N. Piskač: Što ćemo spriječiti kad na referendumu zaokružimo ZA?
Dosta vam je da vas gaze proračunski papci? Dosta vam je da vas kao pripadnika demokratske većine gazi ideološka manjina? Dosta vam je da vas reciklirani komunisti osiromašuju u materijalnom i duhovnom pogledu?
{jathumbnail off}Glas ZA je glas protiv homoseksualizacije Hrvata
Dosta vam je da vas gaze proračunski papci? Dosta vam je da vas kao pripadnika demokratske većine gazi ideološka manjina? Dosta vam je da vas reciklirani komunisti osiromašuju u materijalnom i duhovnom pogledu? A, htjeli biste živjeti u uspješnoj državi, društvu u kojemu se poštuju ljudska prava i vrjednote? Htjeli biste zaštititi sebe i svoje potomstvo od daljnjih nasrtaja na ljudsko dostojanstvo? Htjeli biste sami odlučiti o svojoj sudbini?
Ako vam je svega toga dosta i ako sve to želite izađite u nedjelju na referendum i glasujte ZA.
Svatko tko zaokruži „protiv”, dat će glas ideološki homoseksualiziranoj državi i liberalnom fašizmu čijem divljanju smo ovih dana izloženi, zasad samo na medijskom planu manipuliranja i zastrašivanja. Proračunska Hrvatska, ta manjina, najviše se boji zapravo demokracije, zato stalno i ponavlja – „A, što je sljedeće”? Ne zanima ih koje je sljedeće vanjsko zaduživanje, ali frka je od toga što će narod sljedeće staviti u fokus neposredne demokracije!
Onaj tko se boji demokracije, boji se zapravo demosa. Vlastitoga naroda. Zašto bi se netko bojao vlastitoga naroda? Strah proizlazi iz toga što vlast provodi nenarodnu ili protunarodnu politiku.
Prema pobjedi zdravoga razuma
Ne nasjedajte na severine i nadežde, na vladine velike sisavce proračuna iz civilnog sektora i njezine agitpropovske porezne dužnike, na iščašene mrlete i „politički korektne” manipulatore. Ne nasjedajte na njihovu proizvodnju pristanka. Slušajte svoj glas zdravoga razuma. Ne slušajte glas protukampanje, koju, nažalost plaćamo svojim novcem, ali nadam se ne više dugo.
Ako izađete na referendum pobijedit će zdravi razum. Zdravi razum može i mora sumnjati, ali on nikad ne zastupa jednoumni „protiv” Stvoriteljeve „imago Dei”. Čovjek je muško i žensko. Brak muškarca i žene u Novom zavjetu podignut je na sakramentalnu razinu. Brak nije ideološka igračka, niti vrjednota s kojom se trguje.
Ako ne izađete na referendum povećavate mogućnost da se u Hrvatsku uvede pritajeni plan (21) o izjednačavanju braka s onim što on nije. Kad se izjednači brak s nebrakom onda tek počinje show. Navest ćemo samo neke daljnje korake koji vas očekuju ako dopustite da pobijedi nametani nam „protiv” slike Božje, „protiv” demokratskog izjašnjavanja, „protiv” neposredne demokracije i „protiv” zdravoga razuma.
Izjednači li se brak s nebrakom otvaraju se vrata čudesima kakva si zdrav razum ne može ni zamisliti. Postoje iskustva država koje su izjednačile brak s nebrakom. Zagovornici opcije „protiv” skrivaju posljedice izjednačavanja braka i nebraka. Što skrivaju?
Juriš na djecu i njihov spolni identitet
Poslije izjednačavanja braka, kažu iskustva tamo gdje je to provedeno, idući je korak prodor u sve pore društva na tako agresivan način da će manjina postati privilegirana većina, a većina obespravljena manjina. Primjerice, naša će djeca u školi morati nazočiti proslavama „povijesnoga” dana kad je izjednačen hetero brak s homoseksualnim.
