Sama pojava poplave tekstova o novim religijskim pokretima, vidovnjacima, raznim “prorocima”, Sun Myung Moonu, Sai Babi i drugim cvjetovima na bizarno šarenoj livadi New Agea itekako je vrijedna pozornosti te smo, u namjeri da je pobliže osvijetlimo, porazgovarali s našim sve priznatijim stručnjakom za New Age, franjevcem konventualcem Josipom Blaževićem.

Jedna od značajnih osobnosti današnje “nove religioznosti” je Indijac Sai Baba, koji i kod nas ima svoje sljedbenike. Čak je i poznati glazbeni sastav “Parni valjak” ne tako davno pjevao: “Meni treba promjena, meni treba Sai Baba”. U jednome članku u “Globusu” njegova istaknuta sljedbenica Ljubica Ljubić izjavila je kako joj je Sai Baba pomogao da postane bolja Hrvatica i katolkinja. Ona, kao jamačno i drugi, očito misli da je saibabovska duhovnost dobrodošla dopuna kršćanskoj vjeri. Može li to ići zajedno?

{jathumbnail off}Sai Baba svakako spada u najpoznatije indijske gurue. O njemu se puno piše i puno ga se istražuje. Piše se i dosta negativno, posebno u Indiji. Na Vaše pitanje, kako je moguće da im je Sai Baba pomogao da postanu bolji Hrvati i kršćani, odgovaram: nikako! Naime, ja se ne slažem s mjerom ili vagom kojom oni važu svoj nacionalni i kršćanski identitet. Znam da se ni oni ne slažu s crkvenim kriterijima. Sažaljevaju našu “skučenost” i “isključivost”. Prema tome, već iz toga je očito da ih Sai Baba nije vratio Crkvi. Pripadništvo Crkvi očituje se u prihvaćanju njezinog cjelovitog nauka – pa i tada kada govori i protiv Sai Babe i Bahaullaha (osnivača Baha’i pokreta), ili nekoga trećega.

Kad sam jednoj deklariranoj saibabovki, koja je više puta boravila u Putaparthiju kod njega, diskretno svratio pozornost da ne može pristupati na pričest u crkvi i “pričešćivati” se vibbhutijem (hinduističkim “svetim” pepelom kojeg Sai Baba materijalizira), ona je meni predbacila da ju tjeram iz crkve. Ne. Bilo to daleko od mene. Ja samo tjeram Sai Babu iz crkve, a ne sljedbenike Isusa Krista. Druga jedna saibabovka opravdava svoju pripadnost njegovom kultu konstatacijom da ju je katolička Crkva odbacila. A o čemu je zapravo riječ?! Naime, ona je nekoliko godina živjela u katoličkom braku, razvela se i sklopila drugi. Problem joj je što više ne može pristupati sakramentima i smatra se od Crkve odbačenom. A Sai Baba ju “prihvaća” takvu kakva jest. Kad sam slušao predavanje Franje Miličevića “Makaje” (osnivač sekte “Komaja”) o seksualnosti, zamolio sam ga da mi pojasni značenje toliko puta izgovorene riječi “ljubav” u svojem životu. Iza te riječi u njegovom životu stoji jedan katolički brak, drugi protestantski, a sada živi s tri druge žene istovremeno. Vidite i sami u čemu je problem. Još je mudri Pascal govorio da ljude od Boga ne odvraća razum nego njihov nagon.

Riječ “ljubav” u različitim pokretima ima i različito značenje. U Isusovim ustima ta riječ ima jedinstvenu težinu. Evo za to i jednog primjera. Prije nekoliko godina gledao sam kazališnu predstavu “Ratni profiteri u Hrvata”. U toj predstavi, jedna se obitelj nepošteno obogatila na račun humanitarne pomoći. Siromašne podstanare, koji nisu imali sredstava da plate najamninu stana i koji su molili za razumijevanje, nemilosrdno su izbacili iz stana – na snijeg. Obitelj tih profitera imala je šestogodišnju kćer koja je teško oboljela. Lijek je trebao stići u ograničenom roku, inače je jedinica sigurno mrtva. Nakon svih bezuspješnih pokušaja, veza i mobitela, roditelji očajno promatraju kako otkucavaju zadnji sati, a smrt se sve više nadvija nad djetetom. Iznenada, na vratima se pojavljuje izbačeni podstanar s bočicom lijeka u ruci. Zurili su u njega s nevjericom. A on je pobjedonosno kliknuo: “Ja sam našao lijek!” Prvo je progovorila žena. Pitala je, koliko lijek košta. A iznenadni gost joj prepušta da sama odredi cijenu lijeka, neka procijeni vrijednost života svoje kćeri. Probuđeni majčinski osjećaj odgovara: “Ne pitam koliko košta, sve dajem!” A gost joj pruža bočicu, uz riječi: “Ja ne tražim ništa. Ja vam lijek poklanjam”. Publika je ostala bez daha…

