Hijena i lešinar
Bome, više ne prođe ni dan, a da iz paštete ne izlete drugovi Ante ili Bora. Svaki Božji dan po jedno mucavo trkeljanje ova dva naša barda književnosti. Jedan se “brani” od nekakvih povampirenih ustaša i Hercegovaca, a drugi od cijelog naroda.
{jathumbnail off}Nekada su dotični srpskoslavenskim manifestima koje su nazivali satiričnim humoreskama dokazivali Hrvatima da ne postoje, ni oni ni njihova država, čak ni jezik. Također su lucidno secirali hrvatske domoljube, kao vavijek priproste, zatucane seljačine i opančare, tek neznatno kulturnije od čobana koji opće sa svojim ovcama po špiljama centralne Srbije. Od takvih zatucanih hrvatskih seljačina svako malo pobjegnu u svoj pašaluk, pardon, Beograd. Da se malo odmore od hrvatskog primitivizma kojeg lijepo nazivaju “rvacko rodoljublje”. Jer tamo, na istoku je samo urbana, inteligentna, obrazovana i nadasve tolerantna ekipa. Tu i tamo izroni kakva četnička šajkača, pokoja ćelava glavurda sa istetoviranim četničkim simbolima i masna prljava bradurina, pa i pokoja čakija ili kašikara ali to je samo zato jer su Srbi junački narod, prepun ljubavi i duha, kojeg su vekovima ugnjetavali i sputavali pa sada takvi “pobunjenici” sve više izbijaju na površinu. Bit će i da je ono klanje sveg nesrpskog po Hrvatskoj i BiH prije dvadesetak godina bilo samo zato jer jadni Srbi više nisu mogli izdržat tiraniju prokletih ustaša. S čime se očito slaže i još jedan kandidat za Vrapče, drug Igor Mandić. Koji je također u Beogradu pronašao svoju duševnu hranu i mir. Poznavajući rukopis dotičnog “umjetnika”, sumnjam da će ova faza biti dugog vijeka, no nadajmo se da se neće tako skoro predomisliti i vraćati. Takvih, revnih srbofila, ovdje već imamo na lopate. Jedan od prvih koji bi mu se morao pridružiti i kojeg bismo im trebali isporučiti svakako je i naš drug Josipović. Čovjek se zadnjih godina toliko divi Srbima, toliko im liže analne otvore da se ne mogu ne upitati čiji je on zapravo preds(j)ednik.
Jer, vrijeme je da se zaboravi taj rat i poništi optužnica za genocid. Zaboga, prošlo je već dvadeset godina. Glupi Hrvati, osvijestite se, zaboravimo na to “nacionalističko sranje” i krenimo konačno u 21. stoljeće. Sa komšijama. Jer smo zapravo “oduvijek upućeni jedni na druge”, jedan narod kojeg su razdvojili glupavi Slobo i krivousti Franjo. Koji su se bogatili dok smo mi svi skupa ginuli (ne, nisu nas komšije i braća napali, to su vam mediji lagali – ovo je zapravo bio građanski rat). To je sukus, ilitiga sinopsis onoga što nam ti veseljaci palamude, a pogotovo ovaj veseli dvojac. Podvaljuju nam svoj idiotizam i licmjerje već gotovo dvadeset godina, umatajući ih perfidno u formu nečega što oni smatraju dobrim humorom. Otprilike kao što su i Srbi zacijelo smatrali humoreskom ono masovno silovanje, sakaćenje i strijeljanje zarobljenih ljudi i djece. Ne’š ti, opalili smo babu i nabili joj sina na kolac buahaha… A vrijedni Bora u Vukovaru čuči iza srpskog tenka i sve to revno kao Vuk zapisuje, da se ne zaboravi čojstvo i junaštvo njegove braće.
Međutim, ako se tko javi i prigovori im – Ante i Bora imaju uvijek spremnu šprancu: vjerojatno ste nacionalist i šovinist, a nesumnjivo ste – ustaša. Budala, luđak i seljačina zagarantirano.
Zanimljivo ih je čitati kako, svome Sorošu i EPH-u zahvaljujući, dijele packe svima redom. Nerijetko i šamaraju. No za sada šamaraju samo riječima, kako i priliči hrabrim muževima, prvim peromanima svog Yu-glasila. Mada nije isključeno da bi se oni i fizički obračunali sa svojim neistomišljenicima, naravno pod uvjetom da su im protivnici barem vezani. Ante bi tako najradije zaskočio Raspudića. Napalio se vlaški gorštak na tog nesretnog hercegovačkog filozofa, da jadnom Ninu ne preostaje ništa drugo nego da pobjegne natrag glavom bez obzira u svoj rodni kraj i sačuva stražnjicu od razularenog, a izgleda i posve raspamećenog imockog kauboja. Koji očito ne bi imao ništa protiv na svome (peru) zavrtjeti i Hodaka. Samo što se s njim ne usuđuje pošamarati tako izravno kao s mladim Ninom. Zna da se stara kost zna braniti pa naš dobri vojak sa šeširom ne grize, već više mijauče oko njega ko napaljeni mačor.
Plačemo li zbog mrtvih ili zbog nas samih?
Bora pak svoje dragocjeno vrijeme troši na moraliziranje. On, spodoba koja se šuljala sa Srbima po razorenom Vukovaru, našla za pravo prigovoriti stavu komentatora/forumaša koji u lošem svjetlu opisuju preminulu Dolores Lambašu, ili uopće ne haju za njenu smrt. I to je, da stvar bude blesavija, našao drviti u svojim novinama, koje su zaradile lijepu svoticu upravo na njenoj smrti.
