Priče iz Čudozemlja: Novija povijest
Priče iz Čudozemlja: Novija povijest
Vratimo se još samo nakratko netom završenoj borbi za neovisnost Čudozemlja
{jathumbnail off}Razoran rat koji je tom narodu podmuklo nametnut, završio je njegovom sjajnom pobjedom. Nitko prije nije svijetu na taj način pokazao kako hrabrost gotovo golorukih ratnika može skršiti i najčvršći čelik. Odvažni Čudozemci, nošeni vjerom u Boga i ljubavlju prema svojoj domovini, odlučno stadoše na put okrutnoj ratnoj nemani. A ona je najprije iznenađeno zastala, pa se nakon nekog vremena u strahu počela povlačiti. Bježeći, bijesno je rušila i palila sve pred sobom, okrećući užareni pogled prema drugim zemljama koje joj stajahu na putu.
A sve je započelo tajnovitim pripremama u najmračnijim zakutcima skrivenih smrdljivih jazbina. Uz nesnosan smrad sumpornih para koje se uzdizahu iz mračnih dubina paklenog ponora, dugo se pripremao i pažljivo dozirao krvavi memorandum-paprikaš, koji će kasnije mnogima doći glave. Knjiga glavnih recepata uvijek je bila pri ruci pa kuharima nije bilo jasno zašto im je paprikaš tako gadno zagorio. Na donjoj slici (zdesna nalijevo) vidimo glavnog autora recepta, velikog vožda i njihovog prvog operativca, kako u prljavom loncu pažljivo pripremaju odvratno jelo.
{jathumbnail off}Na sljedećoj slici možete vidjeti prikaz recepta memorandum-paprikaša u obliku zemljopisne karte:
{jathumbnail off}Posebno zanimljiv dio recepta bijaše atraktivno turističko putovanje tenkovima po širem „regionu“.
{jathumbnail off}Na tom atraktivnom putovanju bilo je dozvoljeno pucanje na sve što se miče. Palež i rušenje, posebice sakralnih objekata, dodatno se honoriralo.
{jathumbnail off}Na ruti razigrane kolone Čudozemlje bijaše označeno posebnim znakovima. Kad su tenkovi krenuli činilo se da će ono u trenu pasti. Ali, srećom, nisu svi mislili tako. Predsjednik Čudozemlja i njegovi najbliži suradnici znali su da se zemlja mora obraniti.
{jathumbnail off}Zato su brzo formirane koliko-toliko naoružane jedinice čija je temeljna zadaća bila stati na put zvijeri koja je s istoka neumoljivo nadirala.
{jathumbnail off}Nije niti potrebno spominjati kolika je hrabrost trebala da se gotovo goloruk stane pred jedan od najjačih ratnih strojeva onog vremena.
Za to je vrijeme opaka neman stigla pred pitomi grad na istoku Čudozemlja. I dok se grad polako budio umivan nježnim zrakama izlazećeg sunca, neman je zauzimala strateške položaje oko njega. Taj mirni gradić bijaše joj prvi cilj. Tek toliko da se malo razgiba te zagrije i pročisti gladne topovske cijevi.
{jathumbnail off}Čim je stigla neman je odmah okružila grad i zatvorila mu sve prilaze. U tom trenu neki čudan mrak preplavio je cijelo područje. Mrak kroz koji je tajnovito dopirala nezemaljska crvena svjetlost i prelijevala se pustim ulicama poput sablasno krvave rijeke. Strava se uvlačila pod kožu nedužnih stanovnika odsječenog gradića, koji je svakog trena ponirao sve dublje u zastrašujuću demonsku tamu. A u toj tami jasno se osjećalo iskonsko zlo. Motrilo je očima nemani, strpljivo čekajući da započne krvava žetva.
{jathumbnail off}Uplašeni građani drhtahu napeto iščekujući grmljavinu koja će im donijeti pogibelj i razaranje. Nažalost, ni u najcrnjim mislima nisu mogli naslutiti kolika će se količina bijesa i mržnje izliti na njihov grad. Zlo će ga nemilosrdno razarati cijedeći iz njega i zadnje ostatke života. Udarat će ga mjesecima ne ostavljajući cijelim ni kamen na kamenu.
{jathumbnail off}Grad je na koncu pao, ali njegova herojska borba spasila je Čudozemlje. Spaljen i do temelja razoren postao je grad-heroj. Postao je grad-ponos i simbol obrane cijelog Čudozemlja. U vijeke vjekova pamtit će se nesebična žrtva toga grada. Žrtva koja je slomila kralježnicu nemilosrdnoj agresorskoj zvijeri.
{jathumbnail off}Čudozemci pamte. I pamtit će! I zato, zauvijek!!
{jathumbnail off}Nastavak slijedi!
