Papa: Svako dijete osuđeno na pobačaj ima Gospodinovo lice

U svom govoru katoličkim ginekolozima Sveti Otac je istaknuo kako se vjerodostojnost nekog zdravstvenog sustava ne mjeri samo po djelotvornosti, nego iznad svega po pozornosti i ljubavi prema ljudima, čiji je život uvijek svet i nepovrediv

{jathumbnail off}Svako dijete osuđeno na pobačaj ima Gospodinovo lice, rekao je papa Franjo, primivši 20. rujna u audijenciju stotinjak liječnika Međunarodnoga saveza katoličkih liječničkih udruga, u prigodi desete Međunarodne konferencije koja se održava u Rimu, do 22. rujna, a ove joj je godine tema „Nova evangelizacija, primaljska praksa i skrb o majkama”.

Odlučno ‘da’ životu, i to bez oklijevanja, potaknuo je Sveti Otac ističući kako rašireni mentalitet koristi takozvana kultura odbacivanja, koja danas porobljuje srcâ i umove mnogih ljudi, ima vrlo visoku cijenu; zahtijeva, naime, uklanjanje ljudskih bića, ponajviše ako su tjelesno ili društveno slabija. Svako nerođeno dijete, nepravedno osuđeno da bude pobačeno, ima lice Isusa Krista, ima lice Gospodina koji je već prije rođenja, i poslije, tek što je bio rođen, iskusio odbacivanje svijeta, rekao je papa Franjo te dodao kako je jednako tako i sa starijim ljudima. Iako je nemoćna ili je na kraju svojih dana, starija osoba nosi u sebi Kristovo lice. Njih se ne može odbaciti, kako predlaže „kultura odbacivanja”! Ne može ih se odbaciti!,ponovio je Sveti Otac.

Treba stoga ponovno istaknuti – kako se ističe u Izjavi o namjernom pobačaju Kongregacije za nauk vjere – da je prvo pravo jedne osobe njezin život. Svatko je od nas pozvan prepoznati u nemoćnom ljudskom biću lice Gospodina, koji je u svojemu ljudskom iskusio ravnodušnost i samoću na koje često osuđujemo najsiromašnije, i to i u zemljama u razvoju, i u društvima blagostanja, primijetio je Papa te istaknuo da stvari imaju cijenu, i mogu se prodavati, ali osobe imaju dostojanstvo, vrijede više od stvari i nemaju cijene.

S katoličkim je liječnicima Papa potom razmišljao o sadašnjem povijesnom trenutku u kojemu, što se tiče njihova zanimanja, živimo – kako je rekao – paradoksalnu situaciju. S jedne strane – primijetio je papa Franjo – utvrđujemo, i zahvaljujemo Bogu za to, napredak medicine, zahvaljujući radu znanstvenika koji se zanosno i ne štedeći se, posvećuju traženju novih mogućnosti liječenja. S druge se pak strane uočava i opasnost od toga da liječnik izgubi svoj identitet služitelja života.

Kulturna je dezorijentacija zahvatila i područje koje je izgledalo otporno, a to je medicina, dodao je Papa. Iako su po svojoj naravi u službi života, zdravstvena su zanimanja ponekad potaknuta na to da ne poštuju sâm život. Međutim, kako je istaknuo Sveti Otac navodeći encikliku ‘Caritas in veritate’, otvorenost je životu u središtu istinskoga razvoja. Paradoks se ogleda u činjenici da se, dok se osobi dodjeljuju nova prava, ponekad čak i tobožnja, život ne štiti uvijek kao glavna vrijednost i prvobitno pravo svakoga čovjeka. Krajnji cilj liječnikova djelovanja uvijek ostaje zaštita i promicanje života, istaknuo je Sveti Otac te dodao da je zadaća, posebno ginekologa, biti svjedoci i širitelji kulture života. Nekada su žene koje su pomagale pri porođaju nazivali ‘domajke’; poput majke uz onu pravu majku. Tako ste i vi ‘domajke’ i ‘doočevi’.

Tko je katolik ima još veću odgovornost, posebno u odnosu na današnju kulturu; on treba pridonijeti prepoznavanju u ljudskom životu nadnaravne dimenzije, traga Božjega stvoriteljskoga djela, i to od prvoga trenutka njegova začeća, objasnio je papa Franjo te dodao: To je obveza nove evangelizacije koja često zahtijeva da idemo protiv struje, plaćajući osobno. Gospodin računa i s vama u širenju evanđelja života, napomenuo je Sveti Otac.

U tom su pogledu, rekao je potom Papa, ginekološki odjeli u bolnicama povlaštena mjesta svjedočenja i evangelizacije, jer tamo gdje je Crkva sredstvo nazočnosti živoga Boga, istodobno postaje oruđe pravoga očovječenja čovjeka i svijeta. S toga gledišta, kako je primijetio Benedikt XVI. u svom govoru na Katoličkomu sveučilištu Presvetoga Srca u Rimu, 2012. godine, zdravstvena ustanova postaje mjesto na kojemu odnos prema liječenju nije zvanje nego poslanje.

Papa je na kraju liječnike potaknuo da svima pokazuju, riječima i djelima, da je život uvijek, u svim svojim razdobljima i u svakoj dobi, svet i da je uvijek valjan. I to ne zbog govora o vjeri, nego zbog razuma, zbog znanosti, istaknuo je te dodao: Ne postoji neki život koji je svetiji od drugoga; jednako tako ne postoji ljudski život koji je po valjanosti važniji od drugoga. Vjerodostojnost se nekog zdravstvenog sustava ne mjeri samo po djelotvornosti, nego iznad svega po pozornosti i ljubavi prema ljudima, čiji je život uvijek svet i nepovrediv, istaknuo je na kraju papa Franjo.

Izvor: IKA

Odgovori

Skip to content