Otpis dugova partijskih drugova
Svjetla reflektora javne scene padaju na Stojanovića tek kad mu država oprašta 69% od 67,8 milijuna kuna poreznog duga. Država mu je to oprostila u danima kad je krenulo nesmiljeno blokiranje malih poduzetnika i građana zbog poreznog duga većeg od 2000 kuna.
{jathumbnail off}Zašto se netko bavi politikom? Kad bi iza toga stajala samo savjest ili svijest o potrebi preuzimanja odgovornosti, možda čak i samo veliki domoljubni nagon, onda bi političari u vremenima krize sebi smanjivali plaće na neki državni prosjek, odricali bi se luksuza koji nije nužan u obavljanju poslova i radili bi ga bolje nego što su ga do sad radili. Kad bi narod smatrao da je neprihvatljivo to što iza svega očito stoji interes, ne bi takve političare birao ili bi se pokrenuo da ih otjera s vlasti. Dakle, upitno je samo kad ostvarivanje osobnih interesa kroz politiku pređe neku prihvatljivu granicu i postane kršenje zakona. Je li ta granica u Hrvatskoj jednaka za sve?
Ovih dana se na čudan način isprepleću neki događaji. Dok Ivo Sanader iznosi svoju obranu na sudu u slučaju Fimi media, pa nas tako podsjeća zašto je uopće završio na optuženičkoj klupi, u javnosti se žestoko raspravlja o mjerama porezne politike. Više nije samo narod, sad i Linićeve kolege iz Vlade žestoko napadaju njegovu nesmiljenu poreznu presiju.
Svi osim Linića i njegove šefice Porezne uprave slažu se u jednom; ovo nije dobra politika i ona ne donosi rezultate. Istovremeno taj isti Linić, odnosno ta ista Porezna uprava, oprašta milijunske porezne dugove članovima svoje partije koji zauzimaju važne pozicije u sutavu vlasti, kao i medijskim magnatima koji su zauzvrat svoja izdanja stavili u ulogu biltena vladajućih.
Kad je krenulo javno razapinjanje Ive Sanadera, kao najveći grijeh uzeto mu je to što je u vrijeme sve izglednije gospodarske krize navodno naređivao da se milijunski marketinški poslovi odrađaju preko firme koja je bliska vladajućem HDZ-u. Navodno se provizijom od tih poslova okoristio i HDZ, pa je i ta stranka optužena. Neka sud odluči je li ivo Sanader kriv ili ne. Ja ću samo podsjetiti zašto je on optužen. Političkim rječnikom rečeno, Ivo Sanader je iskoristio priliku što je na vlasti pa je određene poslove navodno usmjerio tako da njegova stranka, a možda i on zajedno sa svojim suradnicima imaju koristi od toga. I sve to u vrijeme dok je narod živio sve teže. Dakle, Ivo Sanader i suradnici su iskoristili političku moć da bi njihova stranka došla do sredstava kojima će se održati na vlasti da bi oni i dalje mogli kontrolirati ta sredstva pa opet upravljati njima. U tom upravljanju je navodno bilo i pravatne koristi. I državno odvjetništvo je reklo da je to protuzakonito, a javnost skoro pa plebiscitarno prihvatila takav stav uz svesrdnu podršku dijela medija. Dakle, to nije bilo u redu. Očito oko toga nema velikog javnog spora.
Međutim, ostaje činjenica da je ta ista Sanaderova Vlada, odnosno poltička elita okupljena oko njega u jednom trenutku rekla kako nije dobro da stranačke elite kontroliraju gospodarstvo preko Nadzornih odbora, pa su krenuli u raspisivanje natječaja i postavljanje nestranačkih stručnjaka u vodstva državnih i javnih poduzeća. A prva odluka nove političke grupacije na vlasti, nakon izbora u studenom 2011, bila je baš poništavanje takve odluke i vraćanje partijsko – stranačkih dužnosnika u Nadzorne odbore. Zašto? Očito zato da bi kontrolirali državni novac. Ali zašto to nisu mogli raditi nestranački stručnjaci ako nije bilo planiranja stranačke i osobne koristi državnim novcem?! U vremenu u kojem je došlo do promjene odluke o Nadzornim odborima kriza više nije bila na obzoru. Ona je bila već do grla.
Milan Stojanović nije loš gospodarstvenik. Ako nije napravio ništa drugo, stvorio je brand Siscie. Zašto se nije nastavio baviti poslom bez uplitanja u politiku, on najbolje zna. Ovako ostaje činjenica da će svoje mjesto u budućem vremenu imati ne kao dobar gospodarstvenik nego kao sudionik u čudnim političkim zbivanjima. U vrijeme vladavine Ivice Račana bio je na čelu Fonda za razvoj i zapošljavanje. Teško da je taj Fond mogao presudno utjecati na politiku zapošljavanja, ali nije raspolagao ni malim sredstvima za poticanje zapošljavanja. Kako god bilo, kad je Stojanoviću završavao mandat na čelu Fonda za razvoj i zapošljavanje, u državi je bilo skoro 50% više nezaposlenih nego kad je počinjao raditi taj posao. U svakoj normalnoj državi Milan Stojanović bi bio otipisan za bilo kakve političke aktivnosti.
