva da potpišete zadužnicu u zamjenu za kredit.
Gosp Daly je argumentirao da novac ne dolazi od bankarske imovine, ne dajući mu ništa svoje, osim fiktivnog papira (s potpisom bankarskog činovnika ili pečata). Predsjednik suda je izjavio: – Tužitelj – predsjednik banke – priznaje da je u suradnji s Federalnom Bankom, kreirao novac i kredite. Nije bilo zakona ili statuta koji su mu davali pravo da to čini. Zakonito razmatranje mora postojati i biti na raspolaganju da bi podržalo zadužnicu. Porota smatra da nije bilo zakonskih okvira, i ja se tu slažem.
Zaključio je: – Samo Bog može stvoriti nešto vrijedno iz ničega. Sud je odbacio zahtjev banke za oduzimanje imovine, tako da je Daly zadržao svoju kuću. Implikacije ove sudske odluke su bile velike. Jer svaki put kada posudite novac od banke, bez obzira da li je u pitanju stambeni kredit, ili rata kreditne kartice, novac koji vam je dat, ne samo da je krivotvoren, već je nezakonit oblik ‘konsideracije’, odnosno vlasništva. I stoga se poništava ugovor o otplati. Jer banka nije ni imala novac kao vlasništvo s kojim bi započela. Nažalost, takvi pravni postupci su potisnuti i ignorirani, a igra neprekidnog zaduživanja se nastavlja.
Strategija novog Pape
Novi papa Franje svojim riječima i ponašanjem dao je opomenu pohlepnima, korporatistima i stratezima dužničkog ropstva, a nadu obespravljenima da skromnost, poniznost i javno dobro nisu izgubljene vrline. Pohlepu i bogatstvo koju su političari i tajkuni godinama promicali, skromni je papa sahranio. Ne želi se kititi lažnim sjajem. Pere noge zatvorenicima, ljubi bolesnike, blagoslivlja siromahe, a raskoš rezolutno odbija.
Sjajno je to opisala novinarka Mladenka Šarić: – U Hrvatskoj političari govore o javnom dobru samo kad se bore za pobjedu na izborima. Kad pobijede, uslijedi podjela plijena. Poslije izborne pobjede postaju ono što papa Franjo ne želi postati. Sele se na prestižne lokacije, voze u luksuznim limuzinama i uživaju u raskoši. Papa Franjo osuđuje crkveni narcizam i time daje naputak crkvenom svijetu kako valja postupati i živjeti, ali političari nemaju snagu osuditi vlastitu sebeljubivost i dokinuti vlastitu samoživost. Pozivajući se na narod oni su okrenuti prema sebi.
Nisu se samo odnarodili nego i sustavno rade protiv naroda po scenariju korporatista. Ostaje da se vidi hoće li Papino ponašanje vratiti dostojanstvo i građansku hrabrost otpora protiv vladajućih koji rade po scenariju dirigiranog kaosa.
Zlatko Miliša/Dnevno.hr