Čudno: Božji dar, a moramo platiti?!
život je dar Božji. Zašto s darom ne možemo činiti što hoćemo?
{jathumbnail off}Život nam je darovan, na dar smo ga dobili. U Svetom pismu stoji da smo hram Duha Svetoga i da nismo svoji. Onda dolaze zapovijedi kojih smo se dužni pridržavati. Pitam se kakav je to dar kad darovatelj odmah nešto traži za uzvrat.
Zar primatelj dara nema pravo s primljenim darom raspolagati kako hoće? Ovo meni, na žalost, više sliči na trgovinu nego na dar, kao da Bog trguje s nama po sistemu: »ja tebi – ti meni«.
Nemojte moje pitanje shvatiti kao provokaciju, tražim pomoć i odgovor.
Zagrepčanka
Na prvi bi se pogled moglo reći da su Vaše primjedbe na mjestu. Darivanje nije trgovanje, stoga dar ne obvezuje na uzdarje. Ali darivanje proizlazi iz ljubavi, a ljubav po svojoj naravi očekuje da bude ljubavlju uzvraćena. Ako se to ne dogodi, darovatelj zna da darom zapravo nije drugoga usrećio. Jer ljudska, kao i božanska sreća ipak je u darovanoj i uzvraćenoj ljubavi.
Istina je da onaj tko dar primi, može s njime raspolagati kako hoće i da ga darovatelj ne smije zbog toga tužiti ni tražiti vraćanje dara. Bog doista ne uzima natrag naravne darove kojima je čovjeka obdario ni kad se taj čovjek od njega odmetne, kad mu ljubav ne uzvrati.
Stoga čovjek koji Bogu ne uzvrati ljubav ostaje u posjedu svoje naravi koju je Bog njemu na dar stvorio. Ostaje osoba obdarena razumom i voljom i nakon smrti i Sudnjega dana za svu vječnost. Ali Bog ga ne može prisiliti na ljubav, jer ljubavi na silu nema. Znači da takvoj osobi Bog ne može nametnuti da vječno s njime živi u ljubavi. Drugim riječima, ne može je protiv njezine volje dovesti u raj. Takva je osoba, odbivši ljubav, sama sebe osudila na život bez ljubavi zauvijek.
Budući da je smisao čovjeka ostvariti se u punoći primljene i uzvraćene ljubavi, takva je osoba ujedno sama sebe lišila smisla svoga postojanja. Sačuvavši Božje naravne darove, zauvijek ostati svjesna osoba a lišiti se ljubavi i smisla, znači biti u paklu. I u svemu tome nema govora o trgovini nego o slobodno prihvaćenoj ili neprihvaćenoj ljubavi.
Čovjek bi se mogao zainatiti u načinu mišljenja kakvo ste na početku iznijeli, ali će mu iskustvo već na ovom svijetu pokazati da obdržavanje Božjih zapovijedi nije plaćanje Božjih darova nego uzvraćanje ljubavi. Stoga u tom odnosu nema ni mjere ni vage ni računice, nego iskreno uzajamno predanje koje usrećuje. To, uostalom, dokazuje svako iskreno iskustvo grijeha i obraćenja, te zaista nema smisla to iskustvo tvrdoglavo i nakon smrti provjeravati.
Izvor: Glas Koncila
