Jutarnji list u lovu na vještice
Jutarnji list se upustio u novu kampanju lova na vještice, u svrhu uništavanja svakog izvora informacija koja nije pod kontrolom klike čiji je servis
{jathumbnail off}Novina koja se pretežno bavi hajkama, denunciranjem, i protjerivanjem iz javnog prostora svega i svakog tko nije društveno-politički podoban po mjerilima orjunaške elite u Hrvatskoj, ovaj put se dohvatila hrvatske Wikipedije.
Tehnologija denuncijacije je jednostavna i preuzeta iz vremena Žanka i Hrvatskog proljeća: ugroženi Srbin – u ovom slučaju, stanoviti dr. Pavle Močilac, autor gornjeg Facebook statusa na stranicama Građanske akcije – surađuje s Wikipedijom kao autor članaka te, zgrožen “veličanjem NDH” na Wikipediji – alarmira pravednike iz Jutarnjeg lista. Ne treba govoriti da je nekom tko piše takve statuse vjerojatno i proslava dana Oluje veličanje NDH. Oni smjesta zaključuju kako je hrvatska Wikipedija proustaška te kažu kako se u njoj veličaju NDH i poglavnik, iako ne kažu što je točno sporno, ne citiraju ništa dulje od tri riječi, i ne daju nikakve linkove na sporne članke. Pavla predstavljaju kao doktora koji je prekinuo suradnju s Wikipedijom zgrožen njenim ustaškim karakterom, samo zaboravljaju spomenuti da je on doktor farmaceutike. Što ne znači da on samim tim nije relevantna osoba za davanje procjene o objektivnosti članaka o politici, ali znači da se radi o manipuliranju čitateljstvom koje se namjerno navodi na pogrešan zaključak.
Potom Jutarnji ide ministru Jovanoviću, koji nije ugrožen jer je ministar, i kaže mu da znanstvenici tvrde da je Wikipedija ustašoidna ugroza, pa, onak’ u maniri staljinističkog novinarstva, daju uz pitanje odmah i odgovor: “Kako komentirate hrvatsku verziju Wikipedije, koja vrvi od pristranih, desno orijentiranih stavova nekih urednika?”. Profesionalni novinar bi postavio pitanje drukčije, bez prejudiciranja odgovora: no u JL ne radi profesionalni novinari, već stručnjaci za psihološko manipuliranje. A Jovanović se spremno odaziva na komandu agitpropa pa odgovara, “Naša je dužnost upozoriti njih i sve druge korisnike Wikipedije da je velik dio sadržaja u hrvatskoj inačici Wikipedije ne samo znanstveno dvojben, nego i evidentno falsificiran”.
Iz istog Staljinovog šilnjela je izvučen i spin pri dnu tog teksta, gdje se JL poziva i na englesku Wikipediju, koja se pak – poziva na pisanje JL, odnosno prenosi informaciju iz JL, a to onda isti JL uzima kao dokaz da, eto, i naši prijatelji Englezi znaju da su Hrvati ustaše: “Britanska Wikipedia o ekstremno desnim urednicima hrvatskog izdanja”, kaže podnaslov. To je onaj sistem gdje pustite dezinformaciju, onda čekate da je netko prenese, pa se na njega pozovete kao dokaz vlastite laži jer, eto, i drugi to znaju.
A sad, s mišljenjem doktora Pavla i ministra Željka, Jutarnji ide ravno Jimmyju Wallesu, suosnivaču Wikipedije, denuncirati hrvatsko uredništvo kao ustaško, na što je on, navodno, odgovorio kako Srbi i Hrvati moraju imati zajedničku Wikipediju, jer je to jedan jezik s dva pisma. Ta filozofija “jednog jezika”, jasno, nije ništa nego srpski kulturni imperijalizam, kao prethodnica političkog imperijalizma, ali Jimbo ne mora nužno znati ništa o tome. Inače, u tekstu objavljenom u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista je odgovor Jimmy Wallesa slobodno prepričan, tako da je i njegova izjava malkice “frizirana”: naime, on je izjavio (i to ne Jutarnjem, nego na temi na Wikipideji gdje se diskutira o ovom slučaju) da smatra da bi Hrvati i Srbi trebali imati zajedničku Wikipediju, a ne da ne bi smjeli imati odvojene. Jutarnji ne bi bio što jest da u svakoj rečenici bar malo ne slaže. Potom se javljaju partijska pera poput Dežulovića i u lošim, naručenim člancima odrađenim preko one stvari lamentiraju o ustaštvu, primitivizmu, kamenjaru, koječemu.
