Poznata hrvatska naivnost i još poznatija pasivnost. Dokad?
Mnogi još uvijek lako nasjedaju na uvijek nove spinove ove prevarantske Vlade kukurikavaca koja nemilice manipulira hrvatsku javnost i drži oporbu u stalnoj defenzivi
{jathumbnail off}Ono što mnogi ljudi, a i gotovo nitko iz oporbe ni do danas nisu skužili, ili su neki tek počeli lagano kužiti, je da su se kukurikavci, od trenutka kada je postalo sigurno da će Hrvatska ući u EU, a to je postalo izvjesno negdje krajem 2012., počeli koristiti taj skori ulazak u EU, odnosno tu EU, kao babarogu, kao sredstvo zastrašivanja i obmane široke hrvatske javnosti i cijele oporbe. Sve za ostvarivanje svog cilja: potpuna kontrola vlasti na svim područjima društva i države, ponovno uspostavljanje nekadašnje jugoreligije “antifašizma” kao državne religije, i postupno ovladavanje nad konzervativnom i vjerničkom većinom hrvatskog stanovništva, koje bi opet bilo držano u šahu, kao što je bilo držano 45 godina od 1945 do 1990.
Gotovo potpunom medijskom kontrolom i propagandom hrvatskom se stanovnštvu mjesecima prije ulaska u EU sugeriralo, da sve samovoljnje odluke, sve gadosti i podlosti, koje su kukurikavci napravili, moraju baš tako biti, jer je to je baš tako po zakonima EU ili EU čak osobno zahtjeva da je tako. Pa su guranje zdravstenog odgoja također prodali kao nekakav europski moderni standard, i slično, koji obavezno mora biti uveden. Iako se u stvarnosti radi o gomili šarlatana, rodnih ideologa i pedofila, domaćih i svjetskih, banda ološa, koji stoji iza toga, pod krinkom znanosti. Pa su onda pokušali podvaliti na mala vrata i gay brak. Isto tako pod izlikom, da je to europski standard ili čak navodno ljudsko pravo zapisano u zakonima EU i slično. Čak su i hapšenja ljudi zbog verbalnog delikta perfidno pokušavali opravdati tako, da se u demokartskim državama EU, baš tako radi, da se “govor mržnje”, baš tako strogo kažnjava, da se ljudi zbog malo oštrijih riječi naprosto privode na policiju bez sudskih naloga, optužnice, bez ičega. I mnogi naivni Hrvati nasjedaju na to i ne protive sve. Sve izmišljotina.
I onda je došao slučaj Perković. Koji je vladajuću kliku raskrinkao i razgolitio do kostiju. Ovaj put su oni, koji su prije toga sve ostale plašili sa EU kao sa babarogom i sa tim spinom gurali sve što su htjeli, dobili pod prstima od te iste EU i pokušali tu EU i još uvijek je pokušavaju, izigrati. I ovdje se zapravo pokazala cijela konstrukcija laži, prjevara i zastrašivanja, sa kojom kukurikavci drže hrvatsku javnost u šahu. I pokazalo se da EU nije babaroga, da EU nije YU, kako su to kukurikavci očito bili zamišljali. Dakle EU kao zamjena za YU, kako su oni mislili, koja će im pomoći da vladaju nad desnom većinom Hrvata kao u doba SFRJ. Zahtjev za izručejem Perkovića pokvario im je te planove. Očito su bili i sami iznenađeni, i ljuti, što se moglo vidjeti iz mnogih njhovoh reakcija, i tada se upravo pokazala njihova partizanska ćud, vječne borbe protiv mrskih Švaba.
Njihov mentalni sklop koji su stekli odgojem u svojim komunističkim obiteljima, gdje se totalitarni način mišljenja, tako reći prenosio s koljena na koljeno, nije mogao ni u snu slutiti da bi “antifašistička” EU mogla tražiti izručenje jednog “antifašista”, koji se borio protiv mrskih “fašista”. Tako što je naređivao da se tim “fašistima” ispali metak u potiljak ili sjekirom razmsrka lobanja.
