Gabriele Kuby: ‘Hrvati, čuvajte se fraze ‘međugeneracijski sporazumni seks’, to je legalizacija pedofilije!’
‘SEKSUALNI ODGOJ JE ZLO’ Uz večerašnje predstavljanje knjige gdje Gabriele Kuby ‘Svjetska seksualna revolucija – uništenje slobode u ime slobode‘ u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu (19:30 sati)
{Jathumbnail off}U stvarnosti postoje dva spola, a tu se činjenicu želi relativizirati nametanjem postojanja više spolova, što bi u konačnici rezultiralo bespolnim društvom. Zapravo se radi o društvenom inženjeringu – ukoliko uništimo zajednicu muškarca i žene, pada fundamentalna osnova čitavog ljudskog društva: reprodukcija bazirana na ljubavi. Znanost stoji iza toga da su muškarac i žena u svojoj genetskoj i hormonalnoj biti drugačiji, zato je apsolutno suludo govoriti i tumačiti drugačije.
Uoči današnje promocije knjige ‘Svjetska seksualna revolucija – uništenje slobode u ime slobode’ u dvorani Vijenac na adresi Kaptol 29a u Zagrebu od 19:00 popričali smo s autoricom Gabriele Kuby, svjetski poznatom autoricom koja se u svom opusu otvoreno protivi konceptu seksualnog odgoja i svim njegovim nuspojavama. Spisateljica nam je pričala o svom odnosu s papom Benediktom XVI., zlokobnoj pozadini seksualnog odgoja, budućim pravcima društvenog inženjeringa, kao i o svom stricu i legendarnom fizičaru Werneru Heisenbergu.
Vaša glavna spisateljska tema je globalna seksualna ‘revolucija’. Zašto se u Hrvatskoj ‘seksualni odgoj’ krije pod nazivom ‘zdravstveni odgoj’ i je li u pitanju nekakav ‘false flag’ napad?
Program seksualne edukacije dio je šire slike. To je sveprisutna bitka i dio procesa ‘gender mainstreaming’ (‘spolno izjednačavanje’, op.a.), odnosno nametanja jedne nove ideologije i kulturnog programiranja. Obrazovni sustav je samo prvi od dva dijela tog sveobuhvatnog napada – drugi je deregulacija seksualnih normi čovječanstva. ‘Sve Vam je dopušteno, ne postoji dobro i zlo’ glavna je ideologija tog projekta. Na taj način mijenja se kulturalni sustav vrijednosti, a ako želite duboke i nepromjenjive rezultate, usmjerite se na one najmlađe. Upravo to se i događa kada govorimo o seksualnom odgoju. Sve dolazi od vrha – UN-a, Europske unije, pa onda prema pojedinim Vladama država. Sada smo svjedoci da se isti princip događa i u Hrvatskoj. Ako pak pogledamo sam koncept tzv. ‘kulturalne revolucije’, onda uviđamo kako se konstantno koristi način govora u kojem se riječi izvrću i koriste van konteksta. Njemačka Vlada takav način retorike koristi već četrnaest godina, pa su recimo organizaciju koja promovira pobačaje nazvali ‘Međunarodni centar za planiranje obitelji’, a jasno je kako abortusi i planiranje obitelji nemaju nikakvu poveznicu. Tako je i kod vas, svi želimo biti zdravi i živjeti što duže, pa se svi želimo ‘odgajati’ u tom smjeru. Naravno, riječ je o ‘false flag’ napadu poput onog vezanog uz ‘program reproduktivnog zdravlja’ koji smo već maloprije povezali s abortusom. Ista stvar je i kod Gatesovog ‘Programa planiranja obitelji’ koji zapravo nalaže strogu kontrolu broja djece.
Vidimo i pedofilski skandal u Velikoj Britaniji gdje su se razni odvjetnici i borci za ljudska prava počeli angažirati oko smanjenja dopuštene seksualne granice do iznad trinaest godina…
To je nevjerojatno. Prvo je granica iznosila dvadeset i jednu godinu… Danas vidimo da taj lobi ne želi biti procesuiran od strane zakona pa se bore za smanjenje te granice. U Njemačkoj smo tako vidjeli jedan iznimno snažan ogranak Zelene stranke koji je želio u potpunosti legalizirati pedofiliju. Tu ideju su nazvali ‘međugeneracijskim sporazumnim seksualnim odnosom’ i već godinama se korak po korak žele riješiti zakona koji brani pedofilske ideje. To je iznimno opasan proces. Četvrtina dječaka do određene dobi nije sigurna u vlastiti seksualni identitet što je posve normalno, i taj identitet razvijamo odgojem i okruženjem. Većinski broj te četvrtine nakon dvije godine postaje heteroseksualan – ostali pod kušnjom i nametanjem homoseksualnosti odluče postati drugačiji, i ja osobno smatram kako je taj put krivi. Vjerujem u podatke da gotovo 70% novih spolno prenosivih bolesti dolazi upravo zbog homoseksualnih odnosa. Mislim da ne bismo trebali gurati našu djecu u takav životni stil.