Ipak, idiota koji to kupuju ne fali. Takva denuncijatorska politika se dosad pokazala dosta uspješnom: ne treba zaboraviti koliko je truda JL uložio da bi u inozemstvu svoje sugrađane prikazao kao krvožedne ustaše, radikalne nacionaliste i bezumne desničare, a Hrvatsku kao zemlju gdje su samo oni i SDP nositelji demokratske misli, prosvijećenosti, i razuma. Ti nositelji prosvijećenosti – komunistički aparatčik Pavić koji se obogatio u privatizaciji, a upleten je u masu afera od Tiska do Kamenskog, urednik Butković s vilom od nekoliko milijuna eura poznat po snobizmu i podmitljivosti, masa malih milicijskih doušnika koji su do devedesete bili infiltrirani po redakcijama da cinkaju kolege i postavljalju bombe pod Sinagoge, takvu igru ne igraju prvi put. Svaki put pred Thompsonov koncert su zvali gradonačelnike gradova gdje je on trebao nastupiti i govorili im o nacističkoj prirodi koncerta, na što bi gradonačelnici, najčešće, zabranili koncert – kome se, pobogu, da provjeravati o čemu se radi, nitko u politici ne želi riskirati da ga prozovu za nacizam, ustaštvo, tako nešto. A onda bi im to služilo kao dokaz da i u svijetu znaju da je Tompson nacist pa bi razgulili o tome.
No, veliča li stvarno Hrvatska Wikipedija Antu Pavelića, kako Jutarnji tvrdi? Članak o Anti Paveliću na Wikipediji započinje ovako:
“Ante Pavelić (Bradina kod Konjica, 14. srpnja 1889. – Madrid, 28. prosinca 1959.), hrvatski fašistički i radikalni nacionalistički političar, vođa Ustaškoga pokreta i kasnije diktator[1] i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske.”
Teško da je to veličanje Ante Pavelića. Pročitao sam članak do kraja – i nigdje nisam vidio nikakvo veličanje, članak je koliko vidim emocionalno distanciran i ne daje osobne ocjene već provjerive i relevantne činjenice i reference. Jedina ocjena koja je možda osobna je ona da je roman “Lijepa plavka” osrednji, nigdje drugdje se ne daje nikakav vrijednosni sud. Sličan je i članak o NDH. Uostalom – na internetu ste, pa pogledajte članke. Jutarnji tvrdi i da piše da je antifašizam ograničavanje svih osnovnih ljudskih prava, no tekst na koji se referiraju nisam uspio pronaći pa ne znam u kakvom kontekstu se to javlja. Klasična metoda manipulacije je istrgnuti nešto iz konteksta i ne navesti izvor. U Hrvatskoj, uostalom, “antifašizam” u pravilu jest eufemizam za jugoslavenski komunizam. U redu, na hrvatskoj Wikipediji naišao sam i na stvarno loše pisane članke (onaj o Udbi sadrži pogrešne činjenice – nije Perković u Njemačkoj osuđen na doživotnu robiju nego Prates, Perković će tek biti) itd. Svakako, mogla bi biti bolja. Ali “ustaška”? Već sam taj nivo diskusije gdje se nekog diskvalificira etiketiranjem (“radikalni desničari”, “ustaše”) je neozbiljan i neprihvatljiv, na to se nema što pametno odgovoriti osim primjerice “ti si komunjara”. Zato pogledajmo činjenice, tko su ljudi koji smatraju da hrvatska Wikipedija neobjektivna, i koja je njihova istina o spornim temama?
Pavle Močilac je aktivan u udruzi Protagora, o kojoj je fizzit.net već pisao, a koja se uglavnom bavi napadima na katoličku crkvu. Na webu te udruge naći ćete njegov članak “Vjeronauku nije mjesto nigdje”. U tom tekstu on naziva katolicizam “tipičnom totalitarnom ideologijom” (brkajući kroz cijeli tekst pojam ideologije s religijom koja je ipak nešto posve drugo), te kaže kako su Vatikanski ugovori protuustavni i anticivilizacijski te kako je njima “čuveni klerikalni program definiran prije stotinjak godina došao na rub svojeg konačnog ostvarenja, pretvaranja Republike Hrvatske u vatikansku provinciju.” S tezama iz teksta, koje su prilično neozbiljne i pokazuju duboko nerazumijevanje fenomena religije i njegove uloge u društvu ne bih sad polemizirao, a i nisu naročito vrijedne toga. Uostalom, neki minimum pristojnosti je ne voditi križarske ratove protiv tuđe religije. Meni sigurno ne bi palo na pamet ratovati protiv pravoslavlja, naročito ne u Srbiji: uostalom, najmanje što bi mi se desilo je da me isprate do Bajakova.