Za mentalni sklop kukurikavaca koji su svi odgojeni u jednoj vrsti jugo-komunističkog autizma, to je očito bio šok, da EU njihove “antifašističke” borce, ili Jugo-Džems-Bondove, kakvim oni drže svog heroja Perkovića, smatra običnim udbaškim ubojicama.
Ipak ni nakon što je lex Perković poptuno razgolitio svu prevarantsku konstrukciju kukurikavaca, i nakon što je nestala njihova predoždba o EU kao nekoj novoj YU-babarogi, mnogi u hrvatskoj oporbi i javnosti još uvijek to nisu shvatili.
Ono što bi Hrvati, a posebno oporba sada već konačno morali shvatiti da stanovnici tih EU država imaju pravo izražavati svoju demokartsku volja na sve načine, pa i građanskom neposlušnoću. Kao što se to radi u mnogim državama EU.
Ovo sada, najnoviji spin, oko lex Perković i ćirilice, je po tko zna koji pokušaj kukurikavaca da obmane oporbu i stanovništvu. Jer zašto se oni toliko trude, sa toliko propagande, manipulirti javnost i stanovništvo? Zato što vrlo dobro znaju da su manjina u Hrvatskoj i zato što se boje većine i zato žele tu većinu i dalje držati uspavanom i pod kontrolom.
A već pripremaju slijedeći spin, pokušaj prebacivanja krivice za lex Perković na HDZ i pokušaj uvlačenja HDZ-a u igru, sa trikom oko promjene Ustava.
I Karamarko i Ruža Tomašić i još poneki desni zastupnici u EU parlamentu su se nedavno bili zalagali da se Hrvatska, odnosno hrvatski narod ne kažnjavaju sakcijama za grijehove ove Vlade. EK i Viviane Reding su pokazali dobru volju i dali Milanovićevoj vladi još tri mjeseca vremena.
Međutim ova Vlada je najgora gomila prevaranta i lažova svih vremena. I oni su ovaj kompromis naravno odmah iskoristili i predstavili kao svoju pobjedu. Pobjedu nad EK, pobjedu nad oporbom.
Predmet razgovora između Reding i Miljenića u Bruxellesu, bio je samo hitna promjena zakona lex Perković. Ćirilica u Vukovaru uopće nije bila predmet razgovora.
Međutim spin Milanovića je bio da Miljenić u tom razgovoru obavezno spomene problem Vukovara i to pokuša ubaciti u igru. Što je on i učinio. Osim toga, kao se saznaje, radilo se i o pitanju nekog bugarskog novinara, na tiskovnoj konfernciji, koji se zanimao za događaje u Vukovaru.
Naravno, kada pitate visokog dužnosnika EU, o pravima manjina, da će on izreći da se prava manjina u svakoj članici EU trebaju poštovati i da on to podržava. Što će drugo reći. Pa neće reći, ne, ma ne trebate davati prava manjinama.
Reding nije ni jednom rječju spomenula riječ ćirilica niti riječ Vukovar. Kako i na koji način će pojedinačna država članica regulirati ta prava, to je stvar te članice. Recimo, Estonija koja ima vrlo brojnu rusku manjinu, davno je donijela odluku, da svi Rusi koji žive u Estoniji, moraju naučiti estonski jezik, inače će im biti uskraćeno estonsko državljanstvo.
