Tvrtko Dolić: Dug kao oblik kontrole
STREIK DEPT U nedjelju je zagrebački “Subversive Film Festival” u kinu Europa prikazao izvrstan dokumentarac “U braku sa švicarcem” Arsena Oremovića. Žalosnu ulogu HNB-a prezentirao je Goran Marić.
{jathumbnail off}Srećko Horvat pokušao je na tu temu filozofirati, što je ispalo promašeno.
Srečko je nepotrebno ušao u avanturu – u biblioteci SFF stiže nam knjiga “Proizvodnja zaduženog čovjeka” talijanskog sociologa Maurizia Lazzarata, u kojoj objašnjava da je odnos kreditora i dužnika osnova odnosa na Zapadu i da taj odnos zaoštrava mehanizme eksploatacije i dominacije. Čitajući Marxova mladalačka pisma Johnu Millu, kao i druge značajne autore: Friedrich Nietzsche, Gilles Deleuze, Félix Guattari, i Michel Foucault, Lazzarato spoznaje da je dug politička konstrukcija. Lazzarato inteligentno ukazuje na činjenicu da nisu jedini problem skupi krediti za građanstvo – dug države i javnih poduzeća preko poreza stiže svakome od nas. Svjetski centri moći uspostavili su novu kolonijalnu kontrolu kroz instrumente zaduženosti. Dug je kontrola koja posredno prolazi kroz pojedinca i pri tome ga rekonfigurira. Svi smo mi dužnici, krivi i odgovorni u očima kapitala, koji postaje Velik, Univerzalan, Kreditor. Lazzarato drži da moramo radikalno krenuti protiv sustava duga kao današnje osnovne odrednice kapitalizma.
Pokret “Occupy Wall Street” pokrenuo je “Streik Dept”, kampanju otpora bankama i financijskim središtima. Ako dužnici banaka prestanu otplaćivati dugove, banke će brzo postati neprofitabilne. Banke su brzo reagirale – osnivaju takozvane loše banke, u koje prebacuju svoje loše kredite. Pokret OWS dokazao je da banke nemaju legalan način za prodaju loših kredita u nekakve dužničke kolektore. Svatko može kupiti nečiji dug, ako to želi. “Streik Dept” kupuje dugove i oprašta ih! Pokret OWS nalazi da dugovi ruše kreativnost, jer prisiljavaju dužnika da čuva ono radno mjesto koje mu omogućuje otplatu kredita. Sindikati su bili učinkoviti u industrijskom kapitalizmu, ali se ne snalaze u današnjem financijskom kapitalizmu. Sindikati su navikli imati za neprijatelja poslodavca, a danas je to “spread”, razlika u odnosu na stopu otplate duga u Njemačkoj.
“Kružok za Titov trg”
U tijeku je 6. zagrebački “Subversive Film Festival”, koji prezentira svjetsku filmsku avangardu, autonomnu hrvatsku lijevu inteligenciju, ali istovremeno daje preveliki prostor razmaženoj djeci rigidnog komunizma. Vjerovali ili ne, najsnažnija negativna subverzija pozitivne lijeve društvene subverzije dolazi iz Kumrovca – primitivci najavljuju novu titoističku komunističku partiju. “Iz godine u godinu u Kumrovcu se okuplja značajan broj ljudi jer je Tito svojim djelima zaslužio poštovanje” – hladno je izjavio Ivan Fumić, čuvar subverzivnih partizanskih ovaca. Subverzija subverzivne ljevice u Hrvata uglavnom dolazi od poremećenih osoba, koje su se neotesanim izjavama zgurale u ljevicu, a zapravo pripadaju “stihijskoj masi zlobnika”, kako ih naziva nezaboravna Hannah Arendt. Primjerice, rasprave i druženja književnika i drugih autora u programu “SubLit Cafe” bit će kompromitirane “u četvrtak, 9. svibnja, na Dan pobjede, u 20 sati, u foajeu kina Europa” – nastupaju Boris Dežulović i Predrag Lucić sa svojim programom “Melodije bijede i pobjede”. Riječ je o replici njihovog “Sit-down” kabareta uzduž “Autoputa bratstva i jedinstva”. Od kada su to sjedi-pet-djeca rigidnog komunizma nekakvi ljevičari? “Masi zlobnika” pridružuje se Srećko Horvat! “Uz piće, u opuštenoj atmosferi”, društvo će čitati Krležu i Komunistički manifest. Valjda je namjera odbacivanje Krleže. Zašto je pridodan August Cesarec, kada je drug Staljin davno rekao da ga treba likvidirati. Ta opskurna manifestacija već je u zagrebačkoj subverzivnoj alternativi nazvana pravim imenom: “Kružok za Titov trg”. Koliko SFF podiže intelektualnu klimu u Hrvatskoj, a koliko služi za afirmaciju profesionalnih ljevičara? Za nečije praktične političke ciljeve, najčešće na štetu autonomne hrvatske kulture.
