Snaga krštenja potiče kršćane na hrabro svjedočenje Krista
Snaga Krštenja potiče kršćane na hrabro naviještanje Krista i kad nema sigurnosti, pa i u progonima – istaknuo je papa Franjo u srijedu, 17. travnja, na Misi koju je slavio u Domu Sveta Marta, u nazočnosti skupine zaposlenika vatikanske banke.
{jathumbnail off}I današnju je propovijed Sveti Otac utemeljio na odlomku iz Djela Apostolskih, o prvoj kršćanskoj zajednici koja živi u miru i ljubavi. Ali, odmah nakon mučeništva svetoga Stjepana, dolazi do nasilnoga progona. To je pomalo stil života Crkve: između mira ljubavi i progona – rekao je Papa. To se u povijesti uvijek događa, jer je to Isusov stil. Brojni vjernici tako zbog progona bježe u Judeju i Samariju, te tamo naviještaju Evanđelje, iako su sami, bez svećenikâ, jer su apostoli ostali u Jeruzalemu.
Ostavili su kuću, sa sobom su možda ponijeli malo stvari; – napomenuo je Sveti Otac – nisu imali sigurnosti, ali išli su od mjesta do mjesta naviještajući Riječ. Sa sobom su nosili bogatstvo koje su posjedovali: vjeru. Bogatstvo koje im je Bog dao. To su jednostavni vjernici, kršteni prije samo godinu dana, ili možda nešto više. Ali, imali su hrabrosti naviještati. I vjerovali su im! I oni su činili čudesa! – istaknuo je Papa.
Prvi su kršćani imali samo snagu Krštenja koja im je davala tu apostolsku hrabrost, snagu Duha – primijetio je papa Franjo, te se osvrnuo na današnje kršćane. Mislim na nas, krštene; imamo li mi tu snagu, pa mislim: vjerujemo li mi u to? Da Krštenje dostaje, da je dovoljno za evangelizaciju? Ili se ‘nadamo’ da će svećenik reći, da će biskup reći… A mi? Milost je Krštenja tako pomalo zatvorena, a mi smo zbijeni u svojim mislima, u svojim stvarima. Ili pak katkada mislimo: „Ne, mi nismo kršćani. Primio sam Krštenje, bio na Krizmi, na Prvoj svetoj pričesti… osobna je iskaznica u redu. I sada mirno spavaš: kršćanin si. Ali, gdje je ta snaga Duha koja te nosi naprijed? – upitao je Sveti Otac.
Napomenuvši potom da imamo biti vjerni Duhu kako bismo Isusa naviještali svojim životom, svojim svjedočenjem i svojim riječima, papa je Franjo istaknuo da kada to činimo, Crkva postaje Crkva Majka koja rađa djecu, i djecu, i djecu, jer mi, djeca Crkve, to donosimo. Ali, kada to ne činimo, Crkva ne postaje majka, nego Crkva babysitter, koja njeguje dijete kako bi ga uspavala. To je onda uspavana Crkva. Sjetimo se svojega Krštenja, odgovornosti svojega Krštenja – potaknuo je Papa te podsjetio na progone u Japanu, u 17. stoljeću.
Tada su, naime, katolički misionari bili protjerani, te su kršćanske zajednice tijekom 200 godina bile bez svećenika. Po povratku, misionari su pronašli sve zajednice, svi su bili kršteni, svi su bili katehizirani, svi su bili vjenčani u crkvi. I to zahvaljujući djelu krštenika. Velika je odgovornost na nama, krštenicima: – istaknuo je Sveti Otac – naviještati Krista, voditi naprijed Crkvu, to plodno majčinstvo Crkve. Biti kršćanin ne znači praviti karijeru u nekom uredu kako bih postao kršćanski odvjetnik ili liječnik. Ne. Biti kršćanin … to je dar koji nam pomaže ići naprijed u naviještanju Isusa Krista snagom Duha – istaknuo je Sveti Otac.
U vrijeme progona prvih kršćana – podsjetio je na kraju Papa – Marija je mnogo molila i poticala one koji su bili kršteni da idu hrabro naprijed. Molimo Gospodina milost da postanemo hrabri krštenici, i sigurni da nas Duh koji imamo u sebi, a koji smo primili po Krštenju, uvijek potiče da Isusa Krista naviještamo svojim životom, svojim svjedočenjem, a i svojim riječima – potaknuo je papa Franjo.
RV | benedikt
