Pedofilija je za njih postala normalna
Der Spiegel o seksualnoj revoluciji ljevice: Pedofilija je za njih postala normalna
{jathumbnail off}Poznati njemački tjednik objavio je opsežan tekst u kojem istražuje povezanost između ideologije ljevičarskog pokreta iz 1968. i zagovaranja i prakticiranja pedofilije.
Ljevičarski pokret iz 1968. u Njemačkoj i seksualna revolucija koju je zagovarao otišli su predaleko u rušenju seksualnih inhibicija i došli do situacije u kojoj je čak i pedofilija postala prihvatljiva. Bilo bi dobro da akteri toga pokreta to priznaju i konačno se suoče s tim mračnim aspektima svoje prošlosti – to je otprilike sažetak opširnog i studioznog teksta koji je nedavno objavio njemački tjednik Der Spiegel i u kojem su istražene poveznice između „revolucije“ s kraja 1960-ih i slučajeva zagovaranja i prakticiranja pedofilije.
Navedeni zaključak ovog teksta tim je porazniji za aktiviste iz 1968. koji su i danas nazočni na političkoj i društvenoj sceni Njemačke i dijelom su tamošnjeg establishmenta kada se zna da je Der Spiegel lijevo-liberalni tjednik koji u temeljima dijeli njihov politički svjetonazor, ali je unatoč tome objavio tekst u kojem se iznose ozbiljne optužbe protiv njih. Der Spiegelu, magazinu koji je poznat po svojim istraživačkim tekstovima i utjecaju na javno mnijenje, doduše ovo nije prvi put da udari po njemačkoj ljevici (puno češće, doduše, udara po Katoličkoj crkvi).
Tekst koji su potpisali novinari Jan Fleischhauer i Wiebke Hollersen navodi tezu kako je seksualna revolucija koju su pokrenuli aktivisti iz 1968. imala za cilj društveno „oslobođenje“. Teoretski gledano, za revolucionarni pokret svaka seksualna inhibicija ili tabu bili su oružjem društvene dominacije. Ne čudi zato što je seksualna emancipacija bila za njih iznimno važna. Bez rušenja seksualnih tabua nema stvarnoga oslobođenja, ponavljali su teoretičari iz 1968. Ostaju li oni na snazi, čovjek je i dalje „lutka na koncu“ represivnog sustava koji koristi njegove seksualne porive da ga nadzire i usmjerava. A zagovarano seksualno oslobođenje treba početi što ranije, odmah nakon rođenja. I tu na scenu stupa rušenje „tabua o dječjoj seksualnosti“.
„De-erotizacija obiteljskog života, od zabrane seksualnih aktivnosti među djecom, do tabua incesta, priprema je za potpunu asimilaciju i za neprijateljski tretman seksualnog užitka u školi što vodi do dragovoljnog pristajanja na dehumanizirano tržište rada“, navodi Der Spiegel citat iz knjižice „Revolucija u obrazovanju“ iz 1971. koji dobro ilustrira teoretske postavke ljevičarskog pokreta u pristupu ljudskoj seksualnosti. Međutim, ukidanje „represivnih“ seksualnih zabrana koja se tiču djece nije ostalo samo na teoretskom razmatranju nego se sprovodilo i u praksi, navodi Der Spiegel. Ljevičarski magazin Kursbuch je u svom broju iz lipnja 1969. opisao socio-psihološki projekt u kojem su dvije godine ranije sudjelovali dragovoljci. Tri žene i četiri muškarca uselili su u jedan stan, zajedno s trogodišnjom djevojčicom Grischom i četverogodišnjim Nessimom. Cilj projekta bio je ukinuti sve „buržoaske inhibicije“ u obiteljskom životu, počevši od odvojenih bankovnih računa do bračne vjernosti. Još jedan tabu koji je trebao biti ukinut bio je seks s djecom. U jednom od opisa detaljno dokumentiranih iskustava, objavljenih u magazinu, nalazi se i situacija u kojoj jedan od muškaraca seksualno iskorištava djevojčicu. Sve je to bilo objavljeno u časopisu kao i slike gole djece iz komune. Der Spiegel je pokušao stupiti u kontakt s djecom iz komune, ali oni nisu uopće željeli razgovarati o svojim iskustvima. Ono što su novinari saznali jest da je Nessim, danas politolog u Berlinu, u nekoliko navrata svojim prijateljima o sjećanjima iz komune govorio s gađenjem. Ovaj perverzni socijalni eksperiment nije bio nikakav izolirani i odvojeni incident jer je iskustvo te „komune“, tvrdi Der Spiegel, kasnije poslužilo kao obrazac za niz vrtića koji su niknuli diljem Njemačke i sprovodili su u djelo radikalne teze o rušenju seksualnih mitova. Kinderladen, tako su nazvane te ustanove u kojima su pripadnici lijeve inteligencije dovodili svoj pomladak i u kojima se toj djeci ni o čemu nije toliko pričalo kao o seksu. Njemački tjednik navodi izjave berlinskog sociologa Alexandera Schullera koji je svoja dva sina vodio u jedan takav vrtić. Schuller je prepričao situaciju u kojoj je došlo do spora između roditelja o tome koliko daleko taj seksualni odgoj može ići.