Psihijatrijski naputci poput DSM-a, psihijatrijskog priručnika, po stručnim kritičarima već godinama pretvaraju normalno u nenormalno i nenormalno u normalno – neki autori smatraju kako je tomu razlog potreba za medikaliziranjem svega što postoji. Smatrate li kako je u igri neka šira slika?
Kako smo upravo pričali o homoseksualnosti, možemo se prisjetiti vremena kada je taj tip seksualnosti bio zakonski zabranjen. Tomu je razlog bilo društvo koje je takav tip života smatralo lošim, te ga nije dopuštalo. Samo par desetljeća kasnije došli smo do koncepta homoseksualnih brakova. Na taj način uništava se tradicionalna definicija braka koja isti označava kao zajednicu muškarca i žene, koji uvijek u skorijoj budućnosti rade na djetetu. Intrigantan je i spin prilikom sklapanja termina ‘homofobija’. Naime, ‘phóbos’ na grčkom, a i kao psihijatrijski pojam, označava ‘neurotski strah’ i ‘anksioznost’, te bi takve osobe morale ići na terapije. Zašto onda kada smatramo da homoseksualnost možda nije najbolji način života i odnosa dobivamo ovakve dijagnoze? Smatram da imam dobre i racionalne argumente zašto imam takvo mišljenje i mislim da nemam potrebu biti tretirana kao pacijent, unatoč tomu što se to na ovaj način želi postići.
Djeca u Njemačkoj se indoktriniraju od djetinjstva, a najekstremniji primjer vidjeli smo u Brazilu gdje su dva sedmogodišnja dječaka u pozi ljubljenja koristili kao propagandu na jumbo plakatima – očigledno je da se radi o širokoj i perfidnoj strategiji. Što takav agresivan stil donosi u budućnosti?
Sve to je samo dodatni impuls za rapidno širenje pornografije. Istraživanje u Njemačkoj govori kako mladići u dobi od četrnaest do osamnaest godina u 20% omjeru pornografiju gledaju svakoga dana. Cilj je svakako hiperseksualno društvo, jer već i danas vidimo seksualne konotacije na svakom koraku. Željeli ili ne željeli seks, gledamo ga u svakom filmu. Djeca su seksualizirana od najmlađih godina. Ono što vidimo u Njemačkoj možda nije prisutno u svakoj školi, no u većini je – djeca od sedme osme godine uče o snošaju, kontracepciji, navlače kondome na plastična spolovila… Najfrapantniji primjer je onaj kada je učiteljica tjerala djecu u jednoj školi da ližu kondome da bi ‘osjetili okus’. Postoji cijela mreža seksualnih pedagoga koji se pretvaraju da su stručnjaci sociolozi, iako to zapravo nema nikakve veze sa stručnošću i praksom – sve izvlače iz materijala priloženog od strane ljudi koji desetljećima provode ‘kulturalnu revoluciju’. Takve osobe su uvijek visoko pri UN-u, međunarodnim odborima za planiranje obitelji, uredima u EU… Ono što je nekada predstavljalo marginalnu opoziciju danas je glavna politička struja.
Pojedini autori sa svime povezuju koncept društvenog inženjeringa. No, kada se govori o ideji hiperseksualnog društva uvijek dolazi i misao o androgenoj, bespolnoj civilizaciji. Koja je poveznica?
Koncept ‘izjednačavanja spolova’ govori upravo o tome da ne postoje muškarac ili žena. U stvarnosti postoje dva spola, a tu se činjenicu želi relativizirati nametanjem postojanja više spolova, što bi u konačnici rezultiralo bespolnim društvom. Najpoznatiji teoretičar ovog koncepta je Amerikanka židovskog podrijetla i lezbijskih sklonosti, Judith Butler. Ta moderna filozofkinja dobila je najviše položaje i nagrade. Zapravo se radi o društvenom inženjeringu – ukoliko uništimo zajednicu muškarca i žene, pada fundamentalna osnova čitavog ljudskog društva: reprodukcija bazirana na ljubavi. Znanost stoji iza toga da su muškarac i žena u svojoj genetskoj i hormonalnoj biti drugačiji, zato je apsolutno suludo govoriti i tumačiti drugačije.