U svakoj normalnoj, ali u hrvatskoj državi ne.
Čim je SDP opet zasjeo na vlast, Milan Stojanović se na mala vrata vraća na veliku scenu. Ulazi u Nadzorni odbor Hrvatskih željeznica, u Upravno vijeće Hrvatskih voda, postaje predsjednik Nadzornog odbora Podravke, ulazi u Gospodarski savjet predsjednika Republike… Zanimljivo, na svim tim mjestima je daleko od očiju javnosti, čak i kad Podravka mijenja politiku i prestaje biti podrška domaćoj poljoprivredi nego se okreće uvozu povrća iz BiH, čak i kad Hrvatske željeznice grcaju u aferama, pa čak i kad Josipovićev Gospodarski savjet čudno šuti o katastrofalnoj gospodarskoj politici Milanovićeve Vlade. Šuti Josipovićev Gospodarski savjet i kad stručnjaci zapomažu i traže pomoć u zaustavljanju Linića i njegovih reformi koje urušavaju financijski sutav države.
Svjetla reflektora javne scene padaju na Stojanovića tek kad mu država oprašta 69% od 67,8 milijuna kuna poreznog duga. Država mu je to oprostila u danima kad je krenulo nesmiljeno blokiranje malih poduzetnika i građana zbog poreznog duga većeg od 2000 kuna. A njemu je oprošteno skoro 40 milijuna kuna. I to nije sve. Nakon te predstečajne nagodbe koja je ideja Slavka Linića, bez većeg dijela svojih potraživanja prema Stojanoviću, odnosno njegovoij firmi ostat će i državna HBOR, neke manje banke, ali i propala Credo banka koja se sad nalazi u fazi državne brige do konačne likvidacije. To znači da država iz proračuna plaća sve gubitke Credo banke, pa i ovaj najnoviji.
Osobno, ova ideja s predstečajnom nagodbom i poništenjem duga banci čija dugovanja plaćaju svi porezni obveznici čini mi se puno bolje osmišljenim planom izvlačenja novca od oglašavanja preko Fimi medije. Naime, da nije zakona o predstečajnoj nagodbi, država bi opet mogla oprostiti milijunske dugove firmama svojih partijskih članova i bliskih suradnika kao što su neki medijski moguli, ali ne bi imala zakonske osnove da im to bude dar u ime svih poreznih obveznika. Ovako, ako netko i postavi pitanje zašto država nije svoja porezna dugovanja pretvorila u vlasničke udjele, odgovor je da tako nije odlučeno na skupštini vjerovnika.
A stvarno, zašto država nije na ime poreznog duga preuzela Sisciu? Zašto neće preuzeti vlasnički udio u EPH?
Vratimo se sad malo na početak teksta. Što su Sanader i HDZ radili s novcem koji je išao preko Fimi medije? Koristili su ga za jačanje moći i položaja stranke, te za jačanje svoje osobne političke moći. I zbog toga je Sanader u zatvoru, a HDZ na optuženičkoj klupi. Što će Milanović i SDP raditi s novcem koji država ostavi u džepovima njihovim istaknutim članovima i simpatizerima? Kao što vidimo, ti ljudi su u nekoliko Nadzornih odbora, oni preko medija pravdaju loše poteze ove Vlade, oni državi ne vraćaju novac koji su uzeli kao poticaje za zapošljavanje, ali ga nisu za to iskoristili… Oni, dakle, svojim položajima, svojim odlukama pridonose provođenju politike svoje partije, jačaju moć te partije i moć njezinih čelnika.
Oni oprošteni novac neće donijeti u partiju kao crni fond da se njime plati pjevač na izborima, ali će zato mediji kojima je oprošten dug pjevaču odraditi promociju novog albuma i još ponešto, pa će mediji pjevača angažirati u nekoj bezveznoj kampanji, platiti ga kao da je prava hollywoodska zvijezda, bit će tu i odijela, haljina i kostima kad zatreba, sve kao donacije…. Ovo se možda čini kao maštovita priča, ali bili smo već svjedoci takvog ponašanja. SDP nikad nije obznanio koliko je plaćeno Parnom Valjku za kocerte u izbornoj kampanji kad je Račan došao na vlast. Poznato je tek da je nakon Račanovog dolaska na vlast bubnjar banda postao atache za kulturu hrvatskog veleposlanstva u Ljubljani. Dakle, Milanović preko Pavića i Stojanovića radi isto ono što je Sanader radio preko Barišića i Fimi medije. Potpuno istu stvar, to je poznato. Pitanje je jedino zašto je u zatvoru samo Sanader.
Sanaderu je blokirana privatna imovina za iznos novca bez kojeg je država ostala. Na drugoj strani država nije čak ni pokušala postati vlasnik imovine ljudi kojima oprašta stotine milijuna kuna poreznih dugova. Kao što bi Slavko Linić zavapio – tko je tu lud?
Izvor: Ante Gugo/Politikaplus.com