“Shvatiti demokraciju znači shvatiti bitku koja se vodi oko same riječi demokracija ili, ransierovski rečeno, shvatiti ne samo tonove bijesa i prezira koji njoj se mogu pripisati već i kliznuća i obrate smisla koje ona ili pozivanje na nju dopušta. Njezin je cilj paradoksalna jednakost u nejednakosti. Vladavini ‘bilo koga’ i preokretanju društvenih uloga suprotstavlja se beskrajna mržnja iz demokratskih diskursa koji završavaju apoteozom državnih i ekonomskih oligarhija uspostavljenih u vladajućim formama ‘izvanrednog stanja’, koncentracijskih logora i društva spektakla.” – kaže nam Nikola Devčić, kao direktor SFF-a.
Na našu žalost, partije i partijske agenture ovoga prostora ne nude nam sindikalni komunizam Barcelone, nego boljševičke provokacije, progone, stratišta i jame. Kao što reče Lazzarato, sindikati više nisu isti, pa se pitam što bi bio komunizam modernih sindikata? Rigidna i totalitaristička Komunistička partija bila je i ostala najgori neprijatelj ljevice u Hrvatskoj. Diverzija iz Kumrovca, potpomognuta nekim našim profesionalnim “ljevičarima”, novi je pokušaj da se istinski ljevičari izvuku iz Kerestinca i pobiju. Nije toliko problem koliko se tko s nekim udružio, nego kakva se percepcija stvara u Javnosti. Srečko se ne tako davno probijao u društvo Dežulovića, Lucića i Fumića, pa danas mora trpjeti njihovo uplitanje u pokret kojemu ne pripadaju. Profesionalna ljevica u Hrvatskoj gradit će svoju poziciju nasuprot hrvatskom kolektivitetu. Tako je bilo i tako će biti. “Ruka na srcu, govno u glavi” djeluje subverzivno u SAD, a ovdje zvuči jadno, primitivno, šovinistički. Završni punktuator svakog teksta u SFF-povremeniku “Subverzivac” je crvena zvijezda petokraka – mislio sam da je Slavoj Žižek tu zato da otme prostor primitivcima, ali se bojim da će oni potisnuti njega, nakon što ga promotivno potroše.
Zagrebački “Subversive Film Festival” razvio se u velik društveni događaj. Bože moj, nakon što je prividno krenuo kao autonomna kampanja, danas ističe višegodišnje partnerstvo s fondacijom “Rosa Luxemburg Stiftung” njemačke komunističke “Die Linke”, koja propagira “demokratski socijalizam”, bez obzira što to to znači. Središnji stožer u Berlinu broji 100 osoba. Hrvatsku poslužuje regionalni RLS-ured u Beogradu. SFM ima partnerstvo i s fondom “Heinrich-Böll-Stiftung”, njemačke “zelene” stranke “Bündnis 90/Die Grünen” i “Regenbogena”. Njihov je “Gunda Werner Institut” za feminizam i rodnu (gender) demokraciju. HBS ima svoj ured u Zagrebu. SFF će ove godine od 4. do 18. svibnja pod labelom “Utopija demokracije” prikazati niz zanimljivih filmova, polemika, predavanja i promocija knjiga. Imamo priliku vidjeti desetosatni serijal “Neispričana povijest Sjedinjenih Država” holivudskog ljevičara Olivera Stonea, kojemu će biti uručena nagrada “Wild Dreamer”, autorsko djelo mladog kipara Nikole Vudrage. U kinu Grič imamo retrospektivu Chrisa Markera. Tu je i konferencija “Subverzivna književnost”. U petak, 10. svibnja, s početkom u 20 sati imamo “Pesničenje” – trening aktivnog čitanja poezije. Anonimni autori dobivaju priliku da svoja djela ili nedjela javno prezentiraju. Stalni gost-autor festivala je slovenski filozof Slavoj Žižek, koji ove godine afirmira Srečka Horvata sa zajedničkom knjigom “Was Will Europa?”. Za razliku od prezaposlenog i produktivnog Žižeka, Srečko ulazi u krug što lijenih što ležernih hrvatskih intelektualaca, koji najprije postaju intelektualci u “Zarezu” i sličnim projektima na državnim jaslama, pa onda takvi grade svoju društvenu poziciju.
Ovih dana u Zagrebu doživljavamo puno toga dobroga, a ipak je u konačnici najvjerojatnije riječ o već poznatoj okupaciji Hrvatske drugim sredstvima.
Tvrtko Dolić/tvrtkodolic.bloger.hr