Močičac je studirao u katoličkim Hrvatskoj i Irskoj ali je porijeklom iz pravoslavne sredine, Sremske Mitrovice, i školovao se u SFRJ gdje je djeci u školi doslovce pran mozak. No to i nije bitno, bitno je da on u tom uratku kao referencu navodi knjigu Viktora Novaka Magnum Crimen – Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj.
Za one koji ne znaju, ta knjiga iz 1948. je jedan od propagandnih temelja velikosrpskog fašizma osamdesetih godina, a na nju su se rado pozivali ljudi poput Dobrice Ćosića, Vojislava Šešelja i drugi. I danas je često citirana na četničkim portalima poput krajinaforce ili stormfront, i dostupna za download.
Odakle drskosti nekome tko se poziva na četničku propagandu i bavi se teorijama zavjera (okvir) da nekome spočitava “povijesni revizionizam” i nevjerodostojnost podataka? Uostalom, Pavle Močilac je zastupnik vrlo radikalnih stavova, pobornik nekoliko vrlo militantnih antikatoličkih udruga, i birač (vjerojatno i član) SRP-a, minorne jugoslavenske nacionalističke strančice koja naginje totalitarizmu. Jutarnji list, Željko Jovanović, i Pavle Močilac su zadnji koji ma kome imaju što spočitavati “izrazitu pristranost i ideološku obojenost”!
Prozvani Darko Čokor, urednik hrvatske Wikipedije, nazvao je sve zajedno “degutantnim besmislicama i klevetama”. Dečki s hrvatske Wikipedije kažu: “Sve je počelo tako što je osnovana mala hategroup na facebooku suprostavljena projektu hr.wiki. Njihov argument za mržnju je bio i ostao taj što se kod nas ne dozvoljava nikakvo veličanje niti ustaštva niti Titoizma. A ako ne veličaš Titoizam automatski si fašist, naravno jer nisi antifašist.
Wikipedija se opasno zamjerila Jovanoviću u nekoliko navrata tijekom brojnih afera koje je kreirao. Na primjer, prilikom dolaska Judith Reisman navraćala je ekipa koja je željela u članak o njoj uvrstiti da je luda kontroverzna baba, ali to admini nisu dozvoljavali, te su na Wikipediji stajali samo relevantni podatci.
Što se tiče Jovanovićevog “novog” srpsko-hrvatskog pravopisa i ukidanja Vijeća za normu hrvatskog jezika, admini na hr.wiki donijeli su odluku da se članci pravopisno neće usklađivati s tim “novim” pravopisom po brzom postupku nego tek ako se on ustali, to jest ako opstane i nakon smjene vlasti, što vjerojatno neće.
Ljudi iz spomenute hategroup obratili su se Goranu Peniću, novinaru Jutarnjeg koji je prethodno izgubio slučaj na sudu zbog klevete M.P. Thompsona i on je u svojem članku groznim klevetama ocrnio pojedine admine i cijeli projekt. Zaokružio je glave na slici pojedinim adminima i objavio njihova osobna imena. U spomenutoj grupi na Facebooku pojavile su se i njihove kućne adrese i ljudi su pisali da će ih zatući. Jutarnji je namjerno stavio u članak link na tu grupu da dobije što više članova. Ljudi su se našli u strahu po osobnu sigurnost.
Brisali su neke stvari u toj grupi. Upleli su i osnivača Wikipedije Jimba. Ranije su postojali slučajevi da neka vanjska struktura napadne neku Wikipediju. Recimo dva člana njemačke postkomunističke stranke (die linke) su bili napali njemačku inačicu u dva odvojena slučaja. Ti slučajevi su: Katina Schubert i Lutz Heilmann. Uvijek je Wikimedia stala u obranu. Međutim, sada to nije slučaj iako je obrazac napada isti.”
Njihove pak diskusije na ovu temu možete pronaći na Wikipedijinom kafiću Jutarnji list.
