Papa pozvao na poštivanje djedova i baka
Narod koji ne poštuje djedove i bake, bez pamćenja je i bez budućnosti – istaknuo je Sveti Otac u propovijedi na današnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta
{jathumbnail off}Papa je komentirao Prvo liturgijsko čitanje o starcu Eleazaru, koji je iz dosljednosti svojoj vjeri u Boga, odabrao smrt, kako bi mladima ostavio svjedočanstvo ispravnosti.
Odabire smrt iako joj je, uz pomoć prijatelja, mogao umaći; da ne bi izdao Boga te da mladima ne pokaže kako je u konačnici licemjerje isplativo, pa makar bila riječ i o nijekanju vlastite vjere – sve je to zažeto u slučaju Eleazara, kojeg su pokušali prisiliti da se odrekne vjere. On radije odabire mučeništvo, žrtvu vlastitog života, nego spas po licemjerju. Ovaj se čovjek – primijetio je Papa – ne dvoumi pred izborom između otpadništva i vjernosti; odbija prijetvornu religioznost. Dapače, umjesto da misli na sebe, misli na mlade, na trag koji, njegov herojski čin, može ostaviti u njihovu pamćenju – rekao je Papa.
Dosljednost ovoga čovjeka, dosljednost njegove vjere, ali i odgovornost da ostavi plemenito nasljeđe, pravu baštinu! Živimo u vremenu kada starci ne maju značaja. Ružno je to tako reći, ali ih se odbacuje; nije li tako? Jer „smetaju“. Stari nam ljudi donose povijest, donose nauk, prenose vjeru i ostavljaju ih nama u nasljeđe. Oni su poput dobrog i ostarjelog vina; u sebi imaju to nešto čime nam ostavljaju plemenitu baštinu – objasnio je papa Franjo.
Papa se Franjo prisjetio jedne priče koju je čuo kao dijete. U jednoj su obitelji živjeli otac, majka, djeca i djed. Djed bi si, dok bi jeo juhu, uprljao lice. Ocu je bilo neugodno… rekne djeci zašto se djed tako ponaša, te kupi jedan stolić za kojim bi njegov otac ubuduće imao jesti. Jednoga dana kad se otac djece vraćao kući, zatekne sina kako se igra s drvetom. Što radiš? – upitao je dječaka. – Jedan stolić, odgovorio je dječak… – A zašto? – Za tebe tata; kad ostariš kao i djed…
Papa je rekao da mu je ta priča u životu koristila. „Djedovi su blago“. Poslanica Hebrejima veli: „Sjećajte se svojih glavara, koji su vam propovijedali i navješćivali Riječ Božju. Promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru“. Sjećanje na naše pretke vodi nas njihovu nasljedovanju u vjeri. Uistinu, starost je često pomalo ružna, zar ne? Zbog bolesti i svega ostaloga, ali mudrost koju posjeduju naši djedovi jest naslijeđe koje bismo trebali prihvatiti. Ako se neki narod ne skrbi o djedovima, ako ih ne poštuje, onda nema budućnosti, jer nema sjećanja, izgubio je pamćenje – kazao je Papa.
Koristilo bi nam misliti na brojne starce i starice u staračkim domovima, ali i na mnoge koje su – ružno je to reći, ali recimo – njihovi napustili. Oni su blago našega društva. Molimo za svoje djedove i bake, koji su često igrali herojsku ulogu u prenošenju vjere u vrijeme progona.
Kad otac i majka ne bi bili kod kuće ili kad bi imali čudne ideje, koje je onodobna politika naučavala, djedovi su i bake prenosili vjeru. Četvrta Božja zapovijed: jedina obećava nešto za uzvrat. To je zapovijed milosrđa. Biti milostiv sa svojim predcima. Od svetih staraca i starica: Šimuna, Ane, Polikarpa i Eleazara – od brojnih svetih staraca i starica, molimo danas milost; milost da bismo čuvali, slušali i poštovali svoje pretke; svoje djedove i bake – zaključio je Sveti Otac.
Izvor: Radio Vatikana
