Priče iz Čudozemlja: Kraj rata
Agresor je bijesnim pogledom motrio sve prilaze gradu-heroju
{jathumbnail off}Dok se grad-heroj borio, Čudozemlje se ubrzano pripremalo za obranu. Morala se nekako zaustaviti strahota koja je prijetila da će te prekrasne krajeve pretvoriti u beživotno mračno zgarište. Mladoj i u tom presudnom trenutku od svih napuštenoj zemlji, svaka sekunda bijaše dragocjena poput suhog zlata. Zato je u rekordnom vremenu stvorena jezgra vojske koja će u nekoliko godina izrasti u jednu od najsposobnijih i najhrabrijih formacija na svijetu. Čudozemske vojne postrojbe nisu znale za strah. Nije bilo zadaće koju one nisu mogle obaviti. Svojom srčanošću i odlučnošću nadoknađivale su manjak oružja i vojne tehnike.
Nažalost, dok se čudozemska vojska stvarala, paklena zvijer je rušila, palila i ubijala sve što je stigla. Razarala je gradove i sela,
{jathumbnail off}ostavljajući za sobom spaljenu i opustošenu zemlju
{jathumbnail off}s koje je protjerivala zaprepaštene Čudozemce. Nesretni ljudi u strahu napuštahu svoja stoljetna ognjišta.
{jathumbnail off}Sve što su imali u trenu bijaše spaljeno i razoreno, pokradeno i uništeno.
U tom stravičnom zlodjelu sudjelovali su različiti strvinari. Jednako su bile aktivne zločinačke vojne
{jathumbnail off}i paravojne postrojbe.
{jathumbnail off}A s druge strane, rijetki naoružani Čudozemci uzvraćali su koliko su mogli. Njihova hrabrost često je graničila s ludošću. S krunicom oko vrata, prkosili su tisuću puta nadmoćnijem neprijatelju.
{jathumbnail off}Zato ovakvi prizori nisu bili rijetki… ni na svetom čudozemskom tlu,
{jathumbnail off}a ni u zraku iznad njega.
{jathumbnail off}Ludo hrabre postrojbe, tijekom brojnih teških i neravnopravnih borbi, izbrusile su svoje ratne vještine. A kad su se kasnije dobro naoružale, bilo je samo pitanje vremena kad će Zlo podviti rep i pobjeći.
{jathumbnail off}A onda je krenula Oluja. Bila je to Oluja svih oluja. Zaorila je takvom žestinom da je u trenu
{jathumbnail off}otpuhala svo smeće sa svete pradjedovske zemlje.
{jathumbnail off}Čudozemci su obranili svoju zemlju i sačuvali vrijednosti na kojima je počivala njihova tisućljetna civilizacija. Spasili su one vrijednosti za koje su, ne dvojeći ni trena, polagali svoje mlade živote. Ta je generacija na najbolji način ispunila svoju uzvišenu zadaću. Sačuvala je sveti pradjedovski polog i ostavila ga najmlađima u nasljeđe.
{jathumbnail off}I te mlade generacije već su stasale. Njihova je dužnost čuvati netaknutim sve ono što su časni preci toliko puta hrabro branili. Bez obzira na cijenu, moraju to neprocjenjivo blago prenositi budućim naraštajima. To im nalaže nesebična žrtva bezbrojnih čudozemskih junaka i prolivena sveta krv njihovih heroja.
I onda, kad je izgledalo da su svi problemi riješeni i da će konačno zavladati mir i blagostanje, počelo se ostvarivati proročanstvo drevnih mudraca: Čudozemci će sami sebi biti najveći neprijatelji!
Velika borba za pradjedovsku ostavštinu, za narod i domovinu tek je slijedila. A ta će borba biti zaista teška i neizvjesna, jer će u njoj sve biti zamagljeno i izokrenuto. Nakon brutalnih lokalnih agresora koje su Čudozemci dobro poznavali i koje su nakon dugogodišnjeg krvavog rata na čudesan način pobijedili, na vratima se pojavio veliki igrač. Igrač koji svugdje dolazi i svima uzima. Igrač lijepog izgleda i uglađenih manira. Igrač koji u trenu, s veselim osmijehom na licu, izokrene dan u noć, bijelo u crno, istinu u laž, a dobro u zlo. I obrnuto. Nažalost, nije lako uočiti da je on veliki majstor obmane i laži, da naokolo rasipa bijedu i smrt, a da mu u srcu caruje najmračnija tama. To nije lako uočiti, jer oko sebe širi zasljepljujuće lažno svjetlo. Što je čovjek duže njime zaslijepljen, to je ranjiviji i spremniji da ga prihvati za istinu. Samo su rijetki otporni na poguban utjecaj njegove manipulacije i laži.
Tko je taj veliki igrač i hoće li se Čudozemci uspjeti oduprijeti novoj pogibelji?
Nastavak slijedi!
