Poremećeni psihijatri pokušali su pedofiliju proglasiti normalnom?
Uvijek se postavlja sljedeće pitanje: tko sjedi u tim odborima, povjerenstvima, komisijama, koliko je ljudi i u redovima samih psihijatara koji naginju određenim psihičkim poremećajima
{jathumbnail off}Kontroverzni američki psihijatrijski priručnik DSM-5 u svom je prvom izdanju u svibnju pedofiliju okarakterizirao kao seksualnu orijentaciju. Nakon snažnog medijskog pritiska, Američko psihijatrijsko društvo oglasilo se priopćenjem u kojem kažu kako je riječ bila o – lapsusu.
“U slučaju pedofilskog poremećaja, kriteriji za dijagnostiku su ostali isti kao u DSM-IV-TR (prethodnom izdanju priručnika, op.a.). Samo je ime poremećaja promijenjeno iz ‘pedofilija’ u ‘pedofilski poremećaj’.”, stoji u priopćenju APA. Naglašavaju kako pedofilski poremećaj nije “seksualna orijentacija” već “seksualno zanimanje”. “APA pedofiliju smatra parafilijom, a ne seksualnom orijentacijom. Ova greška će biti ispravljena u elektronskom izdanju DSM-5 i idućem izdanju priručnika. APA čvrsto stoji iza napora da se kazneno progone oni koji seksualno zlostavljaju i iskorištavaju djecu i adolescente. Također podupiremo stalne napore da se razviju tretmani za one sa pedofilskim poremećajem kako bi se spriječila buduća zlostavljanja”, kažu u APA.
Izgleda kako su u udruzi popustili pod pritiskom javnosti. Naime, posljednjih su dana bili zatrpani medijskim upitima nakon što je otkriveno da su pedofiliju kao “seksualnu orijentaciju”, gdje se pedofil suzdržava od “konzumacije”, jasno razdvojili od pedofilskog poremećaja koji je definiran kao nagon pod kojim pedofili popuštaju i “djeluju”.
A koliko bi ovakva definicija, da je ostala u prvotnom obliku, bila opasna, potvrđuje nam i psihijatar Vladimir Gruden. Kako nam objašnjava, i za hrvatske psihijatre je DSM poput Biblije. Naglašava kako treba obratiti pažnju na jednu stvar:
– Uvijek se postavlja sljedeće pitanje: tko sjedi u tim odborima, povjerenstvima, komisijama, koliko je ljudi i u redovima samih psihijatara koji naginju određenim psihičkim poremećajima, gdje onda oni svoju anomaliju pokušavaju proglasiti normalnom, kako bi sebi umirili savjest – kaže nam Gruden.
– Smatram da je to pokušaj da ljudi svoje probleme na neki način ublaže pred sobom, a kasnije i pred društvom, da počinju filozofirati u ovim klasifikacijama – zaključuje.
Autor: Z. S./Dnevno.hr
