Ne proturječe li patnje i nepravde ovoga svijeta Božjoj dobroti, pravednosti i svemoći?
Gledajući čovječanstvo kroz povijest sa svim njegovim patnjama, mukama i nepravdama nedvojbeno se stječe uvjerenje da naš Stvoritelj nije niti dobar, niti milostiv, niti pravedan, niti svemoguć
{jathumbnail off}U čemu se ogleda dobrota, milost i pravednost Stvoriteljeva? Zar ne u smrti svih ljudi na ovoj zemlji? Gledajući čovječanstvo kroz povijest, sa svim patnjama, mukama i nepravdama nedvojbeno se stječe uvjerenje da naš Stvoritelj nije niti dobar, niti milostiv, niti pravedan, niti svemoguć ovdje na zemlji. Svemu tome nadamo se u vječnosti, u zagrobnom životu, o čemu nam je Krist govorio. Ne treba se bojati Boga!
PIK
Slažemo se s Vama: Boga se ne treba bojati. On je doista, ako ćemo gledati i povijest o kojoj pišete, Gospodar cijeloga svemira, on mu je postavio red koji mu je posvema podložan. On je i Gospodar povijesti i po svojoj volji potiče srca i ravna događajima, kako kaže Katekizam Katoličke Crkve pozivajući se na Knjigu mudrosti: »Uvijek ti je u vlasti tvoja silna snaga, tko se može oprijeti tvojoj jakoj mišici?« (Mudr 11,21). Ista ta starozavjetna knjiga, samo dva retka dalje piše: »Ti si milostiv svima jer možeš sve« (Mudr 11,23).
Bog je svemogući Otac, ali je i milosrdan. Svoju očinsku svemoć pokazuje tako da se brine za svakoga čovjeka, za svaku njegovu potrebu i svojim neizmjernim milosrđem, jer on svoju moć pokazuje u najvišoj mjeri slobodno opraštajući grijehe ljudima. Zar to nije milosrđe, i pravednost već ovdje na zemlji, kada Bog vjernicima – preko svojih sakramenata – dopušta i daje da se s njime izmire i ponovno smiju sudjelovati u euharistiji, u pričesti? Sveti Toma Akvinski zapisao je: »U Bogu su moć i bit, volja i um, mudrost i pravednost jedno te isto, tako da ništa ne može biti u Božjoj moći što nije u pravednoj Božjoj volji ili u njegovu mudrom razumu.«
Dakako, vjera u Boga može doći u iskušenje po iskustvu zla i patnje, muka i nepravda. Katkad može izgledati da je Bog odsutan i nesposoban spriječiti zlo. No, »Bog je svoju svemoć na najtajanstveniji način objavio u dobrovoljnome poniženju i u uskrsnuću svoga Sina i time je pobijedio zlo. Zato je raspeti Krist ‘Božja sila i Božja mudrost; jer ludo Božje mudrije je od ljudi, i slabo Božje jače je od ljudi’ (1 Kor 1,24-25). Upravo u Kristovu uskrsnuću i uzvišenju Otac je razvio svoju ‘silu i snagu’ i očitovao ‘kako je izvanredno velika sila njegova prema nama koji vjerujemo’ (Ef 1,19-22)«, tumači Katekizam Katoličke Crkve.
Samo vjera može pristati uz tajanstvene putove Božje svemoći. Ona može biti i slaba i može se »ne snalaziti« kada se suoči sa patnjama i bolima ovozemaljskoga života, ali dok se »hvali svojim slabostima« na sebe privlači »Kristovu moć«. Kršćani vjeruju da je Bog stvorio svijet po svojoj mudrosti. Svijet nije proizvod neke nužnosti, slijepe sudbine ili slučaja, pa je sada prepušten patnjama i mukama. Kršćani vjeruju da svijet proizlazi iz slobodne Božje volje, jer je Bog htio da stvorenja imaju udjela u njegovu bitku, u njegovoj mudrosti i njegovoj dobroti, koja je vjeri očita jer je »Gospodin dobar svima, milosrdan svim djelima svojim« (Ps 145,9).
Izvor: glas-koncila.hr