Sadržaj ove predstave Vam prepričavam kako bih što bolje predočio Kristovu ljubav. Svojom smrću na križu Krist je čovječanstvo ostavio bez daha. Jedino je njegova ljubav nesebična, bez računice. Njegova nas ljubav obvezuje: “I vi koji hoćete biti moji učenici, ovako se ljubite – meni na spomen”. A danas?! Danas se traži ljubav bez žrtve. Ljubav bez križa i odricanja. Ljubav kao afektivni čin. I dok vlada takav mentalitet, sekte će se samo umnažati. Pogledajte život ljudi u tim sljedbama… Treba li ikakav komentar? Sekte su postale izvjesni azil, bijeg od stvarnosti. Nisam sreo osobe koje je Sai Baba vratio Kristu. One koje su spalile njegove slike i odrekle se njegovih amajlija i pepela, učinile su to tek nakon što su sudjelovale na nekom katoličkom seminaru ili duhovnoj obnovi.

Sablažnjivom se doima Sai Babina izjava u “Globusu” da “Hrvati ne moraju dolaziti k njemu kada imaju Međugorje”. Je li moguće biti dobar kršćanin, katolik i k tome prakticirati saibabističku duhovnost? Ili vjerovati u reinkarnaciju?

“Jao meni, majko, što si me rodila, da svađam se i prepirem sa svom zemljom” – tužio se svojedobno prorok Jeremija. Idolopoklonstvo je obilježje ljudi svih vremena i svih kultura. Sveto pismo grmi protiv svih vrsta idolopoklonstava. “Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi” – poziva Bog na Jeremijina usta i nastavlja “Narod moj Slavu svoju zamjeni za one što ne pomažu. Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje.”
Ali problem je što mnogi svoje priklanjanje Sai Babi i drugim kultovima često ne osjećaju kao otpad. O, kad bi takvi poznavali Bibliju kako poznaju Sai Babine izreke! Ali oni iz Biblije vade samo ono što se njima sviđa. Sveto pismo kaže da nema ni na cijelome svijetu imena po kojem se ljudi mogu spasiti osim imena Isusovog. Na ime će se Isusovo prignuti svako koljeno, nebesnika, zemnika i podzemnika.

A što kaže Sai Baba?! “Ne morate dolaziti k meni. Ja sam isti onome u Međugorju”. Zašto nije rekao “ja sam isti onome u pričesti”. Znate što to znači?! Sai Baba kaže: “Ja sam Bog”! Ovdje bih ja postavio jedno pitanje: znate li kada su mnoštva počela napuštati Isusa?! Onda kada je Isus počeo govor o euharistiji, o svojemu tijelu kao “kruhu života”. Euharistija će ostati kršćaninova identifikacija, a bit će i trajni kamen spoticanja. Krist svoje učenike hrani “kruhom života” a Sai Baba – pepelom.

Kakve li ironije! Još da tome pridodamo i san Vesne Krmpotić u knjizi Bhagavatar u kojem ona vidi Sai Babu kako puni čašu tekućinom svoga tijela, a oni, koji su iz nje kasnije pili, ostaju zadivljeni slatkoćom vina u njoj. Čime to Sai Baba napaja svoje sljedbenike?! Razume, gdje si?! A mi raspravljamo o Sai Babinom božanstvu!!! Ovdje se s nama netko ruga. Kao da u duhu gledam sotonu kako se zabavlja sa svojom dvorskom svitom dok im prepričava bedastoće sa zemlje. Bivši pripadnici Sai Babinog (i drugih) pokreta često mi ostavljaju svoje kumire kad ih se odreknu. Među njima sam prikupio već skoro kilogram Sai Babinog “vibbhutija” kojeg su neki sljedbenici i jeli. Među materijalima sam našao i više medaljica s likom Sai Babe na jednoj strani, a na drugoj likom Isusa Krista! Ovakve amajlije i talismani mnogima su donijeli nesreću. Sai Baba i Krist ne idu zajedno.

