Udbaški rezervat
Umjesto da prizna svoju pogrešku koju je počinio donošenjem protekcionaškog zakona glede udbaša Josipa Perkovića (-nimalo slučajno dva dana prije prvog srpnja og.-), umjesto da zbog te političke bruke i diletantskog oportunizma podnese ostavku na dužnost koju obavlja, slučajni premijer nikad žešći!
{jathumbnail off}Rezervat posebno rijetkih ptica svakako je zakonom zaštićeno područje jer rijetke ptice su bogatstvo krajolika jedne zemlje. Osim toga, na takve pernate beštije zabranjen je lov, odnosno propisana je zakonom permanentna lovostaja! Zakonom ‘Lex Perković’ naš premijer upravo je i zaštitio rijetke ptice, UDBA-ške jastrebove, kapitalce. Stoga njegova fina alegorija o Hrvatskoj koja nije ptičji rezervat baš i ne odgovara istini jer takvih, udbaških ptičurina puna nam je zemlja, posebno u vladajućim strukturama…zakonom zaštićenih!
Premijer glumi žestokog nacionalistu!
Umjesto da prizna svoju pogrešku koju je počinio donošenjem protekcionaškog zakona glede udbaša Josipa Perkovića (-nimalo slučajno dva dana prije prvog srpnja og.-), umjesto da zbog te političke bruke i diletantskog oportunizma podnese ostavku na dužnost koju obavlja, slučajni premijer nikad žešći!
‘Neću dopustiti da se Hrvatskom briše pod! ‘Nismo mi ptičji rezervat’, raspalio se Titoljubac Zoki žestok poput uvrijeđenog, a nedozrelog adolescenta. ‘Ne štitimo mi nikoga, a ispoštovat će se sve što je naša obveza…i to do kad meni bude volja, sve tamo do 15. srpnja 2014.’
Nipošto, Hrvatska, zemlja i ljudi, i nije ptičji rezervat ali zato antihrvatska politička vrhuška sliči na Kukuriku-jato očerupanih kokoši!
Što je to premijer ustvari htio reći?
Pa poprilici ovo:
„Ne priznajem ja sud nekakve bolesno ambiciozne eu-babe, ‘meni može suditi samo sud moje komunističke Partije’“, kao da čujemo riječi njegova idola, druga Tite s bombaškog procesa u Zagrebu, 14. studenog 1928.
Uistinu, zahvaljujući upravo takvima kakav je premijer a takvih je mnogo, Hrvatska i nije u opasnosti postati ptičjim, ona je ono što je i do jučer bila, nepatvoreni UDBA-ški rezervat.
Naime, Josip Perković nije jedini udbaški egzemplar, niti je jedino lice s njemačkih tjeralica.
Pošteni i u komunističkoj prošlosti, posebno putem UDBE i OZNE, divljački proganjani hrvatski narod jedva čeka da Josip Perković ‘propjeva’ bilo to na njemačkom ili na hrvatskom sudu! Doduše, za hrvatski puk bilo bi daleko poželjnije da tu ‘pjesmu’ čujemo na objektivnom njemačkom sudu jer zbog političke korumpiranosti hrvatskog suda i nedodirljivosti kripto-antifašista mnogi bi pošteni Hrvati i bez premijerove preporuke mogli zatražiti drugo državljanstvo!? A neki od njih poput pokojnog Zvonka Bušića digli su i sami ruku na sebe postavši svjesni u kakvom to ‘udbaškom rezervatu’ žive!
Ponovno uhićenje Boljkovca!?
Jeli to naš bahati premijer došao pameti; ‘jeli se to tvoj Zoki usro od straha pa se uhićenjem tog starca ulizuje onoj eu-babi’, pita me moj prijatelj Mujo iz susjedne BiH?
A evo kako je to bilo prije dvije godine:
O političkoj korumpiranosti hrvatskog sudstva dovoljno je spomenuti slučaj Josipa Boljkovca, teatralno uhićenog, pa uz brižnu asistenciju prokušanog komunističkog tužitelja promptno oslobođenog zbog njegovih velikih zasluga iz ‘antifašističkog’ obračuna s državnim neprijateljima i duboke starosti…(poput Andrije Artukovića!?).
