Antikrist je među nama!
Mnogo je nastojanja da se ukloni Ime Isusovo iz društva. To su sve Antikristova nastojanja, piše Vassula u svojoj knjizi. Krist joj je objavio kako je Antikrist već među nama… Đavao opet zavodi svijet istom laži kojom je zaveo Evu: da mi možemo biti Bog i da nam Bog ne treba.
{jathumbnail off}Ovih sam dana pročitao knjigu „Raj postoji, ali i pakao” Vassule Ryden. Za tu sam autoricu čuo ranih 90-tih, ali sam tada poslušao preporuku jednoga zagrebačkoga svećenika da se njezine knjige ne čitaju. Ipak, prije koji dan nisam odolio iskušenju pročitati njezine zapise i bio sam pozitivno iznenađen. Radi se, naime, o „sasvim običnoj” ženi, supruzi i majci koju je Bog odabrao za širenje Njegove poruke. Vassula je inače po rođenju pravoslavka iz Grčke koja je život provodila u raznim državama i kontinentima uz svoga supruga koji se bavio diplomacijom. Kao žena diplomata vodila je lagodan život baveći se tenisom, slikarstvom i manekenstvom. Zbog grješnoga načina života u kojem nije bilo mjesta za Boga mislila je kako Bog nju ne može ljubiti jer On ljubi samo one koji vode sveti život. Bog joj je jednom poručio kako ne treba čekati da postane svetica da mu ponudi svoju ljubav, nego da mu dođe takva kakva jest! Zapitkivala je Boga zašto je izabrao nju, a ne recimo neku svetu redovnicu koja bi mnogo lakše prenijela Njegove poruke. Bog joj je odgovorio kako želi upravo nju, jer je ona prototip današnjega naraštaja. Bog joj je to preciznije objasnio: „Budi kao što jesi; tražim služitelje koji su kadri služiti mi tamo gdje je ljubav najpotrebnija; radi marljivo, premda tamo gdje si ti zlo vlada, među zlim bezvjernicima, ti si u odvratnoj dubini grijeha; ti ćeš služiti svome Bogu tamo gdje tama prevladava; nećeš imati odmora; služit ćeš mi tamo gdje je svako dobro izobličeno u zlo, da; služi mi među grješnicima, među pokvarenjacima i razvratnicima svijeta; služi mi među bezbožnim ljudima, među onima koji me ismijavaju, među onima koji probadaju moje Srce; služi mi među onima koji me bičuju, među onima koji me osuđuju; služi mi među onima koji me ponovno razapinju i pljuju.” (77. str.)
Opisuje ona kako je jednom u Bangladešu njezin pas iznenada izletio na ulicu, a ona sva izbezumljena izletjela za njim u prometnu vrevu kako bi ga spasila. Tada je čula Božji glas koji joj je rekao da ako se ona toliko brine za svoga psa, koliko se tek Bog brine za duše koje je stvorio.
Jednom ju je Bog upitao što bi ona mogla njemu dati? Promišljala je dugo ne nalazeći što bi Boga posebno obradovalo i sjetila se da mu naslika platno i daruje ga u Crkvu. Bog je odgovorio kako je i umjetnost njegov dar. Rekla mu je kako onda nema ništa svoga što bi mu mogla darovati jer sve dolazi od Njega. Tada joj je Bog rekao kako mu može dati svoju volju, i to uvijek nanovo, svakoga dana.
Bog joj je pokazao ozbiljnost situacije i dao do znanja kolike su crkve i katedrale prodane zbog nedostatka svećenika, nedostatka novca i nedostatka vjernika. Mnoge su crkve pretvorene u restorane, hotele, kavane i kasina. Zastrašujuća je činjenica da su danas na mjestima gdje su se nekada odvijali sveti obredi i gdje se Bogu klanjalo, barski šankovi i bilijarski stolovi.
