Čudni su putevi Gospodnji, čudni i neshvatljivi…
Evo i sada, po po tko zna koji put se pitamo zašto? Zašto baš na ovaj način? Ne možemo to prihvatiti. Ne želimo. Nije li moglo drugačije? Možda jednostavnije? Manje bolno?
I nekako, kao da nam govoriš, da nismo još spremni toliko znati. Ne možemo još toliko nositi.
{jathumbnail off}Čudni su putevi Gospodnji
Čudni. Nevjerojatni. Neshvatljivi. A opet, ispravni. Najbolji. Savršeni. Toliko puta dobijemo ovaj odgovor. Toliko često puta se složimo s njim. Ali ipak, neprestano ispitujemo njegovu ispravnost. Gdje nam je nestalo to zrno gorušičino? Imamo li ga uopće?
Evo i sada, po tko zna koji put se pitamo zašto? Zašto baš na ovaj način? Ne možemo to prihvatiti. Ne želimo. Nije li moglo drugačije? Možda jednostavnije? Manje bolno?
I nekako, kao da nam govoriš, da nismo još spremni toliko znati. Ne možemo još toliko nositi.
Na kraju svakoga puta, mi dobijemo svijetlo. Uvijek. Shvatimo da je jedino Tvoj put bio ispravan. Da činiš samo najbolje za nas. Da nam daješ i puno više nego što trebamo. Ljudi, pa nije li uvijek tako?
A onda…Padnemo. Sve ispočetka.. Opet sumnje, predbacivanja, neslaganje. A ti nas neprestano daruješ onime što trebamo. A mi ne znamo. Ne vidimo. Ne želimo vidjeti.
Kada preispitujemo, Ti nam daješ odgovore. Preispitujemo, i opet ih dobijemo. Neprestano se vrtimo u krug..
Oprosti što nismo odlikaši, i ne shvatimo sve u jednom trenutku. Imamo sreću što si ti najbolji učitelj i imaš bezbroj popravnih rokova. Takav si Ti. Velik. I moćan. I ljubav i svjetlo.
Moramo priznati da je Tvoja providnost zakon stvar!
I što god da se desi ,ti izvedeš na pravi put. Uroniš nas u ljubav i okreneš u pravome smjeru.
Sve konce posložiš i vodiš ka savršenstvu.
Naš život, to je naš put.
Naš put, vodi do neba.
A nebo? To je naš dom. Naš dom si Ti!
Autor: Ana Čule, Frama Zagreb – Siget