Ljubica Tončić, 83. g., svjedoči protiv Josipa Boljkovca koji je nakon rata, 1947. ubio njenog brata Valentina Banovca:
„….Jesu li izvjesni Zatezalo i Trgovčić prvi zapucali prema dvojici zarobljenika, Ljubica ne zna, no zna po majčinoj i bratovoj priči, da joj je brata dokrajčio Boljkovac. Dok je Volović od prvog metka preminuo, njen brat Valentin još je davao znakove života. – Stoput su to ponavljali, Vale je davao znakove života, a Boljkovac je rafalom opalio njemu iznad glave i prosuo mu se mozak i lubanja tamo po cesti. Svima koji su ubojstvu svjedočili,: ‘O ovome nikome ni riječi, tko želi ostati živ’, kaže Ljubica. Zaprijetio im je Boljkovac.“
Bilo je to prije dvije godine a danas ‘Jovo-nanovo’, živi bili pa vidjeli, možda se sudu opet omakne kakva sitna proceduralna pogreška!?
Nikola Štedul optužio je Josipa Perkovića još davne 1999. g.
Nedavno je na jednoj lokalnoj, rado gledanoj televiziji gostovao Nikola Štedul, žrtva udbaške ruke s šest metaka u tijelu a njegov danas oslobođeni atentator, Vinko Sindičić (nakon desetgodišnje zatvorske kazne!) kupuje hotelski kompleks na Visu; s čijim i kakvim to silnim novcem, s ‘udbaškom premijom’, krvarinom?
S 37 milijuna kuna višestruki, rasni atentator udbaške provenijencije, Vinko Sindičić, trebao je otkupiti 371 tisuću dionica ili 71,60 posto udjela ‘Visa’ d.d. od bivšeg vlasnika. Podrijetlom Sindičićeva novca u međuvremenu se počeo baviti USKOK; mo”š mislit kako ekspeditivno!?
„Organizator atentata na mene bio je Josip Perković“, jasno i glasno kaže Sindičićeva žrtva, Nikola Štedul u TV-emisiji!
A evo što stoji izvještaju DORH-a pod ingerencijom Mladena Bajića, također provjerenog komunističkog kadra:
„Kaznenu prijavu protiv Josipa Perkovića zbog kaznenih djela teških ubojstava iz članka 91. stavak 1. točka 7. Kaznenog zakona je podnio Nikola Štedul koji u toj prijavi navodi kako je Josip Perković odgovoran za organiziranje pet kaznenih djela teških ubojstava.
Tijekom 1999. godine su provedeni dodatni izvidi s ciljem prikupljanja dodatnih obavijesti i dokaza na temelju kojih bi se mogla ocijeniti osnovanost ove prijave. Kako se tom prijavom Josipu Perkoviću stavlja na teret organiziranje ubojstva Stjepana Đurekovića i dr., te pokušaja ubojstva podnositelja Nikole Štedula, to su zatraženi podaci odnosno dokumentacija od Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, a također su provedeni izvidi i druge radnje.
Zaključak:
S obzirom na to da provedeni izvidi nisu rezultirali novim činjenicama i dokazima, drugi zamjenik koji je tada postupao u predmetu utvrdio je kako je ranije rješenje(dakako, oslobađajuće iz 1997. g., nap. a.) osnovano i o tome obavijestio podnositelja.“
Ukratko, pojeo vuk magare…odnosno vrana vrani oči ne kopa pa ni Mladen Bajić neće Josipu Perkoviću!
U kakvoj mi to danas državi živimo, dali je to država koju su ‘slučajno’ izborili hrvatski branitelji zahvaljujući Josipovićevu kripto-antifašizmu koji je bio ‘duhovni otac Domovinskog rata'(citat)?
A duhovna majka mu je, valjda, restaurirana Josipović-Milanovićeva Komunistička Partija za čiju se ‘bezbednost’ i danas brinu udbaški sinovi; fuj!
Istina:
‘S Hrvatskom nitko neće brisati pod’, ali nužno je s poštenog hrvatskog obraza obrisati ljagu nanesenu zločinima UDBA-ša zaštićenih upravo premijerovim zakonom, ‘Lex Perković’!
Autor: Damir Kalafatić/Dnevno.hr
