Bajić u jednoj sobi skriva dokaze o ratnim zločincima

Dokazi su se iz sobe vadili samo kad je vlasti to odgovaralo pa je tako na temelju njih osuđen Mirko Norac

{jathumbnail off}Mladen Bajić i DORH u jednoj sobi imaju sakupljene dokaze protiv svih ratnih zločinaca u Hrvatskoj i sakrivaju to od javnosti! Ustvrdili su to novinarka HRT-a Karolina Vidović Krišto, povjesničar Josip Jurčević i odvjetnik Zvonimir Hodak na konferenciji za medije održanoj u petak.

Trojac je objasnio kako im se javio umirovljeni policajac koji je bio svjedokom kako je ’90.-ih u cijeloj Hrvatskoj bila održana akcija u kojoj su prikupljeni dokazi protiv ratnih zločinaca. No, ti dokazi završili su u DORH-u.

– Nakon press konferencije 25. lipnja u Vukovaru javio mi se umirovljeni policajac koj je rekao da više nema što izgubiti, da želi progovoriti o nekim stvarima koje nama mogu biti od koristi. Riječ je o tome da je MUP RH zajedno sa DORH-om temeljito prošao cijelu Hrvatsku i uzimao iskaze, dokaze, svih onih koji su bili žrtve u Domovinskom ratu, koji su bili silovani, koji su bili svjedoci, u logovorima, da je sve to uzeto kao pravovaljani dokazni materijal i sakupljano preko nekoliko godina. Čak mi je naveo i naziv akcije koja se provodila, koja je očito bila jako temeljita. On je postavio pitanje kako to da 20 godina nijedan takav slučaj nije procesuiran, gdje je to? Gdje su ti dokumenti? Tu vam je sve, ne morate tražiti nove svjedoke niti nove materijale, sve je to već uzeto – kaže Vidović Krišto. Pojašnjava kako je odmah napisan zahtjev MUP-u.

– Nakon 2 i pol mjeseca smo dobili odgovor. Odgovoreno nam je da je sve u DORH-u. Dakle, potvrdili su postojanje te akcije, potvrdili da je uzeto niz dokaznih materijala, svjedočanstava, svega..A svi znamo da se 20 godina po tom pitanju ništa ne događa. Netko ovdje ne radi svoj posao – rekla je Vidović Krišto.

Dokazi su se iz sobe vadili samo kad je vlasti to odgovaralo, kaže Krišto, pa je tako na temelju njih osuđen Mirko Norac, rekla je Krišto te pozvala DORH i Bajića da počnu raditi svoj posao.

Josip Jurčević potvrdio je riječi Karoline Vidović Krišto.

– Početkom 90.-ih bio sam dragovoljac i osnivač Središnjeg arhiva Ministarstva obrane. Nakon tog sam u sklopu civilnog društva imao uvid u ovu dokumentaciju. Naime, početkom ’90.-ih u svim policijskim postajama postojao je odsjek koji se zvao Odsjek za ratne zločine koji je zaista prikupljao tu građu iz cijele Hrvatske, uključujući i Vukovar. Gomila istražnih radnji je napravljena, ali zahvaljujući prvom zakonu o aboliciji 1992. godine, pa nadalje svim dopunama, dogodio se protupravni i protucivilizacijski proces gdje su ratni zločinci političkom odlukom prekvalificirani u tzv. oružanu pobunu koja je automatski abolirana – rekao je Jurčević. Naveo je kako je Bajić u to vrijeme vodio žestoku bitku tvrdeći da neke osobe ne podliježu aboliciji jer se radi o ratnom zločinu.
– No, on se nažalost kasnije uključio u korupcijsku hobotnicu – tvrdi Jurčević.

Vidović Krišto posebno je naglasila strah građana od javnog istupanja po sličnim pitanjima.

– Ono što zabrinjava je da ljudi koji nam šalju dokumente, iskaze dokaze, informacije, su svi u strahu. Nitko neće istupiti imenom i prezimenom jer se svi boje. A govore istinu.
– Strah je utemeljen – ubacio se Jurčević.

Spomenuto je i kako je SDP-ova ministica Milanka Opačić i ne htijući dala podršku njihovim naporima, izjavom kako u Vukovaru nije problem ćirilica nego činjenica da je masa ratnih zločinaca abolirana i šeću po Vukovaru i istočnoj Slavoniji, dok ih njihove žrtve gledaju. Opačić je, kaže Zvonimir Hodak, kasnije rekla da se ne sjeća da je to rekla. Hodak je priložio i popis ljudi koje je prikupio Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, a na kojem su ljudi protiv kojih se vodio ili vodi istraga zbog osnovane sumnje da su počinili ratni zločin, a koji su ujedno na Popisu stanovništva. Riječ je o Jovici Kresoviću (1962.), Goranu Mugoši (1967.), Mirku Kovačeviću – Nindži (1953.), Slobodanu Kovačeviću (1955.), Miroljubu Vujoviću (1963.), Miroslavu Dankoviću – Đaniju (1967.), Boži Latinoviću – Bori Krajišniku (1957.), Milanu Buliću – Bulidži (1955.) i Ivanu Husniku sada Anastasijeviću (1961.), osuđenom na višegodišnju kaznu zatvora zbog Ovčare.

Autor: Z.S./Dnevno.hr

Odgovori

Skip to content