Euharistijsko slavlje u povodu Dana branitelja Grada Zagreba
Biskup Šaško pozvao na molitvu za svakoga tko proživljava iskustvo boli zbog grijeha drugoga čovjeka, ali posebno na molitvu za one koji su izvrgnuti nepravdi i koji na svojim imenima nose tragove grubosti i mržnje prema Hrvatskoj
– Znamo da križ neće prestati sjati i da istina pronađe pukotinu i u najčvršćim zidovima neistina
{jathumbnail off}Zagreb, (IKA) – Euharistijsko slavlje u povodu Dana branitelja Grada Zagreba u srijedu, 29. svibnja u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško u koncelebraciji s rektorom katedrale preč. Josipom Kuhtićem.
Pozdravljajući hrvatske branitelje, članove obitelji i udovice, biskup Šaško je naglasio višestrukost slavlja. Slavimo ovu misu uoči svetkovine Tijelova; nalazimo se unutar trodnevne priprave za svetkovinu zaštitnice grada Zagreba, Majke Božje od Kamenitih vrata, s puno osobnih nakana i s molitvom za Domovinu. Pred Boga ponizno, puni zahvalnosti za njihovu žrtvu stavljamo sve poginule za Domovinu i sve čija je patnja ugrađena u našu oslobođenost i radost, rekao je, te nastavio “naša duša danas je ispunjena posebnom osjetljivošću prema izrečenoj prvostupanjskoj presudi u Den Haagu šestorici Hrvata i molimo da nam Bog ne uskrati svjetlo istine i postojanost u nadi, da ne uskrati svoj pravorijek. Sada smo suočeni s novom kušnjom pred kojom ne gubimo pouzdanje u Gospodina”.
Stoga je pozvao na molitvu za svakoga tko proživljava iskustvo boli zbog grijeha drugoga čovjeka, ali posebno na molitvu za one koji su izvrgnuti nepravdi i koji na svojim imenima nose tragove grubosti i mržnje prema Hrvatskoj. Znamo da križ neće prestati sjati i da istina pronađe pukotinu i u najčvršćim zidovima neistina, rekao je biskup Šaško.
U homiliji, osvrnuvši se na misna čitanja, biskup Šaško je istaknuo kako nam “Božja riječ iz Knjige Sirahove u usta stavlja predivnu molitvu, iz koje na današnji dan lako izvlačimo zazive koji su podudarni s osjećajima koje nosimo: ‘Smiluj nam se, Bože! Pogledaj i prožmi strahom svojim sve narode. Da poznaju tebe kao što i mi spoznasmo da nema Boga, osim tebe… Obnovi znake i ponovi čudesa. Smiluj se, Gospode, narodu koji se zove imenom tvojim'”. U tom kontekstu je nastavio „kako bismo željeli da se dogodi ono što molitva zaziva: da se okupimo u zajedništvo, da se čuje pjesma hvale, da se ispune obećanja i dade nagrada onima koji se u uzdaju u Boga… Sve je to uokvireno u temeljnu molbu: da svi na zemlji spoznaju da si ti Gospodin, vječni Bog.”
Pojasnio je, da ta spoznaja mijenja odnos prema vlastitomu životu, prema drugima, prema svijetu. Tu se nalazi korijen ljudskoga ponašanja koje ne stavlja čovjeka, nego Boga u središte. Taj pogled mijenja svijet; samo on vidi radost u onome što izgleda neprihvatljivim. A takva je radost plod dara Duha Svetoga, Duha istine.
Posebno se obraćajući braniteljima, biskup je uputio na iznimnost riječi ‘branitelj’.
Tom rječju – Branitelj – preveli smo riječ kojom Isus naziva Duha Svetoga. U Novome zavjetu nam je ostalo zapisano grčko ime – Parakletos. To ime doslovno znači: ‘dozvan da bude blizu’. Duh Sveti koji je dan Crkvi, koji se daje vjernicima je Božja blizina, njegova djelatna prisutnost. U hrvatskome smo to ime preveli imenima Branitelj i Tješitelj, pojasnio je, te nastavio “I baš to dvoje: obranu i utjehu, vidim kao ideal spojen u veličini hrvatskih branitelja. Kada ste osjetili zov, kada su ljudi u nevolji i domovina u tjeskobi trebali blizinu Bog je progovorio po vama. Premda sa skromnim sredstvima, vaša prisutnost, vaša blizina bila je sigurnost i utjeha. Za tu blizinu trebalo je puno ostaviti; poći dalje od vlastitoga doma. To znate vi iz Zagreba koji ste bili prisutnost utjehe u raznim krajevima. Ta prisutnost nije nestala i postaje vidljivijom kada se u sadašnje vrijeme osjeti prijetnja nad Hrvatskom. Biti istinskim braniteljem uvijek za sobom povlači djelovanje Duha, onoga istoga koji preobražava, koji čini naizgled nemoguće. Bez obzira kamo vas život kasnije vodio, vi i dalje nosite istu snagu koja vam je dana, isti dar koji prepoznaje što treba činiti”. U tom kontekstu, biskup je pozvao branitelje da ne zanemare taj dar, jer „na njemu počiva Hrvatska. Ona je bez njega slaba; bez dara Duha nema oduševljenja; bez dara Duha sve se pretvara u ljudske računice i obračune i ne vidi se mjera vječnosti”.
Nadalje, govoreći o tome kako kršćanstvo uvijek čini istu pretvorbu: od trpljenja učiniti dar, prožeti ga ljubavlju što preobražava svijet, biskup je rekao “Isus događaj svoje muke i Uskrsnuća preobražava u dar, da bi nam taj dar, svoje tijelo i krv, darovao u sakramentu. Taj sakrament preobražava nas, da bismo bili Kristovo tijelo i krv, kao Crkva i postali događajem novoga života. Sakrament od kojega živimo s Bogom, njegovu vječnost, preobražava događaje. Po sakramentu i najteže trenutke preobražavamo u velikodušnu žrtvu u zajedništvu s Kristom koji se prinosi Ocu”.
U tom duhu homiliju je zaključio riječima “i tu vidim isti trag Duha koji živi u vama, jer ste kao branitelji rođeni iz spremnosti na služenje, ne iz želje za vladanjem; iz spremnosti za žrtvu, ne iz težnje za zemaljskom slavom. Imajte to uvijek pred sobom, u svojim dvojbama i nesigurnostima, osobito onda kada se čini da je žrtva bila uzaludna. Duh ne prestaje djelovati i preobražavati. Naše je pitanje koliko mu dopuštamo da od nas učini vidljivom Kristovu prisutnost. Ponovno smo na vrelu koje nam to daje prepoznati i živjeti sakramentalnost za život naših bližnjih i Domovine. A zaštitnica, Braniteljica Zagreba, Majka Božja od Kamenitih vrata neka udijeli soj zagovor svima vama, kao Majka svih branitelja koja je za sebe rekla da je službenica Gospodnja. Ona je ispunjena istim Duhom, Životvorcem, Braniteljem i Tješiteljem”.
IKA
