KIRURG MILANOVIĆ reže plaće liječnicima
Ne treba posebno objašnjavati zašto je premijer Milanović nesposoban. Još manje treba dokazivati nesposobnost njegovih ministara. Ljudi koji se ne mogu dogovoriti što tko i kad radi zaista nisu sposobni za ništa. Nažalost, ti ljudi odlučuju o našim sudbinama. Strašno!
{jathumbnail off}Ministar Rajko Ostojić jednom je već tvrdio da štrajka manji dio liječnika, pa su ga ljudi u bijelom demantirali tako što su na pet minuta svi štrajkaši izašli ispred bolnica. Sad premijer Milanović opet ponavlja tu laž kako bi našao alibi za neisplatu plaća liječnicima u štrajku. Budući da je štrajk liječnika legalan, treba očekivati da će biti nastavljena tradicija vladavine SDP-a iz Račanova mandata. I tada je Vlada donosila jednostrane odluke koje su zadirale u radna i socijalna prava, pa je država kasnije isplaćivala višestruko veće odštete na ime izgubljenih sudskih sporova zbog nezakonitih odluka.
Upitao sam danas jednog prijatelja liječnika zašto mi se jučer cijeli dan nije javljao na mobitel. Kaže, zabušavao je devet sati u kirurškoj dvorani, a poslije je bio mrtav umoran i nije mu bilo ni do kakvog razgovora. Na sreću, rezultat su tog zabušavanja, kako je danas premijer Milanović nazvao režim rada liječnika u štrajku, dva spašena života.
Ne treba posebno objašnjavati zašto je premijer Milanović nesposoban. Još manje treba dokazivati nesposobnost njegovih ministara. Ljudi koji se ne mogu dogovoriti što tko i kad radi zaista nisu sposobni za ništa. Ljudi koji ne znaju međusobno komunicirati imaju ozbiljnih socijalnih problema. Kad se takva grupa ljudi nađe na okupu i čini Vladu, onda narod i država imaju ozbiljnih problema. Stoga je teško ozbiljno prihvatiti išta što oni kažu. Međutim, oni odlučuju o našim sudbinama.
Hrvatski liječnici zakonito su krenuli u štrajk. Ustrajali su u njemu, usprkos svim podmetanjima vladajućih. Liječnici su hrvatskoj javnosti pokazali kako se treba boriti protiv ove i ovakve Vlade. I možda su baš tako isprovocirali premijera, koji se sad na njih obrušio takvim teškim riječima, posežući iz osvete za nezakonitim odlukama i sredstvima. Premijer je, govoreći na sjednici Vlade, jasno rekao što ga najviše žulja. Štrajk traje već 51 dan. Taktika iscrpljivanja nije dala rezultate. Liječnici su pokazali da nisu lako savitljiv materijal kao Vilim Ribič i njegova družina koja se raspala čim se Mirando Mrsić malo glasnije nakašljao, pa od najavljivanog velikog proljetnog štrajka nije ostala čak niti lijepa priča. Liječnici su bez puno galame krenuli i ostali jedinstveni. Pri tome su čak uspjeli na svojoj strani zadržati i simpatije većine javnosti. Nisu to promjenili ni strogo kontrolirani i selektirani prilozi sa izjavama isključivo nezadovoljnih pacijenata koji se povremeno emitiraju u Dnevniku državne javne televizijske kuće.
Vlada je cijelom movom problemu pristupila vrlo površno. Mislili su da će liječnike slomiti uobičajenim floskulama i lažima. I tu dolazimo do posljedica katastrofalno loše komunikacijske politike Milanovićeve družine. Ne znaju razgovarati međusobno, pa to prenose i na javnost. K tome ne rade analizu vlastitih pogreška, pa ih ponavljaju. Kad su se prvi put spotakli na prelako izrečene tvrdnje da štrajka samo manji dio liječnika, koji su ih demantirali na smiješno lagan način izašavši pred bolnice na pet minuta, Zokijevi ministri nisu odustali od takvog daljnjeg nastupa, nego su u istom stilu nastavili praviti klaunove od sebe.
Ustrajali su u tvrdnjama da štrajka sve manji broj liječnika, valjda se nadajući da se želje ponekad i ispunjavaju. Liječnici su opet na komunikacijskom polju obrisali pod Vladom. Potrudili su se da u javnost dospije podatak o tome koliko su se povećale liste čekanja u vrijeme štrajka.
Javnost je jednoglasno postavila sasvim logično pitanje: a kako su liste toliko duge ako nitko ne štrajka? I tu su premijeru opet popucali živci.
Krenuo je opet onim dobro nam poznatim načinom vrijeđanja onih koji mu staju na žulj, posežući pri tome za odlukama koje su u suprotnosti sa zakonom. To što premijer ne drži do zakona i nije neka novost u trenutku kad njegovi pretorijanci pokušavaju tumačiti Ustav prema potrebama partije. Naš je veći problem što će liječnicima uskoro netko morati isplatiti danas neisplaćene plaće sa svim zateznim kamatama. No, Zokija to očito ne brine. On je svjesan da je uz ovakvo ponašanje doba njegove vladavine i onako na izmaku te da bi samo čudo bilo potrebno da se to ponovi.
Nema ova država toliko novca za reparaciju još jednog hazarda ove ili ovakve ekipe. Mi svi ćemo plaćati to što premijer nije u stanju obuzdavati svoj egotrip i priznati da liječnici nisu krivi što ministar finacija ne zna kako napuniti proračun, kao niti za to što premijer nimalo ne kontrolira Linića niti s njim komunicira.
Zar ćemo stvarno plaćati odštete za komunikacijsku nesposobnost Milanovića i njegovih ministara?
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
