Andy Warhol – deklarirani homoseksualac koji je često svraćao u crkvu
Ovaj sin slovačkih Rusina koji su u Ameriku došli u potrazi za boljim životom bio je deklarirani homoseksualac koji je često rado svraćao u crkvu
{jathumbnail off}Slavni otac pop arta ostati će zapamćen kao tvorac brojnih umjetničkih djela i brojnih skandala, no, iza sebe je ostavio još nešto – pitanje: Pogodite što sam svake nedjelje tražio na nedjeljnoj Misi?
Kao dječaka fascinirao ga je svijet poznatih i slavnih. Sakupljao je fotografije slavnih glumaca, a u strip se zaljubio kad je za vrijeme bolesti bio prikovan uz krevet pa su mu roditelji čitali i listali priče o Dicku Tracyju. Umjetničku karijeru započeo je izrađivanjem umjetničkih cipela, potom slika i piše za razne novine, no probija se na umjetničku scenu tek kao tvorac novoga pojma – pop art. Radio je s osobama i stvarima koje je svatko mogao prepoznati: dolar, Coca Cola, Marylin Monnroe, Elisabeth Taylor, električna stolica… Svoje motive je crtao i slikao, a zatim otiskivao uz pomoć sitotiska u vrlo velikom broju. ’63. nabavio je kameru i snimao originalne filmove koji su trajali satima a koje je prikazivao samo prijateljima. ’68. je preživio atentat radikalne feministkinje koja je u njega ispalila nekoliko hitaca iz pištolja. Od posljedica ranjavanja nikada se nije potpuno oporavio. Pred kraj života promijenio je seksualnu orijentaciju, bio je u vezi s djevojkom Paige Poweel. Preminuo je ’87. u New Yorku nakon operacije žučnog mjehura.
Manje je poznato da je odrastao u grkokatoličkoj obitelji i da je još kao dječak volio moliti pred ikonama. Do svoje smrti svake je nedjelje odlazio na grkokatoličku liturgiju a često se dnevno molio u crkvi. Sahranjen je pored grobova svojih roditelja, a u lijes su mu položili ružu i molitvenik.
Koji bi bio odgovor na pitanje iz podnaslova teksta? Ponudio bih: Oproštenje od Boga i novo nadahnuće za rad, što uostalom traže svi koji su svjesni da ne mogu bez Boga ostvariti niti prvo niti drugo, niti biti bolji ljudi i dospjeti u Nebo niti provesti svrhovit život na Zemlji. Je li mu bilo uslišano, tko zna? Bog ima zadnju riječ, a ne čovjek. Čovjek je pozvan na molitvu. U tome stilu još ću samo reći, Bože, smiluj se njegovoj rastrganoj i grijehom opterećenoj duši.
Autor: Dražen Bušić/Dnevno.hr