Homoseksualni odnosi će se promicati i proučavati u školi kao obvezatno školsko gradivo obuhvaćeno „kurikulumom” nekog budućeg Jovanovića (iz sdp-a ili hdz-a, svejedno), na koji više nećemo moći utjecati. Budete li se tomu usprotivili kao odgovoran roditelj, bit ćete uhićeni i odgovarat ćete pred sudom.
Sud će reći – budući da je homoseksualni brak izjednačen s heteroseksualnim, roditelji nemaju nikakvo pravo utjecati na školski homoseksualizirani odgoj svoje djece, bez obzira na svoj svjetonazor i bez obzira na to što su za odgoj djece roditelji najodgovorniji čimbenik.
Školske knjižnice vrlo brzo će se napuniti obvezatnom homoseksualiziranom lektirom s tvrdom istospolnom pornografijom. Ni na to više nećete moći utjecati, premda će kroz tu „literaturu” od vašega djeteta stvarati homoseksualca.
Vi ćete i dalje negodovati, doduše sve tiše, a homoseksualizatori će na vaše mrmljanje odgovoriti uvođenjem Gay dana u školi i obrazložiti da se time bore protiv „netrpeljivosti”, „homofobije” i „diskriminacije”. Vaš đak u međuvremenu raste i sve je više zbunjen i nesiguran, je li, naime, uopće normalan. Ne kuži, niti može u toj dobi skužiti, da ga od normalnoga rade nenormalnim.
Da bi ga dodatno obradili u višim razredima uvode se Dani gayjeva, lezbijki, biseksualaca i transrodnih. Sljedeći je korak cross dressing (muški se oblače u žensku odjeću i obrnuto, uključujući i zahtjeve za promjenom spola), a potom i transeksualnost.
Sve ovo nisam izmislio, već je to pravo stanje stvari u državi Massachushetts koja je 2003. izjednačila istospolne zajednice s brakom, a sad se, jadna, suočava s posljedicama. Na kraju ovakvoga školovanja u spomenutoj državi za pedeset posto povećao se broj učenika koji se izjašnjavaju homoseksualcima ili su imali neki oblik homoseksualnog iskustva.
Treba li onda brak muškarca i žene ustavnu zaštitu? Zdrav razum veli da treba, bez obzira je li vaše dijete odraslo s majkom i ocem, samohranim roditeljem, djedom i(li) bakom, u Caritasovu prihvatilištu, državnoj ustanovi ili udomiteljskoj obitelji.
Što se događa u zdravstvu?
Negativne posljedice izjednačavanja naravnoga braka s drugim oblicima životnih zajednica izražene su i u drugim područjima. Nastavljamo s iskustvom navedene američke države.
„Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Massachusettsa, iako se ukupan broj novodijagnosticiranih slučajeva HIV/AIDS-a smanjio, udio novodijagnosticiranih slučajeva muškaraca koji su imali odnose s muškarcima porastao je za preko 30 posto u razdoblju od 2000. do 2009.
Tako je zadnjih nekoliko godina država izdvojila između 30 i 35 milijuna dolara godišnje za financiranje ovakvih programa. To zasjenjuje sva ostala izdvajanja za bilo koje poznate virusne bolesti” (Brian Camenker, Puno je gore nego što mnogi misle, Što su istospolni „brakovi” učinili američkoj državi Massachusetts, 2009., ažurirano 2012.).
„Strašno opscena brošura koja promovira homoseksualni način života i načine prakticiranja seksa, čiji su autori zdravstveni djelatnici, dijelila se po jednoj srednjoj školi. Navodeći „pravo na brak” kao jedan od „važnih izazova” u državi gdje „je prekrasno biti homoseksualac”, Zavod za javno zdravstvo Massachusettsa pomogao je Odboru za borbu protiv AIDS-a da izda Malu crnu knjigu: Queer (nastran) u 21. stoljeću.
Dijelila se tinejdžerima u srednjoj školi Brookline 30. travnja 2005. Knjižica između ostalog pruža savjete dječacima kako oralno zadovoljavati druge muškarce, kako ih ručno zadovoljavati te kako „sigurno” izvesti uriniranje jedno na drugom radi seksualnog zadovoljstva. Čak je sadržavala i adresar s barovima u Bostonu gdje se mladići mogu međusobno naći radi upražnjavanja anonimnog seksa.