Ni Reding ni nitko drugi u EK nikad nisu kazali da Hrvatska mora postavljati ploče sa dva pisma ili ovo ili ono. Ali neki ipak nasjedaju na ovaj spin kukurikavaca, čak i ozbiljni kolumnisti na nekim desnim portalima, djelimično su povjerovali da su Milanović i Miljenić napravili nekakvu trgovinu, ćirilica za izručenje Perkovića. Absolutna bedastoća. Jer pogledajmo: kukuriku vlada ionako radi što hoće u Hrvatskoj i odluka o postavaljanju dvojezičnih ploča je ionako već donesena i sprovedena, ploče su ionako već nasilno postavaljene. Dakle, sa stanovišta Milanovićeve vlade, stvar sa ćiriličnim pločama je ionako riješena. I nitko trenutno ne može promjeniti tu odluku, tako dugo dok su kukurikavci na vlasti. EK je ta koja je u poziciji jačega i mora dobiti Perkovića i ona postavlja uvjete a ne da njoj hravtska vlada postavalja uvjete i naravno da se EK nikad ne bi upustila u takvu jednu trgovinu. Jer i teoretski posmatrano, ako se razmišlja logički, ne može biti riječi o trgovini, ako EK za to ne dobije ništa, a ni hrvatska Vlada s time ne dobiva ništa. Jer kako rekoh, odluka o ćirilici u Vukovaru je ionako već sprovedena, a, mi vidimo da kukurikavci i dalje ne žele izručiti Perkovića. Osim toga, EK se ne će nikada mješati u untrašnjopolitičke borbe u jednoj državi članici EU i ne će nikad svarati dojam, da se stavlja na jednu ili drugu stranu. Dakle, nikakva trgovina nije postojala, niti može postojati. Jer, sjetimo se, namjera kukurikavaca, sa uvođenjem ćirilice prije dva mjeseca bila je baš ta, da bi sa time pokušali dobiti podršku EK u “borbi protiv desničara”. Oni su računali sa prosvjedima u Vukovaru, odnosno sa još jačim prosvjedima i nasiljem i cilj je bio, da EU i EK osude prosvjednike, oporbu i sve hrvatske “desničare”. No ta je osuda, na njihovo razočarenje, izostala. Milanović to razočarenje i ljutnju tada nije ni krio i u jednoj je izjavi bio bocnuo EK zbog šutnje. Iako su EPH mediji tada u dobro poznatoj maniri udarili po prosvjednicima i nazivali ih primitvcima i divljacima, u EU je absolutno je demokratsko pravo prosvjedovati protiv odluka vlasti koje se narodu ne sviđaju. Dakle, EK se nikad neće miješati u unutrašnje svađe između suprostavljenih pozicija u jednoj državi članici, jer to nije njen zadatak. Njen zadatak je jedinio nadzirati poštovanje općih odredbi EU potpisanih od svake članice.
Ali, ipak ovaj spin Perković & ćirilica je očito djelimično uspio, jer kako vidimo neki su opet nasjeli.
Ja uvijek vrtim glavom i ne mogu da vjerujem kako ljudi ovdje lako nasjedaju i popiju sve. Samo da spomenem recimo onu srpsku novinarsku patku, od prije 6-7 mjeseci, kada su na nekim srpskim portalima objavili da velike holivudske zvijezde, George Clooney, Tom Hanks i još nekolicina, navodno veliki prijatelji Srbije i podržavaju Srbiju i ostanak Kosova u Srbiji. Odmah su to prenijeli gotovi svi hrvatski mediji bez ikakve provjere i nasjeli na to. I na desnim portalima, čulo se odmah- eto, vidi se kako Srbi imaju jak lobi i jake veze, i kako su svi za njih. Nakon dva-tri dana pokazalo se da je sve naravno bilo laž, da ovi glumci nemaju pojma o Kosovu i da je sve zapravo bila stara srpska patka, koju su bili puštali već ranije, prije 4-5 godina.
Stvar sa dvojezičnim pločama u Vukovaru ne interesira Redingovu i EK, i ovaj spin Milanovića, ubaciti Vukovar u igru nije bio namjenjen za EK i za nekakvu trgovinu, već je taj spin bio namjenjen samo za domaću javnost u Hrvatskoj. Dakle u Bruxellesu, spomenuti Vukovar i problem dvojezičnih ploča, i na taj način tako reći, navesti Redingovu da jednostavno ponovi opće odredbe načela EU o potrebi prava svih manjina u EU i kaže kako je dobro dati prava manjinama.
Ovo je bila jednostavna, tako reći “dječija” psina Milanovića i Miljanića.
Kada je neko dijete problematično u školi i opet je dobilo jednicu, ili možda pismenu opomenu od nastavnika zbog lošeg vladanja i zna da ga čeka ukor roditelja, kod kuće, odnosno tate. Jer tate su obično ti koji su strožiji. Mnoga djeca primjenjuju onda ovu uobičajenu psinu, – nekako se ulizati majci, jer mame su uvijek popustljivije, učiniti neko dobro djelo, da bi ublažili ili izbjegli ukor ili čak kaznu tate, zbog onog lošeg što su napravili u školi.