Odakle onda toliko agresivna borba za status i financijska podrška od najviših instanci? Stoji li iza toga nekakva geopolitička ili čak transhumanistička ideja?
Kada me pitaju ovakva pitanja, odgovaram protupitanjem – postoji li memorandum iz sedamdesetih čiji je supotpisnik Henry Kissinger, a koji govori o kontroli populacije? Ideja je smanjenje broja stanovnika na Zemlji, a seksualna fronta samo je jedan nivo tog plana. Kontracepcija + seksualna dezorijentacija + abortus + sterilizacija, to su načini koji se upotrebljavaju, a iz dana u dan vidimo i nove koncepte. Europa već godinama prolazi kroz demografsku krizu i pravo pitanje je zašto politika u tom smjeru ne učini ništa. Mislim da je u cijeloj pozadini svega nešto još daleko šire i više – Novi svjetski poredak. Ako destabilizirate obitelj, onda destabilizirate društvo. Budućnost će tako donijeti sve veći broj mladih ljudi koji će postati nesposobni za roditeljstvo, a sile koje upravljaju sustavom upravo to i žele.
Fabijansko društvo je još u prošlom stoljeću predvidjelo ubrzavanje seksualnosti kod djece, da bi u dalekoj budućnosti upravo najmlađi služili kao svojevrsna civilna garda koja će braniti državu od naroda, odnosno vlastitih roditelja – koji bi naravno na taj način bili onemogućeni u buntu jer ne bi išli protiv vlastite djece…
Ukoliko je to na djelu, onda se bojim da je sve puno zlokobnije nego što se čini. Pribojavam se uopće razmišljati o takvoj budućnosti. U Francuskoj danas vidimo pokret milijuna ljudi koji se protive takvim idejama, a prisutni su svi dijelovi nacije. Hrvatska također danas organizira slično prikupljanje potpisa za zaštitu obitelji i koncepta braka. Baš je to uzdizanje pokreta otpora jedan vid nade kako ćemo na kraju slaviti u ovoj bitci. Isto tako smatram da homoseksualni brakovi nisu ljudsko pravo, naročito ako vidimo da u posljednje vrijeme Njemačka želi iz ljudskih prava izbaciti čak i vodu. Europska unija nasilno nameće takve brakove u svaku od država članica, pa je recimo njemačka ministrica pravosuđa Sabine Leutheusser-Schnarrenberger izjavila je, citiram: ‘Jednakost mora postojati, homoseksualni brakovi su ljudsko pravo – ukoliko ih države neće milom uvesti, mi imamo sredstva prisile kojima ćemo ih na to natjerati’. Čim kada se neko ‘pravo’ mora silom uvoditi, znamo kakva je bitka u igri. Do kuda je sve došlo vidimo iz primjera da je abortus, odnosno ubojstvo ljudskog bića, danas postalo ‘ljudskim pravom’.
Kako se u Njemačkoj narod uopće može legalno boriti protiv takvih inicijativa, s obzirom na činjenicu da je pravo na referendum zabranjeno od Drugog svjetskog rata?
Žalosno, no ja sam jedna od svega par javnih osoba koja istupa protiv takve prakse. Većina ostalih koji bi čak i progovorili, boje se etikete od strane homoseksualnog lobija. Najveća tragedija je to što niti crkva ne progovara previše otvoreno i jasno o ovom problemu. Jedino se papa Benedikt otvoreno protivio ovakvoj praksi, unatoč brojnim napadima. O toj temi govorio je pred diplomatskom kurijom 21.12.2012., te je sve nazvao ‘antropološkom revolucijom’ koja ide protiv božje kreacije čovjeka.
Ovakvi principi vidljivi su na svim nivoima. Crtani filmovi, pop kultura i glazba dio su ove raširene mreže. Napisali ste knjigu o okultnom značaju ‘Harryja Pottera’, pa bi bilo zanimljivo čuti što stoji iza svega – prediktivno programiranje, indoktriniranje ili pranje mozga?