Što se tiče reinkarnacije, ona je zasebna priča. Umjesto dileme – reinkarnacija ili uskrsnuće – danas se prihvaća oboje. Opravdanje se nalazi u liberalnim tumačenjima Svetoga pisma od strane orijentalnih učitelja, među kojima i Joganande koji “dokazuju” kako su kršćani prvih stoljeća prihvaćali reinkarnaciju, zatim, da je Isus boravio u Indiji, pa sve dotle da je imao i spolne odnose s Marijom Magdalenom itd. Ljudska izopačenost kao da ne poznaje granice. Dok s jedne strane orijentalni učitelji ne samo da osporavaju autentičnost komentara indijskih svetih spisa mnogim zapadnjacima, nego to osporavaju i jedni drugima (tako su nastali komentari raznih gurua) te pridaju veliku važnost tzv. “duhovnom nasljeđu”, a nasuprot tomu svaki od njih, iako bez ikakve kvalifikacije, drsko tumači Bibliju tražeći u njoj samo potvrdu svojih teorija.

Potpuno se ignorira bilo kakav crkveni autoritet. To što je Isus dao ključeve Kraljevstva Božje apostolima, napose Petru i njihovim nasljednicima, nikome ne znači apsolutno ništa. Dok se događa potpuno osporavanje crkvenog autoriteta, guruu se s druge strane klanja kao Bogu! Dok je u kršćanstvu Isus jedini Spasitelj, u New Ageu se svatko sam spašava kroz razne tehnike do prosvjetljenja. Dok je u kršćanstvu uskrsnuće centralna os povijesti spasenja, New Age zamagljuje istinu. New Age naučava da pakao ne postoji, njega nadomješta reinkarnacija, a poslije nje može se prihvatiti i uskrsnuće. Još je Ghandi govorio kako je reinkarnacija pretežak jaram da bi ga se nosilo. U hinduizmu je ona prava kazna, na Zapadu je naprotiv nova šansa, nešto poželjno. Dok je u kršćanstvu Isus Krist jedini Bog, u duhovnostima New Agea svaki je čovjek bog-zvijezda – samo treba postati toga svjestan. Postoji ona poznata pjesma koja kaže: “Laži, laži, laži me…”.

O Sai Babi postoje mnoga kontroverzna svjedočanstva. Neki njegovi bivši vjernici, primjerice Amerikanac Tal Brooke, svjedoče o tome da ih je spolno iskorištavao. Također se pisalo o njegovim financijskim malverzacijama. Sai Babini simpatizeri ističu pak njegovo čovjekoljublje i ulaganja u humanitarne djelatnosti. Ima li u njegovu slučaju ičeg pozitivnog?

Poznate su mi sve ove kontroverzne slike o Sai Babi koje navodite. Osobno pridajem najveću vrijednost izvješćima iz prve ruke, onima koji su Sai Babi najbliži kao jedan od njegovih učenika koji je napisao knjigu Lord of Air (Gospodar zraka) koju je Sai Baba nastojao svim silama uništiti.

U ovom kontekstu značajno je da su prošle godine u Hrvatskoj gostovala dvojica Indijaca. Jedan je bio katolički svećenik i potpredsjednik udruge katoličkih egzorcista, dr. Rufus Pereira, a drugi je bivši guru Rabindranath Maharaj, pripadnik najviše brahmanske kaste u Indiji, koji se obratio na kršćanstvo. Mislim da se radi o dvojici eminentnih stručnjaka za pitanja Indijske kulture. Obojica su govorili o Sai Babi. Prema riječima dr Rufusa, Sai Baba je nedvojbeno od sotone, kao i 95% vračeva kojima mnogi danas odlaze. Ne samo da je riječ o zlim, već i o izravno sotoniziranim osobama. Rabindranath Maharaj navodi podatak prema kojemu Sai Baba ima milijune i milijune dolara na bankovnim računima a ni desetinu istih ne troši na socijalni rad. Slična situacija je i na bankovnim računima Maharishi Mahesh Yogija kao i Bhagawana Rajneesha koji je sebe proglasio božanskom inkarnacijom a kroz tantra yogu zagovarao perverzije kao put do božanskoga. Tek djeca rođena iz “mističnog orgazma” predstavljat će “novu rasu” za Novo doba. Isti je ispred svoje kuće u Oregonu u SAD imao 25 Rolls Royceva iako nije imao ni vozačke dozvole. Protjeran iz Amerike umro je u Indiji, navodno zaražen od side, kao uostalom i deseci njegovih članova. Njegovo naučavanje se nastavilo širiti, a danas i u Hrvatskoj postoji manja grupica njegovih sljedbenika.

Danas u svijetu postoji više od tisuću raznih učitelja od kojih su se neki proglasili i ponovnim Kristima. Iza njih se okreće veliki novac, a naravno da je potrebno i neko pokriće za to. Humanitarni i socijalni rad često je samo bacanje prašine u oči na sve eventualne prigovore.