Budući da je sve to uključivalo potrebu da se skrbi o zdravstvenim problemima koji su tipični za LGBT zajednicu, gotovo svaka veća bolnica u Bostonu počela je aktivno podržavati radikalni homoseksualni pokret. To je obuhvaćalo marširanje u Povorkama ponosa, održavanje homoseksualnih događanja te održavanje brojnih seminara vezanih uz teme “homoseksualnog zdravlja”. Ovo je jedna od najviše zabrinjavajućih stvari koje su nastupile od trenutka legalizacije istospolnih brakova” (isto). Liječnici koji su se pobunili dobili su odmah po prstima.
Čudesa poslije izjednačavanja braka
Ilustracije radi, evo još nekih primjera iz spomenute analize posljedica o kojima domaći agitprop gromoglasno šuti. Poraslo je obiteljsko nasilje u homoseksualnim brakovima, pa je državni proračun za program suzbijanja nasilja u homoseksualnim brakovima sa 100.000 skočio na 5,5 milijuna dolara. „To je postalo takav problem da sada svake godine koalicija homoseksualnih udruga Massachusettsa u centru Bostona održava javno bdijenje uz svijeće „u znak sjećanja na nedavno preminule žrtve nasilja među LGBT partnerima i s ciljem povećanja svjesnosti o ovom važnom pitanju unutar te zajednice”” (isto).
Upozoravajuće je i ovo iskustvo provociranja: „Grupe gay aktivista idu po restoranima ili barovima, ljube se pred svima i miluju kako bi testirali da li se uprava i zaposlenici restorana dovoljno zalažu za „jednakopravnost” s obzirom na legalnost istospolnih brakova. Zatim prema tome prijavljuju „kršitelje ljudskih prava” vlastima i poslovni objekti dobivaju novčane i druge kazne” (isto).
Idemo dalje da vidimo kakva nas bolja budućnost očekuje ako u nedjelju ne izađemo na referendum i na njemu ne zaokružimo ZA. Primjerice: „U velikom broju odvjetničkih ureda u saveznoj državi Massachusetts odvjetnici koji se bave obiteljskim pravom moraju pohađati seminare o istospolnim brakovima. Pitanja koja se tiču istospolnih obiteljskih zajednica sada su već čvrsto inkorporirana u pravni sustav savezne države Massachusetts. Povrh toga, već nekoliko sudaca homoseksualne orijentacije su predsjednici obiteljskih sudova države Massachusetts” (isto).
„U godinama koje su uslijedile nakon odluke o legalnosti istospolnih brakova zaposlenici socijalnih službi za posvajanje i udomljavanje djece prolazili su proces masovne indoktrinacije na području „svjesnosti o LGBT mladeži”. Taj je proces obuhvaćao indoktrinaciju zaposlenika i voditelja u Državnom centru za socijalnu skrb Massachusettsa” (isto).
Posvajanje djece? Homoseksualni parovi su privilegirani
„Homoseksualni vjenčani parovi sada mogu podnositi zahtjeve za posvajanje djece preko bilo koje agencije. 2006. godine Karitas Katoličke crkve odlučio je ukinuti svoju službu vođenja posvajanja djece kako ne bi bili prisiljeni podvrći se zahtjevima vlasti da omoguće posvojenja djece pod njihovom skrbi homoseksualnim parovima” (isto).
„Agencije za posvajanje iznijele su podatke da se 40 posto posvajanja koje vode odnose na homoseksualne parove. Neslužbeni izvori ukazuju na to da mnoge agencije za posvajanje djece sada čak preferiraju homoseksualne parove u odnosu na heteroseksualne parove.
2006. Državni centar za socijalnu skrb Massachusettsa dodijelio je nagradu „Roditelji godine” dvojici muškaraca u homoseksualnom braku. Muškarci su usvojili bebu preko ovog centra (usprkos protivljenju bioloških roditelja bebe). Prema novinskim izviješćima, dan nakon zaključivanja procesa posvajanja Državni centar za socijalnu skrb Massachusettsa kontaktirao je isti par u svezi s usvajanjem drugog djeteta” (isto).