Eto mama, čuj, pospremio sam svoju sobu i počistio sam usput i hodnik i cijelo dvorište i pomogao sam baki u kupovini. Majka, ga pohvali da tako i treba sine. E sad će bolje proći i mama kao mama, reći će tati, da je sin dobar, da obećav da će se popraviti i da tata malog ne kritizira i ne kažnjava zabranom igranja igrica na računalu i slično. I dječak je postigao svoj cilj.
Slično radi i Miljenić koji u Bruxelles ide pognute glave i tamo se izvinjava i moli da im daju još vremena i ubacuje ovu “dječiju” psinu: “teto Reding, evo vidite kak smo mi jako dobri. Mi sprovodimo prava manjina u Hrvatskoj.” I onda Reding kaže: “To je lijepo i EU uvijek podržava davanje prava manjinama.” I od toga kukurikavci i njihovi sluganski mediji prave podršku za svoju politiku i tvrde: Reding je podržala uvođenje ćirilice.
Onda se Miljanić i Milanović vrate doma i cerekaju se oporbi i neovisnim medijima: he, he, eto vidite, da smo u pravu, nas podržava EK.
Naglašavnje općih odredbi EU o pravima manjina, od strane Redingove- bez ikakvog spminjanja Vukovara i ćirilice, bilo je dovoljno za hrvatske majstore muljaže i lopovluka i njihove medijske slugane u EPH, da to prikažu kao podršku EK i Redingove Vladi i kritiku za desnu oporbu.
Posljednji staljinistički list u Europi, Jutarnji list, je u goebelsovskom stilu od ovoga odmah napravio naslov preko cijele stranice: “Reding: Ćirilica u Vukovaru mora ostati!” Iako, kako rekoh, ona ove dvije riječi, ćirilica i Vukovar uopće nije uzela u usta, a kamoli da je rekla jednu ovakvu rečenicu koju joj Jutarnji stavlja u usta.
Ali mnogi opet do bola lakovjerno nasjedaju na ovo, povjeruju i počinju se ljutiti na EK, misleći da je to doista tako. Što je upravo bio cilj kukurikavaca i njihovih medija. Da hrvatska publika i oporba počnu sumnjati u EK. Cijelu podlu igru, kao i uvijek, najbolje objašnjava šef analitičar Jutarnjega i glavni partijsko-komesarski novinar kukurikavaca, Davor Butković. Ono što kukurikavci ne kažu u potpunosti, ali u stvari misle tako, to govori njihov glasnogovornik. Koji je i nakon donošenja zakona lex Perković, najbolje objasnio u čemu je zapravo kvaka. I rekao tada, da bi izručenjem Perkovića bila ukaljana “antifašistička” strana, da bi bila ukaljana Partija i cijela njihova vladajuća klika i njihova omiljena država SFRJ i da bi to bila pobjeda desničara i da se zato ne smije ni pokoju cijenu dopustiti da Perković bude izručen. Samo čitajte Butkovića, i uvijek ćete znati što su prave namjere kukurikavaca. Tako čovjek sa telećim pogledom, jučer u svom dežurnom komentaru, opet objašnjava u čemu je kvaka:
“Zanimljivo je što će sada na to reći svi oni zdesna, koji su žestoko kritizirali Vladu zbog nesuradnje s Europskom komisijom.
Hoće li zagovornici razbijanja dvojezičnih ploča u Vukovaru, koji su do maloprije stigmatizirali Vladu jer navodno ugrožava hrvatske nacionalne interese svađajući se s Europskom komisijom oko Lex Perković, sada tražiti od Vlade da poštuje preporuku te iste Europske komisije kada je riječ o ćirilićnim natpisima? Ili će, pak, sada početi stigmatizirati i Europsku komisiju i Vladu?”
