Jesu li pokojni »već otišli« ili »odlaze«?
Zašto se za pokojnika na misi kaže da odlazi? Zašto se upotrebljava prezent? Zar ne bi trebalo kazati da je već otišao?
{jathumbnail off}Živim sama pa rado odlazim svakoga dana na misu. Idem i ujutro i navečer, i to mi veoma ispunjava moje dane. Mogu reći da sam, usprkos svim nedaćama kroz koje sam u životu prošla, sada zadovoljna, čak i sretna. Na misu odlazim u župnu crkvu u jednoj od velikih zagrebačkih župa pa je vrlo često, gotovo svakoga dana, razumije se osim nedjelje, sprovodna misa. Iz početka mi je bilo neobično tako često slušati isti misni obrazac, ali sada sam se priučila i baš se osjećam dobro i na takvim misama na kojima redovito molim za pokojne: sve moje, rodbinu, prijatelje, znance…
Ipak, već se duže vrijeme mučim s jednom nejasnoćom, pa sam se odlučila napisati vam ove retke i zamoliti za pomoć. Naime, u misnom obrascu često se u popričesnoj molitvi kaže: »Svemogući milosrdni Bože, ti si jači od smrti i veći od ljudske slabosti, mi te molimo za pokojnog (kaže se obično ime) koji odlazi s ovoga svijeta, daj da ga očisti ova misna žrtva te iskusi radost vječnoga života.«
Zbunjuje me onaj prezent »odlazi«, jer, po mom mišljenju, trebalo bi reći »otišao je« ili »otišla je« budući da je za naše ljudsko iskustvo smrt, tj. taj prijelaz iz ovoga u vječni život prošlost. Je li to pogreška u prijevodu ili se u tom prezentu krije kakva teološka poruka?
Katarina
Imate izvrsno zapažanje i dobro je da ste »glasno« postavili svoje pitanje. Ne radi se zaista ni slučajno o gramatičkoj pogrešci nego o svjesno izabranom sadašnjem vremenu da bi se, kako ste ispravno napisali, prenijela važna teološka poruka.
Smrt je po našem shvaćanju za onoga tko je doživi prijelaz iz ovoga svijeta u vječni život, trenutak u kojem se susreće vremenito i vječno. U vremenitom mi razlikujemo sadašnje, prošlo i buduće vrijeme, a u vječnosti nema takve kategorije vremena, nego je sve vječno sada. Zato, kad netko umre, za nas je to brzo prošlost, ali za pokojnika, a za njega upravo na sprovodnim misama u prvom redu molimo, više nema prošlosti nego je vječno sada.
Zbog toga naša molitva za pokojnike nikada ne može zakasniti nego je uvijek pravodobna i zato je ispravan onaj prezent u popričesnoj molitvi mise za pokojne.
Izvor: glas-koncila.hr
