Križni put mladih s Papom
Po križu Isus se sjedinjuje sa šutnjom žrtava nasilja i sa svim osobama koje trpe od gladi u svijetu koji si, s druge strane, dopušta luksuz bacati svaki dan na tone hrane; po križu Isus se sjedinjuje s tolikim majkama i očevima koji trpe gledajući vlastitu djecu kao žrtve umjetnog raja poput droge; po križu Isus se sjedinjuje s brojnim mladima koji su izgubili povjerenje u političke institucije jer vide egoizam i korupciju ili s onima koji su izgubili vjeru u Crkvu, pa čak i u Boga, zbog nedosljednosti kršćana i službenika evanđelja, rekao je Papa u homiliji nakon križnog puta.
{jathumbnail off}Nakon što je u petak 26. srpnja rano poslijepodne ručao s dvanaestero mladih sa svih pet kontinenata, papa Franjo se u 18 sati po lokalnom vremenu, a u 23 po srednjeeuropskom, vratio na Copacabanu gdje je s više od milijun mladih razmatrao o Kristovoj muci. Znakovitim i spektakularnim uprizorenjem postaja Križnog puta, uz glazbenu pratnju nadahnutu na Beethovenovim djelima, sa više od 280 umjetnika i „glumaca”, mladi su kroz 13 postaja postavljenih na 900 metara dugom putu nosili ukrašeni križ Svjetskih dana mladih, da bi ga na 14. postaji uzdigli na podij s Papom, gdje je onda prikazana 14 postaja. U središte razmatranja na postajama križnog puta, za koje su tekst napisala dvojica svećenika iz družbe Dehonijanaca, utkano je bilo trpljenje čovječanstva otkupljenog po Kristovom Križu: poziv misionara; obraćenje ovisnika o opojnim sredstvima; borba u obrani života od začeća do naravne smrti; izazovi na životnom putu bogoslova; „žrtve kulture smrti”: žene koje se prostituiraju, obitelji koje žive u bijedi, bolesnici bez pristupa zdravstvenoj skrbi, starije osobe, mladi bez posla; zaljubljenost utemeljena na ljubavi, a ne na strastima; govor o ženama koje trpe; razlučivanje dobra i zla u korištenju interneta; mladi zatvorenici, neizlječive bolesti; mir i vjerska sloboda, nadvladavanje sekularizacije i nasilja sve do potrebe širenja evanđelja i u uvjetima progona.
Na početku govora po završetku križnog puta, Papa je podsjetio da je na svršetku Svete godine Otkupljenja bl. Ivan Pavao II. mladima povjerio križ da ga nose svijetom „kao znak Isusove ljubavi prema čovječanstvu” te da naviještaju svima „da je samo u Kristu umrlom i uskrsnulom spasenje i otkupljenje”. Rekavši kako nitko ne može dotaknuti Isusov križ, a da u njemu ne ostavi nešto od sama sebe i da u svoj život ne ponese nešto od tog križa, Papa je mladima postavio tri pitanja: „Što ste vi, dragi mladi Brazila, ostavili u križu u ove dvije godine u kojima je prolazio vašom ogromnom zemljom? I što je Isusov križ ostavio u svakome od vas? I, konačno, što u našem životu uči ovaj Križ?”
{jathumbnail off}Vezano uz prvo pitanje Papa je istaknuo da Isus svojim križem prolazi našim ulicama i na sebe uzima naše strahove, probleme, trpljenja: „Po križu Isus se sjedinjuje sa šutnjom žrtava nasilja, koje sad više ne mogu vikati, posebno onih nevinih i onih koji se ne mogu braniti; po križu se Isus sjedinjuje s obiteljima u poteškoćama, i koje oplakuju tragični gubitak svoje djece; po križu se Isus sjedinujuje sa svim osobama koje trpe od gladi u svijetu koji si, s druge strane, dopušta luksuz bacati svaki dan na tone hrane; po križu Isus se sjedinjuje s tolikim majkama i očevima koji trpe gledajući vlastitu djecu kao žrtve umjetnog raja poput droge; po križu Isus se sjedinjuje s progonjenima zbog vjere, ideja, ili jednostavno zbog boje kože; po križu Isus se sjedinjuje s brojnim mladima koji su izgubili povjerenje u političke institucije jer vide egoizam i korupciju ili s onima koji su izgubili vjeru u Crkvu, pa čak i u Boga, zbog nedosljednosti kršćana i službenika evanđelja.” Iako je na Kristovom križu vidljivo trpljenje i naši grijesi, „On sve prihvaća raširenim rukama, na svoja ramena stavlja naše križeve i govori: Hrabro! Nisi sam u tom nošenju! Ja ih nosim s tobom i ja sam pobijedio smrt i došao ti dati nadu, dati ti život.”
Odgovarajući na drugo pitanje o tome što je Kristov križ ostavio u onima koji su ga vidjeli i dotaknuli, odnosno u svakome od nas, Papa je pojasnio da križ ostavlja dobro koje nitko ne može dati, a to je sigurnost vjerne ljubavi Boga prema nama: „Tako velike ljubavi koja ulazi u naš grijeh te ga oprašta, ulazi u naše trpljenje i daje nam snagu da ga nosimo, ulazi i u našu smrt da je pobijedi i da nas spasi.” U Kristovom križu je sva Božja ljubav i Njegovo beskrajno milosrđe, u koje se možemo pouzdati i vjerovati, dodao je Papa uputivši mladima poziv: „Pouzdajmo se u Isusa, povjerimo se Isusu, jer On nikad ne razočarava nikoga! Samo ćemo u Kristu umrlom i uskrslom pronaći spasenje i otkupljenje. S njim, zlo, trpljenje i smrt nemaju posljednju riječ, jer On nam daje nadu i život.” Papa je podsjetio i na to da je prvo ime Brazila bilo “Terra de Santa Cruz” i kako je Kristov Križ usađen ne samo na plažu prije pet stotina godina, nego i u povijest, u srce i život brazilskog i mnogih drugih naroda.
Vezano uz poruku Križa u životu svakog pojedinca, Papa je upozorio da „Kristov križ poziva i da dopustimo biti zaraženi tom ljubavlju, uči nas da gledamo drugoga uvijek milosrđem i ljubavlju, a napose one koji trpe, koji su potrebni pomoći, koji očekuju riječ, gestu, križ nas poziva da izađemo iz samih sebe da bismo im pošli ususret i pružili im ruku.” Na mnogo likova na Isusovom putu do Kalvarije ukazao je Sveti Otac i pitao mlade: „Ja te danas pitam: poput kojeg od njih želiš biti? Želiš li biti poput Pilata koji nema hrabrosti ići protiv struje da spasi Isusov život, pa si pere ruke. Reci mi: jesi li jedan od onih koji peru ruke, koji se pravi da ne razumije i okreće glavu na drugu stranu? Ili si poput Cirenca koji pomaže Isusu nositi ono teško drvo, poput Marije i drugih žena, koje se ne boje pratiti Isusa sve do kraja, s ljubavlju, s nježnošću.” Na kraju je Papa zaključio: „Isus te sada gleda i kaže ti: želiš li mi pomoći nositi Križ? Sa svom snagom mladića i djevojke, što ćeš Mu odgovoriti?”.