Kako biste protumačili njegova navodna čudesa, koja njegovi pristalice smatraju dokazom da je on utjelovljenje božanstva?
čudesa! čudesa! Ljudi hoće gledati čudesa. I od Isusa su ih tražili. Čudesa draškaju znatiželju, ali rijetko bude vjeru. Čudesa ništa ne dokazuju. Čudesa može činiti i đavao. Sve što je Mojsije činio u Starom zavjetu i egipatski vračevi su na isti način imitirali. Sotona je Božji majmun. On imitira Boga. Zato je Isus izbjegavao činiti čudesa. Nije želio biti ničiji klaun. Upravo sotona ga na to nagovara: “daj skoči, budi Batman, svi će ti se diviti”. Ali mu Isus odgovara: “odlazi Sotono”. Kad je umnožio kruh, svi su ga željeli zakraljiti, a on im umače. Kasnije im predbacuje: “nećete vi mene za kralja jer ste povjerovali mojoj riječi, nego jer ste kruha jeli za badava”. Isus ne želi gotovane. Zbog besplatnog kruha i psi bi išli za Isusom i vikali: “zdravo kralju naš”.

Ne. To Isus ne želi. Isus govori o Križu. U svome zavičaju čudi se nevjeri svojih sumještana i ne čini ni jednog čuda. A baš ih je tamo trebao činiti kako bi ljude uvjerio u svoje Božanstvo. Umjesto toga – bilježe evanđelisti – Isus se čudio njihovoj nevjeri. Krhka je vjera koja se gradi na čudima. Čuda nisu pouzdani znak Božjeg djelovanja, iako ga nerijetko prate. Kada je riječ o Sai Babinim čudesima, racionalistički um skloniji ih je tumačiti kao trikove. I za to ima razloga. Prije svega, Sai Baba svoja “čudesa” izvodi uglavnom pred zapadnjačkom publikom koja ima novaca. Poznato je njegovo “čudo” materijalizacije sata koje je raskrinkao jedan švicarski urar kada je dokazao da je sat zapravo proizvod švicarske tvornice. Dakle, ne isključujem tu mogućnost. Ali mi se ne čini, barem ne uvijek, potpuno uvjerljiva.

Najpoznatiji katolički egzorcist i predsjednik udruge egzorcista svijeta, don Gabriele Amorth, u svojoj knjizi Esorcisti e Psichiatri Sai Babu naziva “prvorođenim sinom sotone”. Onoliko koliko sam osobno proučavao život i čudesa Sai Babe, mogu sa sigurnošću ustvrditi da se radi o prvorazrednom okultistu, kod kojega su se okultni fenomeni počeli javljati od trenutka njegovog rođenja. On kao da je bio predodređen za ulogu koju sada igra. U svakom slučaju, za tone pepela koje Sai Baba “materijalizira” nitko me ne može uvjeriti da potječu iz Neba. U Nebu nema pepela. Ima ga negdje drugdje… A ako kritički pogledamo, ni zlato koje on “materijalizira” nije ublažilo bijedu siromaha Bangalorea nego je završilo na rukama i vratovima moćnika ovoga svijeta.

Nameće se jedna dilema: predstavlja li se Sai Baba kao socijalni reformator ili Bog na zemlji? U prvom slučaju, unatoč svojim silnim “materijalizacijama” nije učinio ništa više od Majke Terezije koja je radila vlastitim rukama. Ako se prihvati druga opcija, da je on Bog, njegovo zabavljanje čovječanstva beznačajnim “materijalizacijama” zlata i pepela bilo bi ispod dostojanstva Onoga koji nas je otkupio ne raspadljivim “srebrom ili zlatom” nego Krvlju svoga jedinorođenoga Sina, jedinog Spasitelja svijeta. Kada bi Sai Baba bio utjelovljenje Boga, “avatar”, bio bi to znak Božje prevrtljivosti i nedosljednosti, što je protivno Božjoj naravi. U Isusu Kristu Bog se predstavio kao jedini Spasitelj svijeta, a sada kao da se predomislio, pa kroz Sai Babu, odjeven u mekušaste haljine, zaboravlja na žrtvu svoga Sina, a kroz rev. Moona je odlučio postati i obiteljski čovjek.
Nije li nas Isus upozorio na lažne proroke koji će se predstavljati njegovim imenom, i mnoge će zavesti?! Prorekao je da će se njegovo evanđelje naviještati sve do kraja zemlje, iako nikada ništa nije zapisao. I to se ostvarilo. Prorekao je da će se pojaviti mnogi lažni proroci koji će se predstavljati Njegovim imenom i to u vrijeme kada je Njegova osoba bila ozloglašena. To se proročanstvo i danas ispunjava. U pozadini svega je izokretanje Božje riječi.
Preneseno iz POMAK-a, glasilo Pokreta mladih katolika

Razgovarao: Alen Matušek

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save