Aha, eto u čemu je spin. Dakle, eto vidite vi glupi desničari i neovisni novinari, što ste kritizirali Vladu i hvalili EK. Eto vam sad vaša EK. Vaša EK nije kaznila Vladu, ali podržava ćirilicu i vi to morate poštivati, hoćete li sada kritizirati EK zbog toga? Dakle stvoriti dojam, kako je Vlada bila u pravu, a oporba i neovisni mediji nisu i kako su kukurikavci odnijeli pobjedu.
I on trijumfalno proglašva pobjedu kukurikavaca nad oporbom:
“Jedan relativno nevažan politički spor, kakvih je u Europi bezbroj, u hrvatskoj je javnosti, uz podjednaku potporu krajnje desnice, krajnje ljevice, umjerene desnice i umjerene ljevice i bezbrojnih “analitičara” postavljen na pijedestal najvišeg nacionalnog interesa, koji je, eto, vitalno ugrožen jer navodno samovoljna i nerazumna Vlada ne želi bespogovorno slušati eurokrate iz Bruxellesa.”
Dakle, neprijatelji svih boja su se ujedinili protiv poštene vlade, i napuhali nevažan problem, koji je bio sitnica, i sada se vidjelo da su kukurikavci bili u pravu. Ovdje Butković ponavlja po sto puta ponovljene tvrdnje kukurikavaca, da je lex Perković, nevažan i da takvih problemčića u EU ima bezbroj. Međutim upravo je suprotno. Baš nema bezbroj takvih sporova u EU kao spor oko lex Perković, već u EU ima bezbroj takvih sporova kao spor oko ćirilice u Vukovaru. U baltičkim državama, od njihovog osamostaljavanja pa do danas, postoje gotovo neprestani sporovi između vlada triju država i ruskih manjina u njima. Kao što su ti sporovi baltičkih država, nacionalna stvar svake od njih, tako je i spor oko ćirilice, nacionalna i unutrašnja stvar Hrvatske, a spor oko lex Perković nije nacionalna stvar Hrvatske, već europski spor. Zato spor oko ćirilice ne interesira EK, a spor oko lex Perković je i te kako interesira. Jer je u ovom sporu uključena jedna druga članica EU, Njemačka, na čijem teritoriju se ubojstvo Đurekovića desilo i jer su u ovom sporu prekršene potpisane obaveze Hrvatske prije ulaska u EU i jer je u zadnjem trenutku, tako upadjivo i bezobrazno donešen jedan zakon, koji će izigrati te obaveze. I zato, ma koliko se šef analitičar i cjelokuona politička i medijska klika kukurikavaca trudili da predstave hrvatskoj javnosti kako je lex Perković za EU zapravo nevažan, a spor oko ćirilice važniji, – to je laž. I zato ne vjerujte i ne nasjedajte tomu. U brojnim izvještajima njemačkih i drugih medija o sporu EU i Hrvatske oko lex Perković i sastanku Redingove i Miljenića, nigdje se ni sa jednom rječju ne spominje problem Vukovara i ćirilice.
Stožer za obranu hrvatskog Vukovara je, za razliku od drugih, vrlo dobro prepoznao i skužio cijelu stvar, da tu nije bilo nikakve otvorene podrške Redingove za ćirilicu u Vukovaru, rekavši u svom saopćenju da se radi o tipičnim “eurotehnokratskim” izjavama Redingove. Stožer je potpuno u pravu, jer kao što sam rekao, tu se radilo o ponavljanje općih odredbi EU o pravima manjina. Ništa više. Na koji način će ta prva biti biti uređena, to je unutrašnja stvar svake pojedinačne članice EU.
Ipak, šef analitičar Jutarnjega, objašnjavajući da kukurikavci, zapravo opet žele zeznuti EK i nemaju namjeru izručiti Perkoviča ni nakon 1. siječnja, nehotice odaje da oni nisu sigurni da će laži i prjevare njegove Partije u cilju izigravanja EU uspjeti.
“Naposljetku, što će poslije 1. siječnja učiniti svi oni koji tvrde da je Vlada vremenskim ograničenjem štitila Josipa Perkovića, kada postane jasno da ni poslije ukidanja vremenskog ograničenja Josip Perković, najvjerojatnije, zbog drugih pravnih razloga, neće moći biti izručen njemačkom pravosuđu (barem tako tvrde premijer i ministar pravosuđa)?”
