Reakcija na partijski komentar Sanje Modrić u Novom Listu
Sanja Modrić piše u partijskim novinama Zaglupljivač, hrvatskoj javnosti poznatijem pod imenom “Novi list”. i Sanja je vjerojatno uvijek bila za gay brakove, još dok je u Jugoslaviji studirala komunističko novinarstvo,
i dok je tada homoseksualnost bila absolutni tabu, zabranjena od homofobne Partije i homofobnog Tita.
Jer Partija je tada u SR Jugoslaviji smatrala homoseksualnost zapadnjačkom dekadencijom i perverzijom.
Nevjerojatno je sa kakvom atomskom brzinom se naši jugofili, školovani i odgojeni u odanosti malom debeljku iz Kumrovca, pretvaraju u gorljive Europljane, liberale i borce za ljudska prava.
Kada bi Sanja i ostali samozvanmi naprednjaci, barem bili iskreni, onda bi im vjerovao. Naime da nam Sanja i ostali iskreno priznaju, da su njima prava homoseksualaca zapravo toliko važna koliko i lanjski snijeg, već da se oni za to zalažu, jer je Crkva protiv toga. A Crkvi i zatucanim i desničarskim Hrvatima, kao starim ideološkim i klasnim neprijateljima, treba prkositi i naškoditi po svaku cijenu. Dakle, po onom načelu; neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj.
Kaže Sanja: 14 zemalja je dosada uvelo gay brakove! Zamislite čak 14 od ukupno nekih 200 država na kugli Zemaljskoj! Wow! A kako su onda tih 186 ostalih država nazadne i homofobne. Iskorak, Kontra, Queer, Građanska akcija…i ostalih 2000 jednočlanih društvanaca će odmah postaviti ultimatum svima tim 180 i nešto državama. Ako odmah ne uvedu gay brakove, bit će bombardirani golemim napuhanim balonima u obliku penisa, koji se rado nose na veselim prajd paradama.
Baš me zanima kada će se gay brakovi uvesti u Rusiji, Iranu, Egiptu, Alžiru, Indiji, Indoneziji, Mongoliji, Kazahstanu, Novoj Gvineji itd.
Kaže Sanja: “Francuska je nedavno bila posljednja, a među njima su čak i južnoamerički pioniri, Argentina i Urugvaj, u kojima su strogi muški i ženski stereotipi oduvijek bili bitan dio pučkog identiteta.”
U Francuskoj su diktatom Hollandeove vlade, uvedeni gay brakovi, nakon prosvjeda milijuna Francuza. Ali tko pita narod izašto. Hollande, koji je za samo godinu dana uspio nešto nevjerojatno, naime da postane najomraženiji i najgori francuski predsjednik zadnjih tridesetak godina, koji sprovodi realni socijalizam sovjetskog tipa, nameće poreze od 75% za imućne i bogate i tako tjera imućne Francuze iz vlastite države. A francusko gospodarstvo i dalje nazaduje.
Da je u Francuskoj bio dozvoljen referendum, zna ona da bi rezultat bio vrlo tijesan, i zakon o gay-brakovima vjerojatno ne bi prošao.
A zna Sanja još bolje, da bi u Uruguayu i Argentini, da su tamošnje ljevičarske vlade dozvolile referendum o gay-brakovima da bi to glatko propalo, da bi većina stanovništva glasovala protiv. Isto kao i u Španjolskoj i Portugalu. Da se pitalo narod, vjerojatno gay-brakovi ne bi prošli u više od polovice od tih 14 država.
Socijalističke i lijeve vlade u mnogim državama nemaju priječeg posla, već odmah uvoditi gay-brakove. To je daleko najvažnije, sudbonosno pitanje svake države i čovječanstva uopće. Koga interesira golema financijska i gospodarstvena kriza, koga interesira, što mnogi ljudi, širom Europe, kao i kod nas stenju pod hipotekama, koje nikada ne mogu isplatiti, što mnogi nemaju od čega živjeti. Koga interesira što su moćne svjetske banke stvarni vladari i EU i svijeta i političari i vlade ih ne mogu ukrotiti. Koga interesiraju takve sitnice? Najvažnije pitanje je izmišljeni fantomski problem navodne diskriminacije homoseksualaca. Ako ja kao strastveni pušač lijepo zapalim između svoja vlastita četiri zida, nitko mi na tom neće zamjeriti. Ali ako ja odem među nekoliko nepušača koji ne podnose cigarete i zadimim im um lice i vičem; vi me morate podnositi i voljeti! – vjerojatno ću biti najuren od njih. I onda ja treba da kažem tim nepušačima; vi ste odvratni, zli i netolerantni pušačofobi!!
Ali kad smo već kod diskriminacije. U liberalnoj Njemačkoj, kao i u mnogim drugim zemljama, je homoseksualcima zabranjeno davati krv. Pa zar to nije diskriminacija? Zar nije svjedeno tko daje krv, kada se radi o spašavanju ljudskih života? Meni bi bilo svjedeno od koga bih dobio krv. Ali nije nadležnim organima zdravlja, koji se moraju brinuti za sigurnost pacijenata. Jer nadležni liječnici i znastvenici kažu da su homoseksualci i dalje rizična skupina i da bi bilo riskantno da im se dopusti davanje krvi, budući da oko 70% svih novih infekcija sidom u zapadnim zemljama i dalje otpada na homoseksualce. I da se virus side ne može uvijek odmah otkriti kontrolom krvi. I ovo nije izmišljotina ni Crkve ni zatucanih desničara, već statistički podatak nadležnih državnih organa i ministarstva zdravstva.