Dakle, da rezmiramo. Imamo situaciju da profesionalni falsifikatori stvarnosti i revizionisti povijesti iz Jutarnjeg, manipulacijom, spletkom, i uz pomoć dva domaća Srbina, ili ako hoćete građanina Hrvatske srpskog porijekla – jednog ministra i jednog teoretičara zavjera s ozbiljnim hate issue-om spram katoličanstva i usađenom fobijom spram Hrvata – pokušavaju ukinuti hrvatsku Wikipediju, jer je to jedan od rijetkih preostalih informacijskih kanala na hrvatskom jeziku koji nije pod striktnom cenzurom “antifašista” u Hrvatskoj, kako sebe već te obavještajne strukture vole zvati. I to pod izlikom da admini falsificiraju činjenice i revidiraju povijest, po principu “optuži ti njih prvi za ono za što misliš da bi mogli optužiti tebe”.
Zapravo po njima bi možda najbolje rješenje da se hrvatska Wikipedija spoji sa srpskom, pri čemu bi i jednu i drugu uređivali Srbi za koje bi nepristojno bilo spomenuti da su Srbi, uz asistenciju “Hrvata antifašista”, po receptu iz SFRJ. Jutarnji spočitava urednicima Wikipedije da Jovanovića navode kao “Hrvatskog ministra srpske nacionalnosti, kao da je to uopće bitno”, međutim ovdje to i te kako jest bitno, zbog konteksta i osjetljivosti cijele stvari. Sama Wikipedija ima princip da članke ne mogu uređivati osobe koje su u sukobu interesa. Naravno da činjenica da je Jovanović Srbin ne bi bila bitna kad bi se ovdje radilo o proceduri upisa na fakultet ili člancima o proizvodnji jogurta, no ovdje se radi u konačnici o pirpajanju projekta hr.Wiki srpskoj Wikipediji, pa je s te strane nacionalnost ministra Jovanovića i te kako bitna: on je tu, kao hrvatski Srbin i hrvatski ministar, na određen način u sukobu interesa, a u najmanju ruku nije osoba koja se time treba baviti jer se uvijek zbog njegove nacionalnosti može postaviti pitanje stvarnih motiva. Tim više što je i u ministarstvu zaposlo kao najbližeg suradnika Zeleniku, pa tu već postoji razlog za sumnju da i on bira suradnike po nacionalnom ključu. Usto, Jovanović već zbog svojih primitivnih ispada, a naročito zbog prošlosti u komunističkoj partiji iz doba prije demokracije, kad je po nekim doduše nedokazanim navodima proganjao vjernike, možda nije najpozvaniji za odlučivanje o tome bi li Hrvati trebali imati svoju Wiki i tko bi je trebao uređivati, naročito dok se ne provjeri točnost optužbi.
Zato je izrazito bitno spasiti projekt hrvatske Wikipedije. Ne smije se dozvoliti da podijeli sudbinu TV kalendara, jedine preostale nepolitizirane i kroatocentrične emisije na HTV-u koju je Radman ubio sličnom hajkom uz pomoć Jutarnjeg. A još manje smijemo dozvoliti da se spoje Wikipedije pa da nam povijest pišu i stvarnost tumače dojučerašnji ratni neprijatelji, koji pretežno i dalje imaju jednak stav spram Hrvatske kao i devedesete. Sjetite se samo “Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog jezika” koja je bila pokretačem hrvatskog proljeća, i zbog koje su brojni Hrvati osuđeni na dugogodišnje robije ili ostali bez posla i egzistencije, pa je čak i jedan Krleža izbačen iz CK jer ju je potpisao. Svojevremeno je, krajem 1944., Hebrang pokušao osnovati hrvatsku agenciju za vijesti i informacije – TAH, Telegrafsku Agenciju Hrvatske, neovisnu o Tanjugu, no inicijativu je poništio Tito rekavši mu: “Klizite punom parom u separatizam.” Ubrzo nakog toga je smijenjen, a završio je objesivši se o cijev radijatora u zatvoru u kom nije bilo radijatora. Za pravo na vlastiti jezik su mnogi Hrvati kroz povijest platili skupu cijenu, i toga se jednostavno ne smijemo olako odreći. A da je Radić danas živ, svakako bi svojoj “hrvatskoj pušci na hrvatskom ramenu” i “hrvatskoj lisnici u hrvatskom džepu” dodao i “hrvatsku informaciju na hrvatskoj Wikipediji”.
