Zvonimir Hodak: Frenetični lov na fašiste u Hrvatskoj
“Što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini većim!”
{jathumbnail off}Od kraja drugog svjetskog rata prošlo je više od 68 godina. Fašizam je, kao dominantno zlo, nakon savezničke pobjede 1945., zbrisan sa lica zemlje. Zasluženo! Kasnije nije uspio ozbiljnije uskrsnuti ni u Njemačkoj, ni u Italiji ni u Japanu. Ali kao biblijska ptica Feniks uskrsnuo je iz pepela u Hrvatskoj. Nekada su u komunizmu napredni drugovi, rješavajući križaljke, upisivali umjesto imena “feniks” “feliks”, ali su zato omogućili dobro obrazovanje svojoj djeci koja danas vladaju Lijepom našom i koji dobro znaju razliku između “feniksa” i “feliksa”. Stoga je Hrvatska danas dominantno antifašistička zemlja, kao da nikada nitko na ovim prostorima nije čuo za komunizam, boljševizam, staljinizam, OZNA-u, UBDB-u, četništvo, JNA, paravojne srpske jedinice, orijunaše i razne hrvatske izdajice svih boja i zastava. Sve je njih prekrila gusta magla iz koje se nazire tek jedna riječ – “antifašizam”. Oni znaju da je Domovinski rat i Tuđman tek jedna velika farsa. Tako je, primjerice, Danijel Ivin uvjeren kako je Hrvatska stvorena u NOB-u, točnije u Topuskom za zasijedanja ZAVNOH-a. Već dugo u Hrvatskoj traje frenetični lov na fašiste. Svatko progresivan i pametan (čitaj: ljevičar!) mora pronaći svog fašistu i javno ga demaskirati kako bi narodu postalo jasno zašto nam je tako loše u državi. Ljevoruki Robert Bajruši prenosi u Jutarnjem jednu divnu filozofsku misao neimenovanog člana Vlade koji, referirajući se na referendum zakazan za 1.12.2013. g., kaže: “Ovo više nije kršenje ljudskih prava nego korak prema fašizmu!” Ni manje ni više! Ipak, hrabri član hrvatske Vlade diskretno je zamolio da mu se ne objavi ime.
Međutim, Danijela Trbović se nije sakrila iza anonimnosti. Ova prosječna HRT-ova zvjezdica koja je, ne tako davno u svom antifašističkom žaru izjavila da bi Gotovinu, kad bi znala gdje je, odmah prijavila i uzela Judine srebrnjake, danas opet zbori: “To je moje ljudsko pravo, tim više što zagovaram afirmaciju ravnopravnosti i jednakosti, a ne ustaštva.” Tako najavljuje da i ona dolazi u kino Mosor gdje će se održati antifašistički miting protiv fašističkog referenduma “U ime obitelji”. Grandiozni miting u jednoj od najmanjih kino dvorana u Zagrebu. Prepametna Danijela zna kako je 750 000 ustaša stavilo potpis za fašistički referendum. Kad, nakon referenduma, taj broj prijeđe dva milijuna, onda će ekipa iz kina Mosor lupiti šakom o stol i reći fašistima: “Non passaran!” Nadalje, naša Danijela objašnjava u Jutarnjem “zašto sam protiv referendumskog pitanja snimila spot?” Time je dala dodatni impuls onima koji su do sada bili neodlučni da glasuju “ZA”. Siguran sam da referendum, upravo zahvaljujući Danijeli Trbović, Butkoviću, Lovrićki, Tomiću, Jergoviću, Pavičiću i boljševicima iz kina Mosor, prolazi! Uzalud vam trud svirači! Odlučili ste odigrati utakmicu koju stek čak i mogli dobiti, ali samo da ste mogli unaprijed dogovoriti rezultat. Po uzoru na prozirnu režiju referenduma za ulazak Hrvatske u EU! Ovaj nadolazeći poraz pokazat će vam koliko ste jadna manjina u Hrvatskoj. Parlamentarne izbore dobili ste samo zahvaljujući vašoj petoj koloni u HDZ-u Ivi Sadaneru i Jadranki Kosor. Stoga se skrušeno okupite oko svog antifašističkog gurua Stipe Mesića i zajedno pljuckajte po svima koji misle drugačije od vas! Ti drugi dobro znaju da je ova država stvorena u Vukovaru i u Domovinskom ratu, a ne na zasjedanju nekakvog ZAVNOH-a u Topuskom. Dolazi vrijeme kad ćete, umjesto puštanja antifašističke magle voditi svoje istospolne psiće u šetnju, a oni će vas, zahvalno mašući repićima, gledati s ljubavlju.