U nizu zanimljivih poruka koje je dobila od Boga svakako je najzanimljivija objava koja govori o ujedinjenju kršćanskih crkava: katoličke, pravoslavne i protestantske. Prepalo ju je, kaže, viđenje u kojem je vidjela tri velike željezne šipke koje su stajale jedna kraj druge. Shvatila je da su te tri željezne šipke (hladne kako samo željezo može biti) tri kršćanske crkve. Isus joj je objasnio da bi se ujedinile sve tri se moraju sagnuti smekšavajući, te da će ujedinjenje crkava značiti proslavu njegova tijela. Rekao je da je kao vrhunac njegove muke njegovo Presveto Srce bilo probodeno te kako je došlo vrijeme da se koplje iz njegova Srca konačno izvadi. Krist joj je dao spoznaju da će do ujedinjenja crkava doći, samo je pitanje hoće li to biti u miru ili vatrom. A vatra je proždirući oganj. Isus joj je rekao da se trenutno vodi velika duhovna bitka. „Svjetlo i tama nemaju ništa zajedničko. Dobri anđeli nisu saveznici pobunjenih anđela (demona). Među silama zla Sotona je iznad svih drugih demona. Kad osjeti da gubi dušu on čini sve da bi to spriječio. On neće oklijevati da upotrijebi ljude i prigode čak i prirodne zakone protiv čovjeka za kojeg se boji da ga gubi.” (154.) Demoni bi voljeli vidjeti nas kako provodimo vječnost s njima u paklu i da trpimo kao što oni trpe… Svi smo sudionici u ovoj duhovnoj bitki, a oružje koje nam je dano da ga upotrijebimo jest molitva, piše Vassula. Dana 4. siječnja 1988. Isus joj je pokazao na Rusiju, kao njegovu dragu kći koja umire i rekao kako će je uskoro oživjeti kao Lazara da bi ga mogla slaviti i braniti kršćanstvo.
Proroštvo koje je dobila na badnji dan 1991. može se primijeniti i na adventsko vrijeme u kojem se mi nalazimo. U tom proroštvu joj je Isus rekao kako su kršćani sveli Božić na praznik dokolice, klanjanja idolima i kupovanja čime Boga vrijeđaju. Važnost se pridaje ukrašavanju bora, razmjeni darova i prejedanju, namjesto da kršćani hvale Isusa i časte njegovo rođenje. Krist joj je rekao da neprijatelj radi sporo, ali postojano kako bi ukinuo njegovo Ime. Tako se danas govori: „Čestit blagdan”, pod izgovorom nevrijeđanja drugih vjernika. Mnogo je nastojanja da se ukloni Ime Isusovo iz društva. To su sve Antikristova nastojanja, piše Vassula u svojoj knjizi. Krist joj je objavio kako je Antikrist već među nama. „Sotona je ušao u srce moje djece jer ih je našao slabe i uspavane.” (178.) „Pobunjeni je zaista neprijatelj moje Crkve, Antikrist, čovjek koji odbija Presveto Trojstvo… niste li čitali: ‘tko je grdni lažac, ako ne onaj koji niječe da Isus jest Krist; tko niječe Oca i Sina taj je Antikrist’.” (209.)
Ne mogu ove riječi ne primijeniti na današnju situaciju u Hrvatskoj. Jasno je kako oni koji ne priznaju Božje zakone ne priznaju ni Krista, ni Oca njegova. Dakle, u službi su Antikrista.
Đavao opet zavodi svijet istom laži kojom je zaveo Evu: da mi možemo biti Bog i da nam Bog ne treba. Vassula završava ovu knjigu sljedećim riječima: „Bez Boga u našem životu neće biti mira. Bez promjene srca i bez ljubavi prema bližnjemu, naš će svijet nastaviti biti u kaosu. To je tako jednostavno. Bez životnih vrijednosti mi idemo u veliku propast koju smo mi izazvali i nitko drugi. To je izbor koji je postavljen pred nas.” (219.)
Autor: Josip Milić/Dnevno.hr
