Hrvatska između špiljskih i ‘civiliziranih’ komunista
Pojavila se je u Hrvatskoj još jedna podjela, i to u redovima komunista, odnosno kripto komunista, koji djeluju unutar vladajuće ”kukuriku” koalicije
{jathumbnail off}Dio njih grčevito se bori za održavanje nekad svetih ”Staljinovih prava”, a drugi pak žurno peru svoja lica te nastoje uvjeriti hrvatsku i EU javnost, da ne zastupaju stavove Zorana Milanovića, Stjepana Mesića i jazbine na Pantovčaku, u slučaju Perković. Slučaj je doveo u komunističkim redovima do podijele koja je samo taktičke a ne ideološke naravi, ne radi se o mržnji ili ne-mržnji prema hrvatskome narodu. Naravno, nije u pitanju niti privrženost načelima europske civilizacije.
Hrvatske interese će žrtvovati, ali ne i kuma Perkovića
Jedno i drugo krilo koje je sada nastalo u Partiji i u njenim podzemnim organizacijama, podjednako mrzi sve što je hrvatsko, te u istoj mjeri prezire europske vrijednosti. U igri međusobnih razlika samo postoji stupanj zadrtosti u toj mržnji: neki, kao Zoran Milanović, Željko Jovanović i Budimir Lončar, radije će izgubiti položaje i povlastice nego predati Josipa Perkovića Njemačkoj, zemlji koja mu želi suditi zbog teških kriminalnih djela koja mu se pripisuju. Perković previše znade o njima, o rodbini i o cijeloj KOS-ovoj mreži koja hara Hrvatskom, pa bi mogao i progovoriti bude li suočen s možda doživotnom zatvorom, a drugi kao Ivo Josipović i Vesna Pusić žrtvovat će slobodu tog svog druga i učitelja, riskirat će, samo kako njih osobno europska politika ne bi izopćila iz lokalnih struktura moći. Špiljski komunisti i ”civilizirani” komunisti, izvode različite piruete ali igraju isto kolo.
U tom kontekstu, i u svojoj birokratskoj crvenoj plitkosti, YU-list želi uvjeriti čitatelje da se je Josipović priklonio oporbi, odnosno Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Nije on više junačina kakav je bio!
Uloga HDZ-a u vremenima pročišćenja
Ludilo dezinformacije…. Nikako da YU-list prizna da je prirodno za HDZ poštivanje europskih pravila, i da ogromna većina pristaša te stranke, kao i dio njenih čelnika, iskreno žele da Perkoviću, kao paradigmatičnoj ličnosti krvavoga doba, bude suđeno. A Josipović, na drugoj strani pozornice, igra sasvim drugu predstavu, igru učvršćivanja svog ”demokratskog” izgleda, za buduća razdoblja.
Istovremeno, brojni partijci unutar HDZ-a i Josipović imaju zajednički cilj, oni prvi da dođu na vlast općim odobravanjem zbunjenih zapadnih europljana, a predsjednik da ostane predsjednikom u civiliziranoj EU. Istinski hadezeovci, međutim, za sada žive samo od nade. Sa zebnjom primaju imena nekih suradnika i suradnica Tomislava Karamarka, pa s pravom razmišljaju: ako se dr. Franjo Tuđman nije uspio osloboditi na vrijeme onog udbaškog balasta kojeg je podnosio u ime nacionalnog pomirenja, još teže će novi predsjednik HDZ-a svoju stranku, u takvom društvu, pretvoriti u transparentnu zajednicu i u definitivni instrument demokratizacije, suverenosti i napretka.
Otjerao je Karamarko iz HDZ-a agresivnu kumrovečku glumicu Vlaisavljević, ali to nije dovoljno, jer što je s preostalim članovima komunističkih službi koji se penju po stranačkoj ljestvici?
Zbog toga, mogla bi se frustrirati snažna politička operacija HDZ-a, njenih saveznika i demokratske javnosti koja zahtjeva prijevremene izbore, pa tako i koalicija desnoga centra koja je složena 13. rujna oko te stranke. Ta operacija bila bi veoma obećavajuća kada bi politički habitat Tomislava Karamarka bio prozirniji.
Nasuprot tih grupacija, koje su već 2000. godine zaposjele političku moć i financijske ključeve hrvatske dekadencije, čestiti Hrvati u Domovini i oni izvan njenih granica, čekaju trenutak kada će imati mogućnost obavljanja hrvatskih poslova, u hrvatskim državnim i javnim ustanovama. A to će se ostvariti samo putem izbora, pod nadzorom i s učešćem besprijekornih nacionalnih čimbenika.
Izvor: Domagoj Ante PETRIĆ/hrsvijet.net
