Kršćanska je nada goruća čežnja za objavom Sina Božejga
Nada nije optimizam nego goruća čežnja za objavom Sina Božjega – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na Svetoj Misi, u kapeli Doma Sveta Marta, na kojoj je sudjelovala i skupina meksičkih svećenika
{jathumbnail off}Osvrćući se na čitanje iz Pavlove poslanice Rimljanima, Papa je upitao: Što je nada za kršćanina? Komentirajući ulomak iz Poslanice, istaknuo je jedinstvenu dimenziju kršćanske nade. Nije riječ o optimizmu, nego o „gorućem iščekivanju“ objave Sina Božjega. Sve stvoreno zaista je podložno propadljivosti, a kršćanin živi u napetosti između nade i ropstva. Kršćanska nada nikada ne vara; sigurna je – rekao je Sveti Otac, dodajući da ponekad mislimo da je optimist osoba koja se nada, što nije istina.
Kršćanska nada nije optimizam, nije sposobnost dobrodušnog gledanja na stvari uz kročenje naprijed. To je optimizam, a ne nada. Neke osobe sve pozitivno gledaju, što također nije loše, ali to nije nada. Što je ustvari nada, nije lako pojmiti. Kaže se da je ona najponiznija krjepost, jer se u životu skriva. Vjera se vidi, osjeća se i zna se što je. Ljubav je djelotvorna i zna se što je. Ali što je nada i kako se očituje?Da bi se barem donekle shvatilo što nada jest, možemo reći da je prije svega, rizik; rizična je to krjepost; krjepost je to – kako veli sveti Pavao – ‘gorućeg iščekivanja, usmjerenog k objavi Sina Božjega’. Nije dakle iluzija – objasnio je papa Franjo.
Nadati se zapravo znači: „biti u napetosti iščekivanja prema toj objavi; prema radosti koja će nam usta ispuniti osmjehom“. Sveti Pavao želi istaknuti da je nada nešto više od optimizma, od njega različita. Prvi su kršćani nadu predstavljali sidrom: nada je bila sidro bačeno u vječnost, a naš je život, hod prema tome sidru – rekao je Papa dodajući:
Pitam se: Gdje smo mi usidreni; svatko od nas? Jesmo li usidreni na obali dalekog oceana ili u umjetnom jezeru, koje smo stvorili svojim pravilima, ponašanjem, uredovnim vremenom i klerikalizmima. Jesmo li se usidrili u udobnost i sigurnost? – To nije nada!.. Gdje je moje srce usidreno, u tom umjetnom jezeru, s neporočnim ponašanjem…?
Sveti Pavao nadu oslikava još jednom slikom: rađanjem. U iščekivanju smo – primijetio je Papa – a to je rađanje. Nada je u toj dinamici: dati život, ali se ne vidi – rekao je – prvina Duha, iako On djeluje. Djeluje u nama poput malenoga gorušičina zrna, koje premda maleno, puno je života koji se razvija u veliko stablo. Duh djeluje poput kvasca. Njegovo se djelovanje ne vidi, ali je prisutno. Ono je milost za koju trebamo moliti – kazao je Papa.
Jedno je živjeti u nadi, jer u nadi smo spašeni; drugo je pak živjeti kao dobri kršćani i ništa više. Živjeti u iščekivanju Objave ili pak dobro živjeti sa Zapovijedima; biti usidreni u vječnosti ili u umjetnom jezeru. Razmišljam o Mariji, mladoj djevojci, koja je, osjetivši da je majka, promijenila svoje ponašanje te hita, pomaže i pjeva himan hvale. Kada je neka žena u drugom stanju, nije više samo žena, nego i majka. I nada ima tu odliku, mijenja naše ponašanje: bivamo usidreni u vječnosti – objasnio je Papa te potaknuo meksičke svećenike da se obraćaju Mariji, Majci nade, da im nada ispuni godine te da je mogu drugima darivati.
Izvor: Radio Vatikana
