W. W. Safar: Želim ponovo vjerovati…
OTVORENO PISMO RAVNATELJICI OŠ PRIŠLIN Pročitao sam pažljivo objavljen članak u Večernjim Listu i ostalim medijima, “Skandal u Osnovnoj školi Prišlin u Zagorju“ te osjetio mučninu i gorčinu.
Od najvećeg mudraca – života, naučih da je suosjećajnost najvrijednija ljudska vrlina, i ljudi bez te vrline su najveći siromasi, jer ne kaže se uzalud da je siromaštvo duha najveće siromaštvo.
Dakle ravnateljice, kako vi i vaša kolegica Sanja Šlogar, odgajate djecu?…Da li ih učite, podučavate, da je jedino mjerilo životnog uspjeha materijalno bogatstvo ili čast, pravednost, suosjećajnost, vjera i ljubav prema svim ljudima bez obzira na rasu, spol, religiju i materijalni stalež??
{jathumbnail off}To Vas ne pitam zbog sebe nego zbog vas samih. Nažalost postoje ljudi slaba duha kojima je cilj samo novac i vlast…. I takvi ljudi slaba duha, kao i njihovi podanici, pompozno će hodati putenim putovima mediokriteta prikazujući se kao stupovi vlasti i sa svojih visokih poza određivati što je istina a što nije, što je od koristi za društvo a što nije, i kao takvi upasti će u ralje bezosjećajnosti, a da toga nisu niti svjesni.
I takvima opet poručujem onu staru indijansku poslovicu:
Jer na putu života možeš prevariti čitav svijet
i u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu,
ali će ti konačna plaća biti bol srca i suze,
ako si prevario čovjeka u ogledalu.
Profesor John Fisher koji istražuje besmrtnost izjavio je: ‘Živjeti vječno bit će dostupno samo bogatima i izabranima’
Ovo je moja poruka:
Besmrtnost se stiče humanim djelima koje svijet i čovječanstvo čini boljima!… Onaj čovjek koji za života stvara vrijednosti za opće dobro, koji dobrotu ne shvaća kao zadaću nego kao radost, koji poniznošću jača karakter a ne taštinom, koji ljubav osjeća kao blaženstvo a ne naviku, koji drugom čovjeku želi što i sebi, koji pohlepu smatra bolešću a ne vrlinom, koji ne koristi riječi za vladanje nego širenje tolerancije, ljubavi, dobrote, suosjećajnosti i vjere, koji poezijom oplemenjuje ljudske duše, koji herojskom žrtvom plaća slobodu za drugog, koji dobrim djelima osnažuje vlastiti duh i nade drugih ljudi, koji ne mrzi vjeru drugog, koji u sunce ne gleda kao gospodar već kao njegovo dijete, koji ne želi dokazivati već osjeća da sunce, poput nekog duhovnog kovača, kuje pravi sklad u čovjekovoj duši, koji će voljeti prirodu kao samog sebe, ne će se bojati stati kraj onog nepotkupljivog suca, smrti. Da, vječnost je moguća i poslije života. Svaki čovjek iza sebe ostavlja onoliku sijenu kolika mu svijetlost za života dopire iz duše.
Konačno dio članka iz Večernjeg lista: Skandal u Osnovnoj školi Prišlin u Zagorju
Tukli curicu jer je siromašna pa je prebacili u drugu školu
U zadnje vrijeme počeli su je i vući za kosu i tući. Budući da uskoro idu na izlet u Istru, rekli su joj da će je zaklati i baciti s trajekta u more, kazala je majka Štefanija čija je djevojčica dvije godine trpjela zlostavljanja vršnjaka
– Nas, nekolicinu roditelja učenika koji pohađaju Osnovnu školu Prišlin pokraj Huma na Sutli potresao je nedavni slučaj. Naime, učenica četvrtog razreda, koja dolazi iz obitelji slabijeg imovinskog stanja s više djece, već je nekoliko godina žrtva zlostavljanja kolega iz razreda. Sve je počelo zadirkivanjem kako je obučena, isključivanjem iz igara, podmetanjima krađe, uništavanjem stvari, a završilo time da je djevojčica pretučena. Kolovođa je jedan dječak koji se predstavlja kao glavna faca u razredu, a većina ga učenika slijedi i govori da djevojčica izmišlja. Nažalost, u svemu ih podupire i razrednica Sanja Šlogar koja također slično razmišlja – najvažnije joj je tko je kako odjeven, a vrijeđala je djevojčicu zbog navodne nehigijene. Ogorčeni smo što učiteljica prije nije reagirala, već je to učinila tek kad su stvari izmaknule kontroli. Umjesto da sazovu djecu i roditelje, pronađu krivce i ukore ih, u školi su sve zataškavali i našli solomonsko rješenje, preselili djevojčicu u drugu školu koja je udaljena pet kilometara – piše u pismu koje je, kažu, poslano i Ministarstvu obrazovanja….
Ovo je poučan komentar jednog forumaša:
09.05.2013. u 11:21h promatrach je napisao/la:
u novinama svakako nije trebala izaći slika zlostavljanih, nego slike zlostavljača, njihovih roditelja, učiteljice, ravnateljice i ostale vrle svite koja se godinama češka iza uha… a naslov je trebao glasiti… ovo su zlostavljači sa onima koji su ih rodili i koji ih podržavaju u osnovnoj školi prišlin… eto, mislim da oni stvarno zaslužuju medijski prostor i da ih ljudi gledaju, jer očito s takvim ponašanjem žele biti u središtu pažnje….
Walter William Safar
Ovome dodajmo dio govora iz
…Danas smo tužni zbog svega onoga što smo izgubili,
zbog onoga što će plašiti naše unuke jednog dana.
Ljudska prava za kriminalce…. ?
Ograničena prava za poštene građane… ?
Vraćati dugove i biti budala… ?
Amnestija za prevarante… ?
Pošteni su glupi… ?
Ne iskoristiti nekoga, znači li to biti budala… ?
Što se to događa s nama???
….