Sanja kaže:
“Podizanje ovakve histerične hajke na istospolne brakove svakako je dosta neobično budući da u Hrvatskoj istospolni brakovi uopće nisu dopušteni, niti ima najava da će se dopustiti”
Hajka? Koja hajka? Kako bi Sanja nazvalo onda ono što se tjednima događalo na ulicama u uljudbenoj Francuskoj? Ako je netko pravio hajku kod nas, to su onda bili oni militantni aktivisti, koji su napadali volontere na ulicama Zagreba i pokušali spriječiti skupljanje potpisa.
Ali onda malo kasnije Sanja proturiječi samoj sebi i ipak priznaje:
“Prema tome, ta će stvar, kad tad, ozbiljno doći na dnevni red i u Hrvatskoj i, što se toga tiče, ovi naši katolički križari imaju pravo.”
Aha! Pa zašto ne kažeš odmah, čemu ta neuvjerljiva gluma i pravljenje ludim.
Ali “križari”? Ovdje me Sanja doista razočarala. Zašto ne k vragu “klerofašisti”? Navikli smo da napredni jugofilski novinari Crkvu i vjernike nazivaju dobrim starim udbaškim izrazom iz vremena Juge, klerofašisti. Ili barem “crnomantijaši”. Križari mi je nekako previše internacionalno, previše uljudno. Osim toga, križarski ratovi su bili prije nekih 900 godina i Hrvati garantirano nisu sudjelovali u njima.
Ali “križari” ipak imaju pravo, jer znaju da će ova hrvatska vlada, prije nego što izgubi slijedeće parlamentarne izbore, sigurno pokušati donijeti zakon o legalizaciji gay brakova, jer je tako naredio onaj minorni lobby koji je drži na koncima, kao svoju marioneticu.
“Možda bi se biskupima sviđalo da mogu držati narod u strahu, pokornosti, i osjećaju krivnje kao u nekim arhaičnim vremenima, ali to više tako ne ide. “
Uuufff! Očekivao sam malo više originalnosti a ne ovakvo lupanje uvijek istih šupljih ideoloških frazetina o mračnoj Crkvi koja drže narod u strahu i pokornosti. Ma sigurno, niti jedan Hrvat ne smije prdnuti, prije nego što to dopusti neki biskup. I ako slučajno prdne, odmah ima osjećaj krivnje.
Misli Sanja da smo kreteni. Tko to narod doista drži u strahu i pokornosti?. Neka ona bude malo iskrena pa neka kaže tko u Hrvatskoj dobija otkaz na poslu,- onaj tko nešto kaže protiv Crkve ili onaj tko nešto kaže protiv homoseksualaca?
Koga se doista pita u ovoj državi? Crkvu…? ili Iskorak, Kontru, Queer i ostala minorna društvanca?… sa golemim utjecajem, koji rade faktički što žele, diktiraju Vladi što i kako treba raditi ili čak dovode u Hrvatsku deklariranog pedofila koji je ponosan na to kada ga se nazove pedofilom.
Ljudi ne vole nasilno nametanje nečega. I to nikad nije išlo i neće ići. Baš kao tada u “arhaičnim vremenima”, koje spominje Sanja, u srednjem vijeku mnogi ljudi nisu voljeli nametanje jednog crkvenog mišljenja kao jedino ispravnog, danas mnogi ne žele nametanje jedinog režimskog, politički korektnog mišljenja o homoseksualcima. U srednjem vijeku je bilo, ako se ne slažeš sa Crkvom, onda si heretik. Danas ako se ne slažeš sa homoseksualcima, onda si također heretik, i ekstremist i nečovjek i sve najgore.
Je li ovo danas demokracija ili homokracija?
Ako je demokracija, stvar je jednostavna. Pitajmo narod na referndumu, pa da vidimo. Tako rade Švicarci, za svako važnije pitanje raspiše se referendum i pita se narod. Pa neka se poštuje volja većine. Ako većina građana Hrvatske odluči da se u ustavu ne zapiše da brak čine muškarac i žena, poštovat ćemo volju većine. I ako bi većina građana odlučila da se dopuste gay brakovi, opet bi poštovali volju većine. Dakle, tko se boji refernduma? One marionete u Vladi, koje su se nakon prva dva dana sakupljanja potpisa usrale i odmah kazali da nikakv referendum ne dolazi u obzir. Jer je tako naredio onaj minorni lobby, koji ih drži na koncima. I kladim se da će glasnogovornici marioneta, partijski komentatori Butković, Lovrićka, Tomić i ostali, nam uskoro obrazložiti zašto ne smije biti referenduma i da će se zgražati nad arhaično-patrijarahalno-srednjovjekovno-križarskim Hrvatima.
D. Jurak/croative.net
