Sveta Terezija Avilska
No, najgore je, kaže sveta Terezija, što oni koji se prema vani očituju kao Gospodinovi prijatelji, potajno ga iznutra izdaju, tako da on ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti
{jathumbnail off}Današnja sveta zaštitnica, velika Terezija Avilska ili Terezija od Isusa, karmelićanka i crkvena naučiteljica, rodila se 28. ožujka 1515. u Gotarrenduri kod Ávile (Castilla) kao Teresa Sánchez de Cepeda y Ahumada. Ljupka, vedra i živahna djevojčica, u mladosti je čitala živote svetaca, ali i viteške romane. U karmelićanski red stupila je 1535. u Ávili. Teško je oboljela, zapadala u duševne krize, a u svojim zanosima doživljavala je neobična viđenja i nadahnuća. Premda krhkog zdravlja, bila je žena jakog karaktera, čvrste volje i bistre glave, otvorena, jednostavna, nemirna, neumorna, vedra i duhovita. Kao poduzetna i energična nadstojnica čitav život posvetila je obnovi karmelićanskoga reda i odgoju redovnica. Zajedno sa svetim Ivanom od Križa provela je reformu karmelićana, osnovala 32 nova samostana i organizirala provinciju bosonogih karmelićanki. U brojnim djelima, tiskanima posmrtno, opisala je svoja duhovna i mistična iskustva koja odišu optimizmom, razboritom i umjerenom askezom. U “Knjizi o životu” zabilježila je etape svojega duhovnoga razvitka, pa je to i svojevrsna rasprava o molitvi. “Put savršenosti” asketski je traktat usmjeren na vjerski odgoj redovnica i na borbu protiv reformacije. U svojem najvažnijem djelu “Unutarnji dvorac”, služeći se alegorijskim slikama, sažela je svoja asketska i mistična iskustva i opisala ljudsku dušu kao dvorac s mnogo odaja kroz koje se duša čisti i dolazi do središta gdje se sjedinjuje s Bogom. Sačuvana je i njena vrlo opsežna i zanimljiva korespondencija (oko 400 pisama). Svojim djelima, koja odišu živom imaginacijom, spontanim izričajem i prožeta su čestom uporabom slikovitih pučkih usporedbi, dala je ogroman prilog kršćanskoj duhovnosti i španjolskoj književnosti.
Izvanredna žena, bila je mističarka i vidovnjakinja, a istovremeno i vrlo realna i druželjubiva osoba. Bila je svjesna da nismo anđeli nego ljudi i priklanjala se Kristu, u kojem je vidjela Boga, ali i Čovjeka koji može shvatiti ljudske patnje. Naslućujući sve kušnje koje čekaju Crkvu i kršćanstvo sve do dana današnjega, vapila je: “O kršćani, vrijeme je da branite svoga Kralja te da se u tako velikoj zapuštenosti oko njega svrstate! Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje; veliko je naprotiv mnoštvo onih koji slijede Lucifera. No, najgore je što oni koji se prema vani očituju kao Gospodinovi prijatelji, potajno ga iznutra izdaju, tako da on ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti.” Preminula je 4. listopada 1582. u Alba de Tormesu kod Salamance, u samostanu kojeg je osnovala. Blaženom ju je 1614. proglasio papa Pavao V, svetom 1622. papa Grgur XV, a crkvenom naučiteljicom 1970. papa Pavao VI. Zaštitnica je Španjolske, španjolske vojske, bolesnika (naročito onih koji pate od glavobolje), djece bez roditelja, čipkarica i čipkara, redovnica i redovnika, ljudi koji žude za milošću, ljudi koje ismijavaju zbog pobožnosti te mnogih naselja, biskupija, župa, crkava i kapela širom svijeta i hrvatskih krajeva (Požega-katedrala, Nova Gradiška, Suhopolje, Mikleuš, Bjelovar-katedrala, Zagreb-Remete-Čret, Ravna Gora, Bužim kod Gospića, Subotica-katedrala).
Izvor: zupajastrebarsko.hr
