Alarmantne statistike iz SAD: Gay (ipak) nije OK!
U SAD-u je u 2011. godini nevjerojatnih 94,9 posto dijagnosticiranih slučajeva HIV-a kod tinejdžera (13 do 19 godina) bilo je povezano uz homoseksualni odnos.
A tko je kod nas prije par godina mogao zamisliti da će nam djecu odgajati B.a.B.e., sumnjivi seksolozi i organizatori gay prideova i zašto se to prihvaća kao normalno?
{jathumbnail off}„Budući je učestalost zaraze HIV-om među muškarcima toliko nedvojbeno čvrsto povezana s homoseksualnim odnosom, zar ne bi vlada kao i svi zainteresirani sudionici te sve zabrinute odrasle osobe morale upozoravati mladiće i tinejdžere da nipošto ne ulaze u homoseksualne odnose ili eksperimentiraju s opasnim homoseksualnim ponašanjem?“ – pitaju se u tekstu koji donosi alarmantne podatke o velikom porastu zaraze HIV-om kod američke mladeži. Godine sustavne promidžbe gay životnog stila kroz medije i obrazovanje dovele su do poraznih rezultata: čak 95 posto slučajeva HIV-a kod mladih muškaraca povezano je s homoseksualnim odnosom uz koji se vezuje i nesrazmjerno velika vjerojatnost za brojna druga rizična ponašanja. Dugogodišnji izgovor da je opasan životni stil homoseksualaca povezan s neprihvaćanjem okoline i nasiljem više „ne drži vodu“ u SAD-u, zemlji u kojoj u školama otvoreno postoje gay klubovi i ostale aktivnosti koje afirmiraju ponosno homoseksualno ‘outanje’.
Našu djecu će odgajati B.a.B.e., CESI, sumnjivi seksolozi i organizatori gay prideova
Odgovornost za ovako porazne rezultate leži na vladama koje su dozvolile radikalnim aktivističkim udrugama da uzurpiraju odgoj djece i mladeži. Već smo spomenuli da od 2009. godine mjere javne politike u obrazovanju SAD-a oblikuje i provodi homoseksualni aktivist Kevin Jennings, osnivač Gay, lezbijske i straight obrazovne mreže. U Hrvatskoj sve ide prema sličnom scenariju. Većina naslova iz kontroverzne preporučene literature za 4. modul Zdravstvenog odgoja bila su izdanja feminističkih i LGBT udruga na čiji se plan i program naslanjaju kurikulum i nastavne jedinice.
Ali to nije sve! Već početkom nove školske godine predstavljen je modul „Rodna ravnopravnost“ koji bi se trebao izvoditi u okviru Građanskog odgoja, a glavne autorice projekta i priručnika su Senka Sekulić-Rebić i Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e. Prema naredbama druge feminističke udruge – CESI, ministar Jovanović briše određene rečenice iz udžbenika koje gospođama iz udruga smetaju u promicanju njihove kulture smrti. Planovi i programi seksualnog odgoja mladih koji izlaze iz radionice ovih udruga, pogubni su kako za mlade tako i za cijelo društvo. Roditelji moraju biti svjesni kako se stvari mogu promijeniti jedino na gore ukoliko se sami na sve moguće načine aktivno ne odupru ulasku radikalnih aktivističkih skupina u obrazovni sustav RH. Tko je prije par godina mogao zamisliti da će našu djecu odgajati B.a.B.e., sumnjivi seksolozi i organizatori gay prideova i zašto se to prihvaća kao normalno?
Centar za prevenciju i kontrolu bolesti: 94 do 95 posto slučajeva HIV-a kod mladih muškaraca povezano s homoseksualnim odnosom
Autor: Peter LaBarbera
Objavljeno: 13. rujan, 2013.
WASHINGTON, D.C., 13. rujan, 2013. (Americans for Truth) – Na ovoj slici iz internetske prezentacije Centra za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) pod nazivom „Praćenje virusa HIV-a kod adolescenata i mladih” [1] prikazana je učestalost virusa HIV-a među mladim muškarcima u dobi od 13 do 24 godine. U 2011. godini nevjerojatnih 94,9 posto dijagnosticiranih slučajeva HIV-a kod tinejdžera (13 do 19 godina) bilo je povezano uz homoseksualni odnos („muškarci koji imaju seksualne odnose s muškarcima ”). Također 94,1 posto slučajeva kod mladih muškaraca u dobi od 20 do 24 godine bilo je povezano s homoseksualnim odnosima.
{jathumbnail off}Budući je učestalost zaraze HIV-om među muškarcima toliko nedvojbeno čvrsto povezana s homoseksualnim odnosom, zar ne bi vlada kao i svi zainteresirani sudionici te sve zabrinute odrasle osobe morale upozoravati mladiće i tinejdžere da nipošto ne ulaze u homoseksualne odnose ili eksperimentiraju s opasnim homoseksualnim ponašanjem? Međutim, Centar za prevenciju i kontrolu bolesti skupa s drugim institucijama koje su prohomoseksualno orijentirane (a to uključuje mnoge škole, kako državne tako i privatne) rade upravo suprotno te se umjesto toga fokusiraju na priznavanje „homoseksualne, lezbijske, biseksualne i transrodne mladeži“ kao „seksualne manjine.”
