Što je »duh«, a što »duša«?
{jathumbnail off}Napokon odlučih da vas ovim putem zamolim da protumačite pojmove, odnosno što se s vjerskog stajališta podrazumijeva izrazom »duša« i »duh«. Ovo u odnosu na čovjeka kao osobu, te u smislu simbolike kada se govori općenito o djelovanju nekog društva ili naroda?
Naime, mnogo puta sam čuo ili pročitao riječ »duša« i »duh« a nisam siguran da su moja razmišljanja i shvaćanja tih pojmova ispravna. Isto tako mislim da na logičan i jasan način to ne bih mogao objasniti npr. svojoj djeci.
Vjernik sam. GK čitam godinama. Kao dijete na vjeronauku nisam naučio dovoljno o tim pojmovima, a ne sjećam se da sam u GK naišao na tu temu.
Čitatelj iz Zagreba
Ne biste si trebali predbacivati što na vjeronauku u pučkoj školi niste jako dobro naučili što je to točno »duh«, a što »duša«, jer poznavanje tih pojmova, koje zahtijeva filozofsku, lingvističku i teološku analizu, nije presudno da bi se moglo primiti evanđeoski navještaj ni da bi se bilo dobar čovjek i dobar vjernik. Stoga se ne trebate ni zabrinjavati što ni svojoj djeci ne možete te pojmove protumačiti ispravno, ali ni tako jednostavno da bi ih ona mogla razumjeti. Naime, ti pojmovi zahtijevaju izricanje odgovora na pitanje: Tko je čovjek u sebi? Svaki čovjek, premda možda ne zna na to pitanje dati neki eksplicitni odgovor, ima sigurnu i dostatnu predodžbu o tome čim razlikuje »ja« i »ti«, i to je zapravo dovoljno. No, to nipošto ne znači da nije potreban i poželjan i intelektualni napor, osobito kod onih koji su takvom naporu vični na drugim područjima znanosti, filozofije ili drugih ljudskih umijeća.
I pojam »duša« i pojam »duh« višeznačni su pojmovi. Pojam »duša« tako u zapadnoj filozofskoj tradiciji znači duhovni princip koji je nastanjen u ljudskome tijelu ili koji daje identitet ljudskome tijelu. Duša je dakle nematerijalni, duhovni dio čovjeka, te ona ne umire s tijelom nego živi i vječno postoji i poslije tjelesne smrti čovjeka. Drugim riječima, »duša« je bestjelesno biće koje oživljava tijelo, a osim toga ima sposobnost misliti, željeti i osjećati. U tom prvom značenju pojam »duša« najčešće se koristi u tradicionalnom religioznom, propovjedničkom i vjerničkom govoru. Možda je najpoznatiji izraz takve upotrebe toga pojma tradicionalno geslo pučkih misija: »Spasi dušu svoju!« No, takav čin podrazumijeva spasenje i uskrsnuće čitavoga čovjeka, a ne samo besmrtnost duše.
Druga značenja pojma »duša« susrećemo u tekstovima Novoga zavjeta, ali i u svakodnevnom govoru. U novozavjetnim tekstovima pojam »duša« javlja se i kao sinonim za život, za osobu i za ono od čovjeka što ostaje na životu i poslije čovjekove smrti. U svakodnevnom govoru pojam »duša« znade se upotrijebiti kad se želi govoriti o čitavom čovjeku, o osobi, npr. kad netko kaže: »On ili ona je dobra duša.« U literaturi pojam duše katkad se koristi i kao sinonim za savjest, npr.: »Gdje mu je duša?« – ili: »On radi protiv svoje duše.«
Prvotno značenje pojma »duh« je »dah«, a dah označava životno počelo čovjeka. Npr. Marulić je napisao: »Umre duh pustiv.« Teolog Karl Rahner pojam duh definira kao »bivovanje koje je odlikovano otvorenošću prema biću, a ujedno i otvorenošću prema onome što je sam i što nije«. Drugi teolog, Jean Giblet, piše: »Duh uvijek teži označiti ono što je u biću bitno i neuhvatljivo, od čega ono živi i što bez njegove volje isijava iz njega, ono po čemu je to biće ponajvećma ono što jest, a čime ono ne može zagospodariti.« Ljudsku svijest ponekad obuzme određena snaga te ona više nije u vlasti same sebe. Takva snaga može biti mržnja, ljubomora, duh razvrata, nečistoće, ali takva snaga može također biti i pozitivna: dobrotvoran duh, duh pravde, molitve. Dobri duhovi dolaze od Boga, a loše Bog dopušta te mogu doći i preko zloga duha, Sotone. »Novi zavjet promatra u čovjeku složeno biće koje je u isti mah tijelo, duša i duh, a u duhu vidi silu što je neodvojiva od daha i života, osjetljiva za svako uzbuđenje, često zabavljena borbom protiv puti« – piše Giblet.
Drugo značenje pojma »duh« je nematerijalno živo biće, kao što je Bog, osobito treća osoba Presvetoga Trojstva Duh Sveti, zatim kao što su dobri i zli anđeli. Pojam »duh« koristi se također za izricanje snažnog kolektivnog, ali i osobnog raspoloženja, pa se onda govori o nacionalnom, tradicionalnom, novom, športskom, borbenom, zabavnom, hedonističkom duhu i slično.