Engleska poslovica glasi: “Lord, help me be the person my dog thinks I am!” (slobodan prijevod: Bože, pomozi mi da budem osoba kakvom me vidi moj pas!).
U subotu sam otišao u Bauhaus kupiti stolnu lampu što baš i nije tema za kolumnu. Sledio sam se kad sam na ulazu vidio natpis: “Sve za dom”. Odmah sam se sjetio Joa Šimunića. “Za dom” ili “Sve za dom” nije bitno drugačiji sadržaj. Znači ustaše, koje je tako inteligentno nanjušila Danijela Trbović, opet su na djelu! Dok ovo pišem DORH je već sigurno sve to saznao i krenuo s postupkom protiv Bauhausa zbog propagiranja ustašluka. Možda bi drukerska udruga “FARE” iz Rijeke mogla predložiti da se u Hrvatskoj zabrani igranje nogometa jer se nogomet igrao i u doba NDH. Kad su uspjeli prijavom UEFA-i maknuti transparent s istočne tribine koji je zvučao opasno fašistički “Mislite na Vukovar” onda možda uspiju i sa zahtjevom za zabranu igranja nogometa. Tada bi još jedino Hajduk mogao igrati protiv reprezentacije britanske vojske. Ekipa iz Mosor kina valjda misli kako bi trebalo promijeniti i himnu Lijepa naša. Već se dugo očekuje progresivna inicijativa, recimo Zorana Pusića u tom smjeru. Naime, prigodom međudržavnih utakmica, posjeta stranih državnika i u sličnim protokolarnim situacijama Lijepu našu u stavu mirno slušaju Josipović, Milanović, Jovanović pa čak i Igor Mandić koji ovu državu smatra potpuno nepotrebnom tvorevinom. Problem je u tome što je i Ante Pavelić stajao mirno u sličnim događanjima i slušao Lijepu našu. Bilo je to čak prije nego li se društvo iz kina Mosor uopće i rodilo. Možda bi jednu novu istospolnu naprednu hrvatsku himnu mogao skladati Mile Kekin. Premijera bi bila u kinu Mosor. Režirao bi Oliver Frljić, a pjevala bi ju Severina. Oliverova režija podsjećala bi nas na naše režije kao što su voda, struja, plin, smeće i slične komunalije.
Albert Green je napisao: “Genijalnost ima svoje limite dok glupost nema taj hendikep!”
Neki predlažu da se Nadana Vidoševića pusti iz Remetinca zbog koluzionih razloga, tj. da ne bi utjecao na svjedoke. Sapunar, HNS-ov Barišić, tvrdi kako je odnio milju u središnjicu HNS-a. Naravno da taj ne govori istinu! U Kukuriku koaliciji misle kako se Sapunar prerano zakukurikao. Vesna poručuje Sapunaru da će ga stići njena (k)letva!
Mudre glave danima raspredaju što bi se sve moglo kupiti za 48 milja koliko će koštati navodno fašistički referendum. A što sad? “Demokracija košta!” rekao je naš Premijer kad je tražio da se izbori da Europski parlament održe odvojeno od naših zadnjih lokalnih izbora. Tada je čak i uvijek rezolutni Ivo Josipović bio za ideju da se lokalni izbori i oni za EU parlament održe istodobno, ali Premijer je tada bio rezolutan u tome da je demokracija važnija od love! Međutim, poltroni koji sad upiru prstom u trošak referenduma o braku ne usude se postaviti pitanje koliko koštaju novi džipovi za MUP, koliko koštaju novi automobili za vladajuću elitu te pametni mobiteli za pametnu socijaldemokraciju. Što bi se sve moglo kupiti, izgradili i ograditi za tu basoslovnu svotu koja je potrošena za automobile i mobitele. Odgovor je skužila čak I Jelena Lovrić. Nakon što je konstatirala da smo, prema podacima o nezaposlenosti i industrijskoj proizvodnji, šampioni propadanja, zdvojno se zapitala: “Hoće li se narod hraniti fašizmom?”