Federalne službe financiraju aktivističke skupine gay mladeži
Jedan drugi dokument Centra za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) „HIV i mladi muškarci koji imaju seksualne odnose s muškarcima” (Lipanj 2012.) izvješćuje da je u 2011. CDC dodijelio novčana sredstva dvjema homoseksulnim aktivističkim skupinama GLSEN (Gay, lezbijska i straight obrazovna mreža) i GSAN (Gay-straight alijansa) kako bi „pomogli promjene u javnom zdravstvu i promjene u okruženju koje financira CDC pomažući time školama, gradovima i naseljima u zadovoljavanju zdravstvenih i medicinskih potreba lezbijske, homoseksualne, biseksualne i transrodne mladeži.”
I dok su stope zaraze HIV-om u porastu među mladom MSM populacijom, fokus Centra za prevenciju i kontrolu na osnaživanju samopouzdanja LGBT mladeži i stvaranju „pozitivne školske klime“ za homoseksualce, što uključuje osnivanje gay klubova unutar škola, čini se odmaknuto od stvarnosti. U prethodno spomenutom izvješću CDC-a na temu HIV-a i mlade MSM populacije navodi se:
„Gay-straight alijanse (GSA-ovi) su jedan od pristupa koji se koristi kako bi se stvorilo sigurno i prihvatljivo školsko okruženje. Istraživanje je pokazalo da se u školama u kojima djeluju grupe podrške kao što su Gay straight alijanse lezbijski, homoseksualni i biseksualni učenici doživljavaju manje prijetnji nasiljem, manje izostaju iz škole jer se osjećaju nesigurno i manje su skloni pokušaju samoubojstva nego njihove kolege u školama u kojima takve grupe ne djeluju.“
U istom izvješću CDC identificira ponašanja među mladim homoseksualcima koja uzrokuju pojačan rast stopa zaraza HIV-om:
„Analiza Centra za prevenciju i kontrolu bolesti koja je prikupljala podatke na 13 lokacija za ispitivanje rizičnog ponašanja među mladima otkrila je da učenici pripadnici seksualnih manjina, naročito oni koji se izjašnjavaju kao homoseksualci ili biseksualci, imaju nesrazmjerno veliku vjerojatnost za velik broj rizičnih ponašanja, uključujući seksualno rizična ponašanja (kao što je prvi seksualni odnos u preranoj dobi, višestruki seksualni partneri, nekorištenje kondoma), zloupotrebu nikotina, alkohola i droga, te ponašanja koja se vezuju uz pokušaj suicida.“
Drugdje u CDC-ovom izvješću upućuje se na nužnost financiranja od strane CDC-a „školskih liječnika…. kako bi oni bili u stanju razumjeti potrebe lezbijske, homoseksualne i biseksualne mladeži i sukladno tome oblikovati poruke o ponašanju.” Međutim, u te poruke očito ne spada odvraćanje učenika od homoseksualnog seksa.
Slon u prostoriji
Jaz koji očito postoji između ekstremnih zdravstvenih rizika koji su povezani s muškim homoseksualnim seksom i prohomoseksualno orijentiranog i politički korektnog mentaliteta Centra za prevenciju i kontrolu bolesti ukazuje na zloupotrebu mjera javne politike orwellovskih razmjera. Ideologija LGBT aktivizma i njihove pretpostavke, uključujući pretpostavku o postojanju intrinzičnih (mnogi tvrde ‘urođenih’) gay/bi/transrodnih identita uopće se ne preispituje u okviru CDC-a. Najveća ironija u svemu tome je ta da je najočitije rješenje koje postoji za krizu porasta zaraze HIV-om kod mladeži — podučavanje mladih da NE prakticiraju nezdravi homoseksualni seks – jedina stvar koja je u osnovi zabranjena i ne smije se podučavati.
Širom Amerike gay aktivisti i njhovi heteroseksualni liberalni saveznici zagovaraju planove i strategije podučavanja pozitivnih homoseksualnih lekcija kao odgovor na homofobno nasilje. Međutim, iako se svi slažu da je SVAKO nasilje neprihvatljivo, mnogi programi protiv nasilja zapravo funkcioniraju kao programi koji afirmiraju LGBT ideologiju i ponašanje. To je zabrinjavajuće iz razloga što se pod 1) nasilje može suzbijati pomoći neutralnih poruka koje istovremeno ne promoviraju „ponosno outanje“ homoseksualnosti i transrodnosti i pod 2), u ime „sigurnosti“ edukatori i kulturne elite promiču seksualni životni stil koji se kontinuirano pokazuje opasnim, pogotovo za muškarce.
BILJEŠKE:
1. Izradio Nacionalni centar za prevenciju HIV-a/AIDS-a, virusnog hepatitisa, spolnih bolessti i tuberkuloze, odjel za prevenciju HIV-a/AIDS-a Centra za prevenciju i kontrolu bolesti. Podaci se odnose na razdoblje od 2008.-2011.
Izvor: Zdravstveniodgoj.com