Ovo u zagradi na kraju, nehotice odaje, da je sve zapravo spin i da čak i sam Butković sumnja da će to uspjeti. Aha, tako su “barem” kazali Milanović i Miljenić, da Perković ne će morati biti izručen. A nije kazala EK. Ali EK naravno neće prihvatiti taj spin. Može se pretpostaviti da će EK sada biti još bjesnija nego što je već dosada bila. I da bi mogla sada doista izgubiti strpljenje. Stvar se oteže mjesecima, EK i EU su pokazali puno strpljenja i svaku moguću dobru volju. Milanović i Miljenić su u Bruxellesu obećali jedno, ali čim su se vratili doma, odmah nasavljaju mućkati po starom. Ukinuli su formalno na papiru “lex Perković”, ali opet figa EK i izručenja nema. Nova balkanska podlost. EK ne može i ne će popustiti, ne zbog Hrvatske, već zbog same sebe. Zbog cijele EU i njene vjerodostojnosti. Vjerodostojnost EU i EK je zadnjih godina ionako uzdrmana i popuštanjem hrvatskoj Vladi, ispali bi totalni debili pred cijelom europskom javnošću. Osim toga, to bio katastrofalan primjer svim drugima, da se isplati mućkati i varati.
Dakle možemo očekivati slijedeću prijetnju iz Bruxellesa i to uskoro, pa da vidimo što će onda na to kazati šef analitičar sa telećim pogledom.
Tek u sporu oko “lex Perković” mogli smo vidjeti koliko su ljudi koji vladaju hrvatskom lažljivi, pokvareni, agresivni, bahati i spremni ama baš na sve.
Ovdje oni pokazuju onu istu bahatost i podlost, koju su već pokazali varanjem sa zdravstvenim odgojom. Jovanović je potpuno ignorirao odluku Ustavnog suda. Samo formalno je ukinuo zdravstveni odgoj, da bi ga opet uveo, gotovo nepromjenjen, bahato odbivši sve zamjerke i prijedloge roditelja. Napravio je samo nešto malo kozmetičkih promjena i nastavio po starom. Sve zamjerke roditeljskih udruga okrakterizirali su kao napade mračnih crkvenih snaga, i tvrdili da jedino Crkva i šačica katoličkih talibana kritiziraju njihov ZO, da ga većina podržava.
Na isti način oni rade sada u sporu oko “lex Perković”. Stalno tvrde da ih u EU većina podržava, da je cijeli problme oko lex Perković napuhan i da to samo zanima Njemce i nikoga više. Morali su pristati da promjene i ukinu taj zakon. To su učinili, ali opet na isti lopovski način, kao i u slučaju ZO, samo male kozmetičke promjene na papiru, a u stvaru sve ostaje isto. Nema izručenja. Ali EU ipak nije mlaka, apatična i još uvijek izmanipulirana hrvatska javnost, da im to tek tako pusti da prođe. Slučaj Perković nije ni blizu završen i činjenica je da prijetnje sankcijama ostaju na snazi dok se ne ispune zahtjevi EK. A zahtjevi su jednio tada ispunjeni kada Perković i još nekolicina optuženih budu sjedili u njemačkom istražnom zatvoru u Muenchenu. Do tada ne.
Bez obzira kakav će na kraju biti ishod oko lex Perković, ovaj spor je pokazao pravo lice vladajuće klike i Hrvati konačni moraju shvatiti da imaju svako demokratsko pravo da se suprostavljaju toj vlasti koja ih tako bezobrazno pravi debilima i vuče za nos i da moraju uzeti stvar u svoje ruke. Jer, EU se, kako rekoh neće miješati u unutrašnjo-političke borbe u jednoj državi, za jednu ili drugu stranu. Ova klika koja vlada Hrvatskom, to su ljudi bez trunke časti i morala, i oni ne će odstupiti s vlasti na miran način, niti pod pritiskom EU, čak i ako dobiju sankcije, jedino pod pritiskom naroda.
Damir Juraković/croative.net