Ne znam je li spisateljica tog serijala uključena u nekakve magijske, okultne ili sotonističke ideje. To nisam niti pokušavala razotkriti, ali ono što jesam poduzela je čitanje tih knjiga. Jasan je taj okultni pokret u svemu što je danas prezentirano djeci, a Harry Potter je samo dio šire slike. Kako je prodan u preko pedeset milijuna primjeraka, smatram ga najbitnijim. Još 2003. godine napisala sam knjigu upravo o tome. Zanimalo me zašto svi govore da je neka knjiga odlična za djecu. Nakon prvog poglavlja, shvatila sam da je sama ideja loša. Pročitala sam prvih pet knjiga i uvidjela tu zlokobnu strukturu – naime, dijete nakon čitanja gubi smisao za dobro i loše jer se isto u ovim djelima mijenja iz stranice u stranicu. To je odmak od tradicionalnih bajki gdje odmah znamo tko je kakav. Magija, čini, okrutnosti i konstantni preokreti dobrog i zlog teško su shvatljivi za djecu te dobi. Nakon izdavanja knjige dobila sam pismo od tadašnjeg kardinala Ratzingera koji je rekao kako je u pitanju razaranje kršćanstva i duše djeteta prije samog razvitka.
Kada pričate o kršćanstvu zanimljivo je navesti kako ste 1996. pristupili katoličkoj crkvi iako ste ranije bili protestant…
Krštena sam kao protestant na vlastitu želju u osmoj godini života, zbog obiteljske tradicije. Nisam se nikada okrenula protiv Boga, nego sam čisto izgubila uključenost u taj koncept. Boga sam tražila gotovo dvadeset godina, te je iz toga proizašla i bračna kriza zbog čega mi se 1996. raspao brak s troje djece. U tom teškom razdoblju okrenula sam se molitvi te sam nakon devet dana molitve bez prestanka shvatila kako želim biti katolik. Na taj način sam dobila poziv na ovaj današnji put.
Spomenuli ste pismo bivšeg pape Benedikta. Imate prijateljski odnos…
Duže vrijeme imali smo profesionalnu korespondenciju, da bi napokon dobila veliku čast dati mu osobno svoju najnoviju knjigu ‘Svjetska seksualna revolucija’ 31. rujna prošle godine tijekom opće audijencije u Rimu. Tada mi je rekao jednu vrlo ohrabrujuću rečenicu: ‘Hvala Bogu na Vašem pisanju i govoru’.
Rođakinja ste pokojnog tvorca kvantne mehanike, Nobelovca i genija Wernera Heisenberga. Imate li kakvu osobnu anegdotu vezanu uz njega?
On je bio muž majčine sestre, pa nismo bili u krvnom srodstvu. Naravno, obitelj je bila na okupu, poznavala sam ga i mogu reći da nikada nije odavao svoju veličinu. Jedna velika stvar koju je gajio skupa sa svojom obitelji bila je ljubav i sviranje klasične glazbe, i to na vrlo visokoj razini. Werner je tako bio vrhunski pijanist, svakodnevno ga je svirao barem jedan sat i kada smo kao djeca dolazili kod njegovih gledali smo njegov kućni orkestar i to na nivou kojeg se ne bi posramio niti nacionalni orkestar. Takva me sjećanja vežu uz njegovu obitelj. Jedna od njegovih rečenica bila je ‘kada idemo opširno u znanost, koncept Boga nestaje, no kada idemo u dubinu – pronalazimo ga’. To mi se također urezalo u sjećanje.
Kakvi su Vam planovi u budućnosti?
Nadam se da ću biti od koristi pokretu otpora. Drago mi je da sam korisna diljem Europe, bila sam u Poljskoj, Slovačkoj, a sad imam priliku ukazati na određene stvari i u Hrvatskoj. Cilj je utjecati na predstavnike u Europskom parlamentu jer oni svojim djelovanjem također mogu pomoći informiranosti – naravno, ukoliko su pravi predstavnici izabrani i ukoliko postoji svijest o degradaciji morala kojeg EU provodi desetljećima. Svatko se ponaosob mora zapitati o vlastitom položaju u društvu, a roditelji su onaj dio društva koji mora biti u pokretu otpora. To je ključ svega i moramo biti bučni u svom negodovanju. Hrvati imaju loše iskustvo s komunističkim totalitarizmom, a danas s Europskom unijom vidimo isti taj totalitarizam – to su ‘vukovi u janjećoj koži’.
Izvor: Ratko Martinović/dnevno.hr