Da bi narodu bilo lakše i da ga se zabavi kako ne bi razmišljao o svom tragičnom i bezizlaznom stanju bez ikakvog svjetla na kraju tunela, val tolerancije i govor ljubavi preplavio je Lijepu našu. Tako je SDP-ovac Nikša Spermić, oprostite Spremić, usporedio Željku markić s Adolfom Eichmannom. Analogno tome je udruga “U ime obitelji” nacistička udruga, 750.000 potpisnika za referendumsko pitanje su nacisti. Spermiću nije palo napamet da Markićku usporedi s Berijom, Staljinom ili nedajbože Jovankom Broz. Pun ljubavi i tolerancije on bi svih nas u plinske komore. Nenad Stazić nije baš toliko radikalan. On misli da Markićka, zajebana kakva već jest, želi djecu odvesti ravno u Jasenovac.
Javio se govorom ljubavi i nepoznati, ali afirmirani Srđan Sandić je u ime intelektualaca i umjetnika održao slovce piscu Slobodanu Novaku. Srđan, samozvani intelektualac, uhvatio je svojih pet minuta i jedino što je suvislo poručio jest da su komunisti besmrtni jer ih ima skoro još toliko koliko je njihovih žrtava. Kad bi Bandić odlučio da se jedan zagrebački trg nazove “Trg žrtava komunizma” bilo bi skoro nemoguće pronaći tako ogromni trg! Eto koliko ih ima!
Naklada Ljevak izdala je satelitski atlas Hrvatske. Sad kad smo u EU navodno će se izdati i atlas satelitske Hrvatske pod uvjetom da ljevaci ostanu na vlasti.
Premijer je rezignirano izjavio da više nema utakmice sa Stožerom za Vukovar. Prekasno! Utakmica je odigrana! Vladajući su izgubili! Uvjerljivo. Mada izvjestitelji poput Ivanke Tome, Butkovića i četiri komunistička tenora iz Jutarnjeg pronalaze stotinu razloga kako bi opravdali poraz i ocrnili Stožer. Kad ti više od 100.000 ljudi okrene leđa, moraš se zamisliti! Tu ne pomaže ni pomoć koju želi pružiti prijeratni dopisnik Politike Drago Hedl. On se tobože ne sjeća koliko je Josić dobio glasova na izborima, ali se sjeća da su Tito i Milošević redovno dobivali preko 100 %. Josić je svoje izbore dobio u tromjesečnoj obrani Vukovara i nakon toga u srpskim logorima. Hedl se pita tko je dao pravo Josiću da u Vukovaru dijeli Hrvatsku? Time denuncijantski zapravo šalje poruku DORH-u “Poduzmite nešto?” Uz 600 specijalaca i svu silu policije, Stožer je tobože pokušao tihi državni udar! Papagajsko ponavljanje izmišljotina, laži i objeda nije nikakav argumenat ni dokaz. Bojim se da je tu riječ o kravljem ludilu koje kad prijeđe na ljude postaje kravlje ljudilo.
Osoba godine za dijalog je Branimir Pofuk. Ime druge osobe u dijalogu je nepoznanica.
Butković je toliko čitao Karla Maja i Engelsa da je sa srednjom školom postao književni kritičar. Njegov ideološki kolega Jergović napisao je roman “Rod”. Bule je tim povodom opalio naslov u Jutarnjem “Monumentalni roman koji smo čekali desetljećima”. Jednu od značajki romana smatra osjećaj snažne odbačenosti. Uz Bulu, kolumniste Jutarnjeg i Jagnu Pogačnik Jergović se ipak osjeća odbačenim. O Bože …. Bule ima jednu govornu manu. Pri izgovoru guta “Hrvatsko slovo”.
J. J. Roussau je rekao: “Što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini većim!”
Autor: Zvonimir Hodak/Dnevno.hr
