Ne treba zaboravljati umirovljene svećenike i časne sestre
U tomu je veličina apostola, da svojim životom čini ono što je govorio Ivan Krstitelj: „On mora rasti, a ja se umanjivati“. Apostol daje život kako bi Gospodin rastao.
{jathumbnail off}U propovijedi na današnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta, komentirajući liturgijska čitanja, Sveti je Otac govorio o početku i svršetku apostolskog života. Osvrćući se na evanđeoski ulomak, rekao je da su učenici bili „mladi“ i „jaki“, čak su i đavoli bježali pred njihovim propovijedanjima. Prvo nam čitanje pak govorio o svetom Pavlu na kraju njegova života – rekao je papa Franjo.
Apostol je radostan i poletan jer je u njemu bio Bog, zar ne? No, ipak nije bio pošteđen od izmaka snaga. Razmišljajući o Pavlovu okončanju, tri mi lika dolaze na um: Mojsije, Ivan Krstitelj i sam Pavao. Mojsije je bio na čelu Božjega naroda. Hrabar, borio se protiv neprijatelja ali i s Bogom kako bi spasio svoj narod: bio je jak! Na kraju je sam, na brdu Nebo, gledao obećanu zemlju, ali u nju nije mogao ući.. Tjeskobâ u posljednjim godinama života nije bio pošteđen ni Ivan Krstitelj – podsjetio je Sveti Otac.
On se čak morao suočiti s „mučnim dvoumljenjem“ i „dopao je pod vlast neodlučnog, pokvarenog i pijanog upravitelja, pod vlast zavisti preljubnice i prkosa plesačice. I apostol Pavao u prvom čitanju govori o onima koji su ga napustili, o onima koji su mu nanijeli zlo prkoseći njegovu propovijedanju. Pripovijeda kako je na sudu ostao sam. Svi su ga napustili. Ali – kako veli – Gospodin je stajao uza me. On ga je krijepio da može potpuno navijestiti Evanđelje.
U tomu je veličina apostola, da svojim životom čini ono što je govorio Ivan Krstitelj: „On mora rasti, a ja se umanjivati“. Apostol daje život kako bi Gospodin rastao. I na kraju završava tako… I Petru je također obećano: „Kada ostariš vodit će te tamo kamo ne želiš ići“. A kad razmišljam o Apostolovu svršetku, u srcu pomišljam na svetišta apostolata i svetosti, na domove za stare svećenike i časne sestre: dobri svećenici, dobre časne sestre opterećeni samoćom čekaju da Gospodin pokuca na vrata njihova srca. U Crkvi su te kuće prava svetišta apostolata i svetosti. Nemojmo ih zaboravljati – potaknuo je Sveti Otac.
Ako malo bolje promislimo, ta su svetišta predivna mjesta – ustvrdio je Papa dodajući kako često čuje govoriti o hodočašću u Gospino svetište, svetoga Franje, svetoga Benedikta, o mnogim hodočašćima, pa se pitam: „Želimo li kao kršćani posjetiti ta svetišta apostolata, domove za stare svećenike i časne sestre? To će biti pravo hodočašće. Netko mi je prije nekoliko dana rekao da prije odlaska u misije posjeti grobišta i razgleda sve grobove zaboravljenih misionara, svećenika i časnih sestara, koji već pedeset, stotinu i dvjesta godina leže u tim grobovima pitajući: Može li se sve njih proglasiti svetima, ili u konačnici vrijedi samo svakodnevna svetost, svetost sadašnjega vremena? U domovima za stare, časne sestre i svećenici poput svetoga Pavla pomalo žalosni, ali spokojni i vedra lica čekaju Gospodina – ustvrdio je Papa.
Zaključujući propovijed, Papa je rekao kako bi svima koristilo promišljanje o životnom razdoblju koje obilježava Apostolovo okončanje također i molitva Gospodinu: Čuvaj sve koji su u trenutku konačnoga svlačenja, da mogu još jednom reći: Da, Gospodine, želim te slijediti – zaključio je papa Franjo.
Izvor: Radio Vatikana