Kad se govori o jedinstvenoj wikipediji, ne treba ni smetnuti s uma da Srbija nikad nije prošla katarzu, da je fašizam koji je eksplodirao u Srbiji osamdesetih autohton, rezultat prvenstveno dugogodišnjih frustracija neuspjehom da asimiliraju nesrbe, i da Jugoslaviju pretvore u svoju nacionalnu državu. Ništa se u Srbiji od onda nije promijenilo, samo je poraz u ratu iznutra još više ranio srpsko nacionalno biće. Srbi kao nacija, kao kolektivitet, trebaju prijeći još dug put do ozdravljenja, jer tamo nakon Miloševića nije provedena denacifikacija kao u Njemačkoj ili Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, niti je Srbija doživjela konačan ratni poraz. Stoga je apsolutno neprihvatljivo, dok god ne dođe do potpunog ozdravljenja Srbije i odustajanja od bilo kakvih imperijalnih ambicija na Balkanu, da se ide u projekte nekih zajedničkih Wikipedija, čime se uostalom i Srbiji samo odmaže i odlaže se trenutak suočenja sa stvarnošću (a kad do toga dođe, takvih pokušaja više neće ni biti). A još neprihvatljivije da se u ime nekog “bratstva i jedinstva” krivotvori istina i činjenice.
Takve ideje treba odlučno ukloniti u početku, i ne samo zato jer bi Hrvatska tu bila u podređenom položaju: i ovako imamo sasvim dovoljno povijesnog revizionizma i dezinformacija – ali ne iz ustaške hrvatske Wikipedije nego iz kuhinje Jutarnjeg, pa čak i iz usta premijera koji je jednu običnu prljavu osvajačku epizodu nekidan ponovo nazvao “građanskim ratom”. Hrvatska je bolesna od svoje vječne poniznosti, vječnog apologetsva zbog ustaša u Drugom svjetskom ratu, i vječno se od nje traži da se posipa pepelom i ispričava onima koji joj rade o glavi. To je praksa s kojom treba odlučno prekinuti, i inzistirati na istinama i činjenicama. O mnogo stvari se danas šire dezinformacije u koje praktički svi vjeruju, a na razbijanju mitova o “građanskom ratu”, “antifašizmu koji je stvorio Hrvatsku”, “dobrom životu pod Titom”, “Obilju u Jugoslaviji i punoj zaposlenosti”, “Tuđmanovih 200 obitelji”, “dogovorenom ratu koji je izmišljen da bi se pljačkalo” i svemu drugom što šire bilo stare obavještajne strukture u sklopu psihološkog rata ili jednostavno padaju na plodno tlo ljudske neukosti, gluposti i ignorancije ne radi nitko.
Na žalost, manipulatori iz Jutarnjeg za svoje projekte lako dobivaju strance, jer, budimo iskreni, svakom tko nije upućen u našu stvarnost, svakom tko živi u iole normalnoj državi, sve ono što mi znamo o Jutarnjem i paraobavještajnim vaninstitucionalnim centrima moći zvuči kao teorija zavjera, a svaki napad na “antifašizam” iza kojeg se skrivaju će se lako proglasiti obranom ustaškom režima. Objasniti danas ma kome da je Srbija zapravo ta koja je bila, i ostala, notorno fašitstička država je praktički nemoguće, jer svako inzistiranje na hrvatskoj emancipaciji od te i takve Srbije u bilo kom području, pa i u imanju vlastite Wikipedije, će se protumačiti kao ustaštvo i biti napadnuto sa svih strana. Zato je promašeno govoriti “Jutarnji je udbaški i antihrvatski”, jer se time ništa ne postiže osim kontraefekta: treba međutim otvoreno reći da se radi o cenzuri i pokušaju monopoliziranja medijskog prostora.
Danas olako rasprodajemo plodove osamostaljenja i nacionalne emancipacije, dozvoljavamo raznim komunističkim aparačicima i orjunašima poput Pavića monopol na informacije, na tumačenje stvarnosti. Njemu, i kliki proizašloj iz tajne jugo policije koja se uvijek vješto služila ugroženim Srbima. Jutarnji ovdje nastupa poput JNA u zadnjem ratu, tu su neke dvije zaraćene strane, a oni će stati između i donijeti “objektivnu istinu” po sličnom receptu po kom je JNA to radila. Kako bi ta “istina” mogla izgledati, vidjeli smo već: Hrvatska je zločinačka tvorevina, Srbija je antifašistička, Šušak i Tuđman su kriminalci, a JNA je oslobilačka, katolici su pedofili, a Jugoslavijom je tekao med i mlijeko, i otkad nje nema više ništa ne valja.
Na kraju pozivamo vas da se uključite u diskusiju, jer je ovo krucijalno društveno pitanje, i u konačnici školski primjer onog čemu su nas u socijalizmu na satovima ONO I DSZ učili da je specijalni rat:
Izvor: M. Holjevac/fizzit.net
