Novi šok za Zapadne sile: Erdogan – Putinu: “Spasi nas od EU, odvedi nas u Šangaj”
Nakon što je Ukrajina šokirala Europu i svijet svojom suspenzijom pregovora o EU paktu i okretanjem prema Rusiji, na međunarodnoj sceni događaju se nova iznenađenja
{jathumbnail off}Upravo u jeku ukrajinskog okretanje prema Kremlju, u Sankt Petersburgu se na sastanku s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom nalazio turski premijer Recap Tayyip Erdogan. Za vrijeme sastanka “zatražio” je od Putina mjesto u Šangajskoj Organizaciji Suradnje (SCO) te mu poručio da “spasi Ankaru od problema EU pristupnog procesa”, prenosi turski list Hurriyet. Naravno, ovo i nije toliko iznenađenje za one koji prate situaciju – Turske već duže vrijeme koketira s idejom da bi članstvo u Šangaju moglo za njih biti bolja opcija od Europske Unije (opširnije o temi: Erdogan: “U slučaju ulaska u Šangajsku organizaciju, reći ćemo zbogom EU”).
Putin je za vrijeme sastanka izjavio kako Ukrajina može učiti od Turske, referirajući se na dug proces zavlačenja s EU pristupnim procesom. “Pitati ćemo Tursku za savjet, oni imaju puno iskustva u EU pregovorima”, rekao je Putin, na što je Erdogan uzvratio: “Tako je. 50 godina iskustva nije mala stvar. Pustite nas u Šangajsku Organizaciju i spasite nas od ovih problema”.
Nadalje, Erdogan ističe kako je Turska već zatražila članstvo od Putina u Šangaju. “Ovo nam je važno”, rekao je Erdogan. Naime, Turska je prva NATO članica koja je postala “partner u dijalogu” s regionalnim tijelom (članice Šangajske Organizacije su: Rusija, Kina, Uzbekistan, Tadžikistan, Kirgistan i Kazahstan).
{jathumbnail off}Erdogan je po prvi put stavio članstvo u SCO-u na političku agendu u siječnju ove godine, kada su iz EU-a pojedine članice (naročito Njemačka) počele sve glasnije govoriti protiv ulaska Turske.
“Rekao sam ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu – ‘zezate nas na način da kažete ‘Što Turska traži u EU?’ Sada vam ja uzvraćam istom mjerom i kažem: uključite nas u Šangajsku Organizaciju i zaboraviti ćemo na EU'”, rekao je tada turski premijer nakon čega je pokrenuta ozbiljna debata po tom pitanju. Kasnije je turski predsjednik Abdullah Gul izjavio kako EU i SCO nisu alternativa jedna drugoj.
Ovog tjedna u Sankt Petersburgu održan je 4. sastanak Rusko-Turskog Vijeća za Suradnju, a uz Erdogan u Rusiju su također doputovali i turski MVP Ahmet Davutoglu, kao i ministar energetike, Taner Yildiz. Za vrijeme trajanja sastanak Erdogan i Putin su potpisali nekoliko sporazuma.
Izgleda kako su Turska i Rusija spremne na ozbiljnu suradnju, a ukoliko bi Turska jednog dana zaista postala članica SCO-a to bi bio za Zapad još veći “šok” od aktualnog ukrajinskog okretanja prema istoku. No, dvije zemlje trenutačno se još uvijek nalaze na potpuno oprečnim stajalištima kada je riječ o ratu u Siriji, o tome je također bilo govora za vrijeme sastanka u Sankt Petersburgu. Ipak, strateški razgovori između Moskve i Ankare mogu nedvojbeno dovesti i do eventualnih približavanja kada je riječ o temama kao što je Sirija.
Putin je istaknuo kako sirijska opozicija mora što prije početi s pregovorima. “Rusija je na sebe preuzela odgovornost za dovođenje sirijskih vlasti na pregovore. Mi smo obavili svoj dio. Sada naši partneri trebaju učiniti isto i uvjeriti opoziciju da učine istu stvar”, rekao je Putin za vrijeme novinske konferencije. Erdogan je pak konstatirao kako odgađanje mirovne konferencije ide na ruku Assadu. “Civilno stanovništvo se ubija zrakoplovima, helikopterima, tenkovima i granatama. U Siriji režim je taj koji snosi primarnu odgovornost za ovo. S druge strane, ekstremističke skupine također snose odgovornost, ali one imaju samo kratko i dalekometno oružje”, rekao je Erdogan.
Očekivano je da će Erdogan demonizirati sirijski “režim” i predsjednika Assada, kojeg je ranije nazivao “mesarom”, no ovo je jedna od prvih njegovih izjava u kojoj, bar donekle, priznaje i “djelomičnu” odgovornost “ekstremističkih skupina”. Spomenimo i to kako pojedine informacije govore kako je Turska na nekim mjestima blokirala prijelaz granice za militante, što bi svakako moglo biti značajno u kontekstu aktualnog sukoba u Siriji.
Što se tiče turskog približavanja Šangajskoj Organizaciji, analitičar Murat Yetkin ističe za list Hurriyet kako nije bilo uopće potrebe da Erdogan poteže pitanje Šangaja za vrijeme novinske konferencije s Putinom jučer u Sankt Petersburgu, no to je očito učinio s razlogom. Nadalje, ističe kako je na konferenciji bilo i “mačo humora”, pa je tako novinar upitao Erdogana hoće li jednu od oslobođenih Greenpeace aktivistica, Gizem Akhan, odvesti sa sobom u Tursku? Na što je Putin komentirao: “Kako bi mogao? Pa došao je ovdje sa suprugom”. Yetkin ističe kako su šalu dobro prihvatili Erdogan i njegova delegacija muških ministara.
Yetkin navodi kako još nije jasno hoće li Turska zaista ozbiljno krenuti prema Šangaju ili je ovo lukav potez Erdogana kojim nastoji “zabrinuti” Europu, ali i SAD. No, da se u pojedinim pitanjima Turska ozbiljno “otima zapadnoj kontroli” pokazuje i njihova vojna suradnja s Kinom (vidi: Iznenađenje i zabrinutost u središtu NATO-a i Washingtonu: Turska kupuje protuzračne sustave FD-2000 od kineske kompanije pod američkim sankcijama).
Jedna stvar je sigurna – Turska je u kratko vrijeme pretrpjela dva velika vanjskopolitička poraza: Egipat i Siriju. Muslimanska Braća u Egiptu više se neće oporaviti od pada Mohameda Morsija, a čak i SAD je spreman odustati od potpore MB-u (vidi: Egipat: Sisi ne isključuje mogućnost kandidature za predsjednika, John Kerry se dodvorava: “MB su ukrali revoluciju”). Što se tiče Sirije, ideja o stvaranju pro-zapadne vlasti na čelu s MB akterima je također propala, bez obzira kako se rat završio. Sva ova događanja mogla bi utjecati na budući razvoj Turske, ali i njihove međunarodne odnose. Što se tiče Erdogana, njegova vlast ove godine je također snažno poljuljana u masovnim anti-vladinim prosvjedima, koji su djelomično eskalirali upravo zbog potpuno promašene i agresivne politike u regiji.
Može li Turska, s Erdoganom ili bez njega, napraviti zaokret? Može, a aktualnosti kao što je ukrajinska suspenzija pregovora o EU trgovinskom pakta, svakako mogu biti katalizator tih – za Tursku, ali i širu regiju – pozitivnih promjena.
Izvor: F. Vuković/advance.hr/croative.net
