Učitelj je izgubio kritičara
Živio jednom rabin koga su ljudi poštovali kao Božjeg poslanika. Nije bilo dana kad mnoštvo ljudi ne bi bilo pred njegovim vratima, tražeći savjet ili blagoslov od Božjeg čovjeka.
{jathumbnail off}I svaki put kad bi rabi govorio, ljudi su slušali upijajući svaku njegovu riječ. No, među slušateljima bio je neki antipatičan čovjek koji nikada nije propustio priliku da ne proturječi učitelju.
On je zapazio rabijeve slabosti, i zbijao šale na račun njegovih pogrešaka, na zgražanje učenika koji su tog tipa smatrali utjelovljenim đavlom. No, jednog je dana “đavao” obolio, a potom i umro. Svi su s olakšanjem odahnuli. Izvana su svi izgledali kako dolikuje u takvim slučajevima, ali u svojim srcima bilo im je drago da taj neuljudan heretik neće više prekidati nadahnute učiteljeve govore ili kritizirati njegovo ponašanje.
I stoga, ljudi su bili iznenađeni kad su na sprovodu vidjeli učitelja kako istinski žali za mrtvacem. Kad ga je kasnije jedan učenik upitao da li se žalostio zbog vječnog udesa pokojnika, odgovori: “Ne, ne. Zašto bih žalovao za našim prijateljem koji je sad u nebu?
Taj je čovjek bio jedini prijatelj koga sam imao. Ovdje sam okružen ljudima koji me poštuju. On je bio jedini koji me je stavljao na kušnju.
Bojim se da ću bez njega prestati rasti.” Rekavši to, učitelj brizne u plač.
vjeronauk.hr | benedikt