{jathumbnail off}„O tome se nije izravno govorilo, ali bilo je jasno da se razmišlja o mogućnosti seksa s dvije odgajateljice. Bilo mi je teško odlučiti se. Mislio sam da radimo ispravnu stvar, ali kada bih počeo razmišljati o tome mislio sam: Ovo je ludo, to jednostavno nije u redu“, opisao je Schuller. U raspravama je pobijedila ona „konzervativnija struja“. To znači da u vrtiću nije bilo izravnih seksualnih odnosa s djecom, nego se polaznike vrtića „samo“ tjeralo da se skidaju pred odraslima i pokazuju svoje genitalije, neprestano im se govorilo o seksu, a Der Spiegel aludira kako je jedna od važnih „odgojnih metoda“ u takvim ustanovama bila stimuliranje dječjih spolnih organa. Upitan da li se ono što se događalo u Kinderladenima može svesti pod kategoriju seksualno zlostavljanje djece Schuller je odgovorio: „Koristimo li one kriterije koji su se primjenjivali na katoličke svećenike – da, možemo.“
Njemački magazin pozabavio se ne samo kontroverzama iz prošlosti, nego i onima koje su aktualne, govorimo li o ljudima koji su se intelektualno i svjetonazorski formirali u tim godina, a i danas su politički i društveno aktivni. Spomenulo se ime Daniela Cohna-Bendita, njemačkog europarlamentarca iz Zelene stranke koji je radio u frankfurtskom Kinderladenu i koji je u svojoj autobiografskoj knjizi spominjao „seksualne igrice s djecom“, te kako ih je prao na senzualan način. Kasnije je tvrdio kako je to pisao da provocira. Kako bilo, nije čudo da Cohn dolazi iz njemačke Zelene stranke jer je riječ o političkoj organizaciji koja je dugo vremena zagovarala „liberalan“ odnos prema pitanjima seksualnih odnosa s djecom. Tako je 1985. podružnica Zelenih u saveznoj državi Sjeverna Rajna-Vestfalija svoju konvenciju završila s deklaracijom u kojoj se navodilo i kako „nenasilan seks između djece i odraslih treba biti dopušten bez obzira na dob djeteta“. „Dekriminalizaciju konsenzualnog seksa između odraslih i djece“ tražila je i podružnica u državi Badden-Wuerttemberg. To je stajalo u stranačkim dokumentima dok javnost nije reagirala, piše Der Spiegel. Podsjetimo, radi se o stranci koja je početkom 2000-ih sudjelovala u vlasti u Njemačkoj, s koalicijskim partnerima socijaldemokratima.
U tekstu se podsjeća kako su u vrijeme kada je jačao pokret za gay prava u Njemačkoj pojavilo i nekoliko pedofilskih skupina koje su tražile prava za sebe kao seksualnu manjinu. Najpoznatija takva grupa bila je „Indijanska komuna“ u Nurembergu koja je također organizirala alternativne komune, a njezini su članovi bili politički aktivni upravo u Zelenoj stranci. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih razne pedofilske skupine pojavljivale su se u ljevičarskom časopisu Tageszeitung i tamo prepričavali svoja „oslobađajuća“ seksualna iskustva s dječacima. Ovom sveopćem ozračju prihvaćanja pedofilije kao nečega normalnog i prihvatljivog na lijevoj sceni ipak su se suprotstavili pojedini glasovi s ljevice, ali bi protiv njih bile organizirane kampanje kao „reakcionarnih“ intelektualaca. Ovakvo ozračje počelo je slabiti negdje sredinom 1990-ih kada su, piše Der Spiegel, čak i u Tageszeitungu shvatili kako spolni odnos s dječacima nije u redu. Spolni odnos s djevojčicama je već ranije postao neprihvatljiv zahvaljujući angažiranosti feministkinja.
„Revolucionari iz šezdesetih još su daleko od suočavanja s ovim dijelom svoje prošlosti“, pišu novinari njemačkog magazina i dodaju kako među tim „revolucionarima“ ima onih koji optužbe za pedofiliju doživljavaju kao negiranje „društvenog napretka“ koje je njihov pokret, kažu, postigao.
Izvor: Bitno.net
