Zašto me odbacuju
Mlad sam i prilično aktivan, imam velik broj poznanika, ali osjećam da me nedovoljno uvažavaju. Zato se osjećam odbačenim
{jathumbnail off}Dragi Antune,
imam jedno pitanje tj. jednu situaciju koja me užasno muči, a ne mogu doći do odgovora. Naime, aktivan sam u svojoj župi kao informatičar i kao vjernik, a inače sam i u bendu župe. U bendu nas ima preko 20 i imamo jednog župnika.
Svaki put kada bih nešto predložio bio bih “odbačen”. Prava riječ bi bila ignoriran ili nedoživljen na ozbiljan način. Često i od svećenika (ne samo župnika, nego bilo kojeg svećenika koji dođe na Župu) i od svojih kolega iz benda.
Zbog takvih situacija često se izoliram od svih što rezultira mojim distanciranim ponašanjem. Ne znam kako da se ponesem u takvoj situaciji. Uvijek budem ljut, povrijeđen i razočaran.
Evo danas sam npr. zamolio sve da dođu na misu jer je spomendan na sv. Ignacija (mog omiljenog sveca). Svi znaju za moj poziv i da tog sveca želim na što bolji način slijediti, ali moju želju jednostavno zanemaruju. Došla je samo jedna osoba od njih 16.
Kako da na to ubuduće gledam i kako da se postavim u takvoj situaciji?
Zahvaljujem na odgovoru. Živjeli u Kristu!
Čitatelj
Dragi prijatelju,
tvoji problemi samo su vrh ledenog brijega koji često ima svoje korijene puno dublje od pukog osjećaja odbačenosti. No trebalo bi porinuti puno dublje u tvoju prošlost da bi se to proanaliziralo. Budući da sam i ja na župama gdje sam djelovao, a pogotovo u zajednicama mladih puno puta susretao slične situacije, podijelit ću s tobom najaktualniju.
Trenutno surađujem s jednom internacionalnom grupom mlađe i srednje životne dobi. Među njima je jedna djevojka koju više-manje svi u zajednici nastoje na manje ili više fin način izbjegavati. Ona pak na razne, a uglavnom nespretne načine nastoji privući pažnju na sebe i jednostavno traži osobe na koje bi se oslonila te ih na svoj način emotivno iskoristila. Nema u njoj nimalo zla, ali jednostavno si ne može pomoći. Problem je kad takva osoba nađe “žrtvu” koju onda emotivno “tlači” dok može, a da ni sama nije svjesna da to radi. I takvih sam se situacija nagledao i naslušao.
Moj ti je odgovor – kad već voliš sv. Ignacija – probaj poći od samog početka. Provjeri. što on savjetuje u prvom tjednu duhovnih vježbi, to jest vidi malo zašto si tako potreban pažnje i poštovanja i odakle tvoj očiti osjećaj manje vrijednosti. U isto vrijeme probaj vidjeti koliko ti objektivno daješ u župi i grupi u kojoj se nalaziš te nadasve zašto to činiš. Nije li možda tvoja motivacija tek potreba da budeš voljen, prihvaćen i respektiran ili nešto drugo?
Svi mi moramo rasti u svojim emocijama i osobnosti – ovakva grupna ” terapija”, ukoliko u njoj postoji ona zdrava ljudska i duhovna vrijednost može puno pomoći u tvome rastu i sazrijevanju i kao čovjeku i kao vjerniku.
p. Antun Volenik
