Kako može biti isto ubiti čovjeka i izostati s mise?
Pitate koji su teški grijesi i kako ih »staviti na istu razinu«. Teško je napraviti popis. Zapravo, mi smo oni koji moramo prosuditi o onome što smo učinili, na temelju tri elementa: predmeta, okolnosti i nakane
{jathumbnail off}Odgajali su nas i učili da se teški ili smrtni grijeh mora obvezno ispovjediti. No, mene čudi kako se dogodilo da su na istu razinu, po nekoj meni čudnoj logici, stavljeni ubojstvo čovjeka ili nesudjelovanje na nedjeljnoj misi…
R. P., Koprivnica
Isus je rekao da je došao ukloniti, »oduzeti« grijeh (iz) svijeta. Ponavljamo to svakoga dana, prije pričesti, no na to obraćamo vrlo malo pozornosti. Više smo okrenuti, zabezeknuti i oduševljeni čudesima kojima je Isus činio da hromi hodaju, gluhi čuju, slijepi vide, mrtvi uskrisuju, gubavci ozdravljaju, a daleko manje obećanjem da će nam biti ili da su nam oprošteni grijesi. Mladić kojega su mu spustili s krova vjerojatno je bio razočaran kada je čuo da su mu otpušteni grijesi. Možda je zahvalio farizejima na njihovoj nevjeri koja je Isusa »navela« da ga ozdravi, kako bi ih (raz)uvjerio. Moguće je, dakle, živjeti s grijehom, ali ne s paralizom koja sprečava svako kretanje i čini potpuno ovisnim o drugima. To je način razmišljanja koji očituje svu tvrdoću ljudskoga srca. Zaboravlja se da grijehom gubimo najdragocjenije dobro: prijateljstvo s Bogom i usmjerenje cijeloga života. Kada je Bog prisutan u našem životu, možemo mu dati smisao i u paralizi; no, ako su nam udovi zdravi i nemamo Boga, sve gubi svoj smisao.
Vi pitate koji su teški grijesi i kako ih »staviti na istu razinu«. Teško je napraviti popis. Zapravo, mi smo oni koji moramo prosuditi o onome što smo učinili, na temelju tri elementa: predmeta, okolnosti i nakane. Ponajprije, na temelju predmeta, jer izvan je svake sumnje da postoje geste i čini koji su u sebi teški: ubojstvo, mržnja, vrijeđanje Boga, preljub, pedofilija, pobačaj, korupcija itd. No, i u tim slučajevima okolnosti mogu ublažiti ili ukloniti težinu čina.
Ako ubijem čovjeka puškom za koju sam vjerovao da nije napunjena, čin će biti objektivno i dalje težak, no ne može mi se pripisati kao teški grijeh. Ako, naprotiv, kažem malu laž bez značajnih posljedica, ali je moja nakana bila teško naškoditi osobi, činim teški grijeh. To vrijedi i za kontracepciju. Težak je grijeh ako se primjenjuje kao sredstvo da bi se od drugoga učinilo predmet vlastitoga užitka; no ne tvrdi se da je uvijek težak grijeh ako se u posebnim prilikama živi kao čin koji supružnicima pomaže rasti u ljubavi. U sebi taj čini ostaje uvijek nepošten, jer gestu koja u sebi znači potpuno darivanje, osoba koja je čini ne doživljava kao potpuno darivanje. No, ono što je u sebi nepošteno, nije uvijek moralno teško. Laž je uvijek, tvrdi teolog Giordano Muraro, u sebi nepoštena; no nisu sve laži teški grijeh. I u ovome slučaju računa se mora voditi o načelu nakane i okolnostima. Potom, valja reći da pojam »težak« nije jednoznačan, već analoški. Svi teški grijesi prekidaju naše prijateljstvo s Bogom, no ne svi na isti način.
Znakovit je primjer koji iznosite: Jedna je stvar ne otići na nedjeljnu misu bez razloga, i tako propustiti i izgubiti priliku u zajednici doživjeti riječi i čine spasenja, dok je druga stvar ubiti. No, i jedan i drugi grijeh imaju isti učinak prekidanja prijateljstva s Bogom. Prije pristupanja pričesti potrebno je zato očistiti vlastiti život od teških grijeha u ispovijedi. Nekada su vjernici za ispit savjesti kao pomoć češće imali na raspolaganju knjižice i molitvenike u kojima su bili nabrojeni grijesi, teški i laki. Ta je praksa i danas valjana, i usporedno s njom treba ići i sazrijevanje savjesti pozorne i na unutarnje stanje osobe. Isus je govorio da iz srca, to jest iz čovjekove nutrine dolaze izvanjski čini. Upravo je to unutarnje stanje ono koje moramo ispitivati da bismo shvatili što smo i što želimo u svojemu životu činiti. A ako imamo sumnja, mogu nam pomoći braća u vjeri koja imaju i iskustva i mudrosti.
Izvor: Glas Koncila
