Zli duhovi (1)
Zli duhovi prema sv. Tereziji Avilskoj i sv. Ivanu od Križa: Đavao postiže više kroz malo zlo prouzročeno naprednijoj duši nego kroz velike štete većini drugih
{jathumbnail off}Ivan od Križa i Terezija Avilska, iako koriste tradicionalnu, klasičnu terminologiju za svoja iskustva demonskoga, ipak nude suvremenim čitateljima vrijedne spoznaje o zlim duhovima.
Rodom španjolac, otac Moreno OP, je profesor filozofije, psihologije i duhovnosti na Teološkom fakultetu Sveučilita u Berkeleyu. Autor je knjige o C. G. Jungu naslovljene Jung, bogovi i moderni čovjek te brojnih članaka u SAD-u, Španjolskoj, Italiji i Kanadi.
U ovim vremenima nije popularno pisati o zlim duhovima. Kako s. Lucien-Mary od sv. Josipa kaže, “remek djelo ovog gospodara opsjena bez sumnje jest to da se predstavi kao da ne egzistira u svijetu gdje tako lako pridobiva duše da idu putem kojim on hoće, bez potrebe da se pokazuje – jer ima veliki interes da to ne čini”. Njezino opažanje je slično Baudelaireovom dobro poznatom citatu o učinku najdomišaljtijeg đavolskog lukavstva: uvjeriti nas da on ne postoji.
Richard Woods je napisao da je teološka misao težila da protjera sotonu iz središta razmišljanja i propovjedanja. “Možda najuporniji prigovor na postojanje đavla ne dolazi od ateista ili psihologa, kao što bi se moglo očekivati, nego iz redova klera”. Papa Pavao VI, međutim, za Zlo koje se naziva đavao kaže da je jedna od najvećih potreba Crkve danas da se brani od ovog uosobljenog zla te da je suprotno učenju Biblije i Crkve odbijati priznavanje postojanja takve realnosti. Joseph de Tonquedec SJ, teolog i službeni egzorcist pariške biskupije, zapaža u djelu “Neki aspekti sotonskog djelovanja u svijetu”:
-Istina je da su slučajevi potpunog opsjednuća iznimno rijetki, ali pacijenti o kojima ja govorim su nebrojeni. Ne bi bilo opravdano tretirati ih kao opsjednute, zbog svih dokaza koji pokazuju da oni to nisu. S druge strane, oni nisu nužno tek obični mentalni slučajevi koji bi imali nekakve šanse liječenja preko psihologije.
Problem zlih duhova je i danas značajan, a spisi Terezije Avilske i Ivana od Križa o tome su od velike važnosti. Oboje su iznimni sveci i crkveni naučitelji koji govore o nebrojenim susretima sa zlim duhovima. Oboje su bili dobro poznati, posebno Ivan, po svojim sposobnostima istjerivanja zlih duhova. Kao što Terezija tvrdi, “Ivan od Križa je imao poseban dar istjerivanja zloduha… U Avili ih je mnogo izagnao iz jedne osobe i zapovjedio im u ime Božje da kažu svoja imena i odmah su mu se pokoravali”.
Zlodusi, Terezija i Ivan od križa
Prema Tereziji, đavao uloži više muke da dovede do pada dušu koja prima milosti od Boga u molitvi, nego za manje napredne duše. Isto je mišljenje i Ivana od Križa koji kaže da đavao postiže više kroz malo zlo prouzročeno naprednijoj duši nego kroz velike štete većini drugih.
Poput dobrog kapetana, sveta duša vodi mnoge u nebo i čini đavlu veliku štetu. Takva posebna ljubav svete duše prema Bogu je dovoljna da đavao pokuša napraviti sve moguće kako bi je doveo do propasti. Zbog toga je i konflikt neugodniji za takvu dušu nego za onu koja je manje sveta.
Čim je đavao počeo zamjećivati Tereziju, ona je snosila užasne i podle napasti očaja, lažne poniznosti, krivih pretpostavki, besmislenih strahova i napasti, a sve to iz razloga da napusti molitvu. Ove napasti su dovele u opasnost njezin mir i ljubav prema Bogu.
Ukazanja zlih duhova
Ivan od Križa u svojim spisima nikad ne upućuje na osobna vanjska ukazanja zloduha. Terezija, međutim, u spisu Moj život opisuje kako joj se đavao prikazivao, ponekad imajući “odvratno obličje; usta mu bijahu užasna. Iz njegova tijela činilo se kao da dolazi veliki plamen koji ne pravi sjenu”.
Drugom prilikom je vidjela najskrovitijeg malog zloduha, koji je režao u očaju jer je izgubio ono što je pokušavao postići. Također je očima duše vidjela dva nevidljiva zloduha koji kao da su rogovima okružili vrat svećenika dok je slavio misu. Terezija opisuje kako je 1550. imala viđenje koje je prenijelo njezinu dušu u pakao.
Također otkriva da sveta voda, bolje od ičega drugog, ima moć da protjera ove vanjske i vidljive prikaze, primjećujući da su se teolozi složili s njenim iskustvom. Tako npr. Tonquedec kaže da je sveta voda izričito blagoslovljena da udalji od mjesta i osoba koje su njome poškropljene “svu silu neprijatelja i njega samog sa njegovim palim anđelima”.
Ova vanjska tjelesna viđenja bila su neobična čak i za Tereziju, koja primjećuje da u većini slučajeva nije mogla ništa vidjeti. Tako su njena viđenja zloduha bila uglavnom intelektualne vizije: “rijetko sam ga vidjela u tjelesnom obliku, ali često sam ga viđala bez ikakvog obličja, kao u vrsti vizije koju sam opisala, u kojoj se ne vidi nikakva forma, ali se zna da je objekt prisutan”.
(Nastavit će se)
Autor: Fr Antonio Moreno OP
Tekst prenesen iz Izazova istine, glasila mladih dominikanaca