„Izmijenjen je sadržaj rodnog lista u saveznoj državi Massachusetts pa tako umjesto „majka” i „otac” sad stoji „majka/roditelj” i „otac/roditelj”. Dva muškarca ili dvije žene mogu biti navedena kao „roditelji” u rodnom listu! Homoseksualci koji su posvojili dijete mogu izmijeniti postojeći rodni list djeteta.
2012. sud je presudio da ukoliko se dijete rodi unutar istospolnog braka, nema potrebe za njegovim usvajanjem od strane roditelja koji mu nije biološki roditelj. Tako da se oba partnera automatski upisuju kao djetetovi „roditelji” u rodnom listu djeteta, za što nije potrebna nikakva prethodna procedura. (Drugi biološki roditelj ne upisuje se u službeni rodni list.)” (isto).
Zabrinjavajući zaključak
Bračne isprave u Massachusettsu nemaju rubrike „ženik” i „nevjesta”. U vjenčanom listu piše „Stranka A” i „Stranka B”. Povećao se broj različitih parada ponosa, a s njima i broj napada na crkve, crkvene službenike i ljude drukčijega mišljenja od strane gay populacije. Za te napade i očigledna nasilja nijedan gay nije odgovarao. Nijedan! Studija govori i o drugim negativnim pojavama vezanim uz iskustvo izjednačavanja braka u sektoru medija, politike i pravne države.
Autor u Zaključku kaže: „Istospolni brakovi nadvisili su se nad društvom kao mač i pritišću građane svojom zakonskom snagom. Jednom kada se ovako nešto ustabili, društvo postaje sve represivnije. Nažalost, istospolni brakovi nametnuti su građanima Massachusetts kombinacijom odluka radikalnih i arogantnih sudaca te sramotnog kukavičjeg ponašanja političara. Homoseksualni aktivistički pokret i dalje se neprestano koristi istom kombinacijom kako bi postigao svoje ciljeve širom savezne države.
Prilično je jasno kako ovaj radikalni pokret nije opsjednut pitanjem braka zato što se veliki broj osoba homoseksualne orijentacije zapravo želi vjenčati sa svojim partnerima. Samo mali postotak zapravo ulazi u brak. (Štoviše, zadnjih nekoliko mjeseci stranica o novo sklopljenim brakovima u Sunday Boston Globe novinama nije objavila niti jednu fotografiju novovjenčanog homoseksualnog para mada je u početku ta stranica bila puna takvih fotografija.) Istraživanja pokazuju da su homoseksualne veze u osnovi disfunkcionalne na više razina te da takve veze nikad ne mogu prerasti u brak u pravom smislu riječi, niti je to ono što osobe homoseksualne orijentacije istinski žele.
Nametanje legalizacije istospolnih brakova je zapravo pokušaj da se legalizira homoseksualnost i prisili one građane (koji homoseksualnost ne prihvaćaju) na prihvaćanje homoseksualnosti te na istodobno prihvaćanje homoseksualnosti od strane društvenih, političkih i poslovnih institucija” (isto).
Postoji izlaz: Na referendum za ZA
A naš je zaključak kako izlaskom na referendum i zaokruživanjem ZA možemo ostati ono što jesmo i izbjeći negativne posljedice izjednačavanja braka s nebračnim zajednicama. Intencija je „ove vlade u ovoj zemlji” izjednačavanje braka s nebrakom. Tu podvalu za koju vlada nikad nije dobila mandat, skroz naskroz razotkrila je i pomrsila joj račune Građanska inicijativa U ime obitelji. Otud i ova neviđena količina govora mržnje kojim nas zagađuju, vrijeđaju i mržnjom zapljuskuju vladini „resursi” (S. Mesić).
Pritom su namjerno previdjeli činjenicu da je i Papa Franjo podupro inicijativu U ime obitelji. Papa, naime, kao i Hrvati zna što je brak.
Nenad Piskač/hkv.hr
