Biskup Bogović: Ova vlast je odnarođena
Ne može Milanović imati dobre odnose sa Svetom Stolicom ako zaobilazi Katoličku crkvu u Hrvatskoj! Kako uopće definirati odnos Milanovićeve Vlade prema Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj? Ne čini li se da je ponekad ravnodušan, pa čak i neprijateljski prema Crkvi. Izbjegava božićne mise, optužuje Crkvu da štiti zločine, drsko izbjegava susret s Papom…?
{jathumbnail off}Čini mi se da se jednako možemo baviti pitanjem ima li logike u premijerovu ponašanju, kao i pitanjem želi li on uopće biti logičan, u smislu logike kako ju mi poimamo. No nemojte mi zamjeriti što sam još uvijek pod jakim dojmom proslave u Rakovici gdje smo 18. ovog mjeseca obilježili 1700. obljetnicu slobode i pobjede kršćanstva. Do te pobjede došlo je i pored nenaklonosti vlasti; pače, ona ih je progonila. No oni se nisu opravdavali da zbog toga ništa ne mogu učiniti, nego su živjeli pošteno i dobro radili te tako promijenili svijet.
Mislim da je u nas prejaka sklonost u lošoj politici tražiti izliku da se ne čini ono što treba i što se može. Slažem se u Vašoj prosudbi odnosa premijera Milanovića prema Crkvi, ali ne bih želio da Crkva zbog toga traži opravdanje za (ne)ispunjavanje svojih zadataka. Najčešće su izlike za nerad: ‘Nema problema!’ (a ništa se ne poduzima) i ‘Ništa se ne može!’ (a ništa se nije ni pokušalo). Postojeće teškoće treba shvatiti kao izazov i dodatni poticaj. Ako kršćani prvih triju stoljeća, u vrijeme progonstva, nisu vidjeli prepreku življenja po Evanđelju, smijemo li mi danas takvu prepreku vidjeti u postojećoj hrvatskoj Vladi?
U zadnjem intervjuu jednom dnevnom listu premijer Zoran Milanović otvoreno kaže da je za njega Katolička crkva Rim te da s Rimom ima izvrsne odnose, a da je Katoličku crkvu u Hrvatskoj teško definirati. Nije li to najizravniji i opasni udar na Crkvu, po mnogo čemu sličan onomu kad je Tito ultimativno tražio od kardinala Stepinca da se odrekne superordinacije Vatikana? Ponavlja li se politika iz 1946.?
Ne valja proizvoditi strah jer ionako ima mnogo onih koji na tome žele zaraditi. Ako Milanović ima dobre odnose s predstavnikom Svete Stolice u Hrvatskoj, taj predstavnik treba njega i Vladu poučiti da se ‘izvrsne odnose’ sa Svetom Stolicom ne može imati ako se zaobilazi Crkva u Hrvatskoj.
Zaobilaženje ne će pomoći da se svladavaju njegove teškoće s ‘definiranjem’. Po premijerovoj logici možemo očekivati da će se pitanja hrvatske države i njezinih građana rješavati u Bruxellesu jer su hrvatski državljani čudne naravi, a Hrvatsku da je teško definirati jer je ‘slučajna država’. Kada se uzme koliki je, barem statistički – broj katolika u Hrvatskoj, onda se sa žalošću može razumjeti kvalifikacija biskupa Košića da je ova vlast odnarođena.
Trenutačni apostolski nuncij u Hrvatskoj sve je otvorenije nesklon mnogim biskupima u Hrvatskoj. Na posljednjem zasjedanju HBK rekao je biskupima kako mu nije jasno da imaju nesporazume s vlašću i da je ministrica Vesna Pusić jedna fina dama s kojom se može razgovarati…
Svaki nuncij ima svoj stil, svoju narav, a katkada i posebne upute od svojih nadređenih, što može izazvati teškoće u komunikaciji s episkopatom. Mislim da su te vrste teškoća od minorne važnosti za djelovanje Crkve u nas, a i one se mogu riješiti na crti prema sadašnjem Nunciju i prema Svetoj Stolici, bez potrebe da se koriste kakve druge.
Tko je prvi čovjek Katoličke crkve kada se u jednoj biskupiji nađu nuncij, mjesni biskup i drugi čelnici Crkve. Je li glavni nuncij ili mjesni biskup? Tko je prvi čovjek Crkve u Hrvatskoj: nuncij ili predsjednik HBK…?
Nisu te jurisdikcije konkurentne i ne preklapaju se. Pravno je u crkvenoj organizaciji iznad biskupa samo papa. Nuncijeve redovne ovlasti ne smiju krnjiti biskupovu jurisdikciju. No nuncij je papin izaslanik i može papa preko njega vršiti neki čin svoje nadležnosti, ali to ne ulazi u nuncijeve redovne ovlasti. Nuncij nije uopće član biskupske konferencije pa prema tome suvišno je pitati tko je prvi čovjek Crkve u Hrvata. To je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, sada zadarski nadbiskup mons. dr. Želimir Puljić. To je pravna strana pitanja.
Drugo je što Crkva nije samo pravna ustanova nego poglavito zajednica vjernika povezana osobom Isusa Krista i Duhom Božjim. U tom smislu uloge nuncija i predsjednika biskupskih konferencija imaju mnogo veće značenje nego što im daju pravni okviri. Koliko je ugledna i časna služba nuncija, vidi se u bogoslužju jer mu se uz predvodnika slavlja daje mjesto prije drugih biskupa. Nešto slično može se reći i za kardinale. I onda kada nisu predsjednici biskupskih konferencija, uživaju poseban ugled i utjecaj u svakoj mjesnoj crkvi.
Valja, naime, ovdje reći da se crkvene nadležnosti ne može uvijek uspoređivati s civilnima. Sjećam se kad sam kao član Stalnog vijeća sudjelovao na sastancima predstavnika HBK na čelu s kardinalom Bozanićem i hrvatske Vlade na čelu s predsjednikom Račanom. Oni s druge strane smatrali su da je Bozanić nešto poput Račana, a mi drugi biskupi da smo poput ministara. Što, dakako, ne stoji.
Hrvatski tjednik