Nećemo sada o tome koliko je Bora živih i mrtvih popljuvao do sada u svojim litanijama, a naročito mrtvih, no pomalo je neukusno da baš on šamara ljude koji su Dolores smatrali lošom glumicom i sponzorušom. Naime, sve novine su upravo takvu sliku o njoj stvarale godinama i sada je glupavo očekivati od ljudi ne znam kakvu sućut ili pijetet. Naročito danas, kada dnevno i kod nas umre toliko ljudi od bolesti i gladi, u samoći i bijedi, a nitko im na grob ne odnese ni cvijet, niti im se uopće zna grobno mjesto.
Oduvijek sam smatrao najgorom vrstom ljudi one koje bi neke žive zakapali, a post mortem ih tobož uzdizali, te one koji bezočno pljuju mrtve kojih su se za života plašili. To je najgora vrsta hipokrizije, i valja je znati prepoznati (ne brkati sa dužnim poštivanjem umrlih i prirodnom ili prirođenom empatijom). Osobno ne poznajem nesretnu glumicu, osim što mi je djelovala jako zgodna u sapunici koju sam, priznajem, pratio. Svak ima neku svoju tajnu sapunicu… Ja sam, kao pravi domoljub, odlučio ignorirati meksičke i turske pa sam gledao samo naše. I cure i sapunice.
Ali, ruku na srce, mislim da nije bila dobra glumica. Djelovala mi je neprirodno, ukočeno. Uz to, pročitao sam da se ljubakala sa uglavnom starijim, imućnijim facama. I to je sve što znam o njoj. To je ono što su nam mediji rekli o njoj. Ne znamo kakva je bila privatno, ali vjerujem ništa bolja ili gora od većine nas. Samo još jedno nesretno ljudsko biće na ovoj jadnoj, sluđenoj i napaćenoj planeti. Međutim, žao mi je što je umrla ali neću se sada praviti da je bila dobra glumica i super osoba. Zvuči grubo, ali mislim da je i to puno bolje nego se sada licemjerno posipati pepelom i roniti krokodilske suze a usput prodavati “specijalni prilog” o preminuloj glumici, kao što to čini Antišin i Borin Yutarnji list. Ako ćemo se držati te uzrečice – o pokojnicima sve najbolje, onda bi valjalo pitati Boru bi li tako lijepo na svoj komad masne hartije sročio štogod i o jednom drugom Anti, recimo Paveliću i popljuvao sve one koji ga dan-danas pljuju i proklinju. Jer čovjek je, zaboga, već odavno mrtav. Kao i sve ustaše. Stoga nemojmo biti licemjerni, napišimo i štogod pozitivno o njima, ili barem ih nemojmo pljuvati, ljudi su već odavno mrtvi – kao da već čujem vapaj našeg Bore pravednika. Nek napiše kao i za Dolores: “Pljunite Anti u mrtvu facu, ako ste face”. Ili drugim riječima – budi čovjek i priznaj da si pizda.
Oblikovanje (s)vijesti
I lupa li ga lupa naš tandem, dijele tako oni packe svima koji se usude bilo što im reći, nedajbože kritizirati. Toliko su sigurni u svoje stavove da već čitavo desetljeće (i kusur) nije dopušteno komentirati njihove mudrolije. Ne vjerujete? Probajte komentirati bilo što njihovo, na bilo kojem portalu. Ako su tako demokratični, istinoljubivi i općenito “openminded” kako se vole prezentirati, zašto ne dopuste ljudima izraziti svoje mišljenje, bez cenzurom vezanih ruku. Čega se to naši vrli skribomani boje? Tuđeg mišljenja? Pa čega se imaju plašiti, kada su ionako godinama javne osobe, dakle osobe koje su tu zbog mišljenja naroda. Ovako ispada da je čitava javnost tu samo zbog Bore i Antiše i njihovih zvezdarija. U redu, poštujem ako oni tako misle o sebi – mnogi psihijatrijski slučajevi vjeruju za sebe da su daleko iznad svega i svih, međutim prirodno je očekivati da bi nekom tko živi od prodaje svojih listova (makar bili i kupusni) bilo stalo do svoje publike, njihovog mišljenja, reakcija… No naš duo i njihovog gazdu Pavića očito nije briga. Ako na drugim člancima i dozvole koji komentar, on mora biti u “demokratskom tonu”, tj. ne spominjati negativno vladajuće, napose ne Josipovića, Mesića, Udbu, Srbe, banke i partizane. Netko sa strane pomislio bi da Pavić ne živi od prodaje svojih novina i da njegova glasila služe “višim ciljevima”, tj. oblikovanju takozvanog narodnog mnijenja.
Pusti milijunski minusi, ali on i dalje bezbrižno ispija kavice s našim premijerom. U svakoj normalnoj državi to bi bilo nenormalno, nemoralno i zakonski nedopustivo, da ne kažemo kažnjivo, međutim ne i u Lijepoj našoj silovanoj. Ovdje vas vaš vlastiti premijer pošalje u pizdu materinu ako ga pitate zašto je bio na ručku sa ljudima koji državi duguju milijune. Imaju oni još svojih rezervista, kako rekoh – na lopate. Drug Lalić im se nudi u vezi, kao joker s klupe traži balun u for pa grmi sa svoje katedre: Kome smeta ćirilica, taj je lud!
Jašta. Volio bih čuti poštovanog sociologa da su kojim slučajem ćiriličari silovali i pobili njegovu ženu i djecu, da li bi bio tako benevolentan prema njima i tražio da im se daju njihova “prava”… Koja, btw, Srbi ovdje u Hrvatskoj imaju kao ni jedna manjina u Europi.
Autor: Danijel Vuinac/Dnevno.hr
