DUHOVNA MISAO: Don Mladen Parlov – Ispunilo se vrijeme, došao nam je Božić
U ovoj svetoj noći ispunilo se vrijeme iščekivanja ne samo Izraela, nego čitavoga čovječanstva. Cijelo je čovječanstvo, kako reče prorok Izaija hodilo u tmini (usp. Iz 9, 1) te je Kristovim rođenjem sve ljude svijeta svjetlost velika obasjala.
{jathumbnail off}U ovoj svetoj noći ispunilo se vrijeme iščekivanja ne samo Izraela, nego čitavoga čovječanstva. Cijelo je čovječanstvo, kako reče prorok Izaija hodilo u tmini (usp. Iz 9, 1) te je Kristovim rođenjem sve ljude svijeta svjetlost velika obasjala. Bog je izišao iz svoje skrovitosti, pohodio je svijet i čovjeka, kako bi ga spasio i ozdravio. Stoljećima dugo iščekivanje, dugo koliko je duga povijest čovječanstva, došlo je kraju: u Marijine ruke, a potom u jaslice položen je Iščekivani i Željkovani. Čitava povijest čovječanstva, sa svim svojim zlosiljem, traganjem jedna je velika potraga za izgubljenim rajem, vapaj za obnovom, za povratkom u stanje i vrijeme mira i pomirenja, u vrijeme spokoja i odmora, srca i tijela. No, čudno, Očekivani je došao, ali za njega ne bijaše mjesta u svratištu. Stoljeća čekanja i traganja za izgubljenim Čovjekom zamutila su pogled koji ne prepoznaje onoga koga iščekuje. Čovječanstvo, čovjek je toliko zaokupljen sobom, svojom potragom za zaradom, za samoostvarenjem, za svojim nebom, da u njemu nema mjesta za drugoga, za onoga koji dolazi. To iskustvo neprepoznavanja Onoga koji je došao sv. je Ivan sažeo u rečenicu koja obuhvaća sve i svakoga: K svojima dođe i njegovi ga ne primiše (Iv 1, 11). Došao je u svoj grad, u Betlehem, ali za njega nema mjesta; nudi mu se tek štala i jaslice; došao je svome narodu, Izraelu, koji ga ne prepoznaje i ne želi; na kraju će ga i pogubiti; došao je čovječanstvu koje ga ne sluša i ne želi čuti njegovu riječ. To je sudbina Sina Božjega koji postaje jedan od nas, koji dolazi da nas spasi.
No, ova sveta noć otkriva nam i drugačiji pristup dolasku Sina Božjega. Pred očima su nam i oni koji ga prihvaćaju i ljube; pred očima su nam likovi Marije i Josipa, likovi pastira i mudraca s istoka. Postoje oni koji ga za sebe i sve druge prihvaćaju, primaju u vlastite živote i vlastita srca kako bi po njemu bili preobraženi te tako omogućili da u njima i po njima bude preobražen dio svijeta. Ljubljeni učenik, Ivan, zapisat će da Novorođeni onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u ime njegovo (Iv 1, 12). S njima, s onima koji ga primaju počinje i raste nešto novo: od betlehemske štale i jaslica raste novi grad, novi svijet, raste kraljevstvo Božje koje će jednom u sebe obuhvatiti sve, u kojem će sve biti preobraženo, oplemenjeno i uljepšano.
U ovoj svetoj noći koju obasjava slava i svjetlost Novorođenoga, Bog nam poručuje da ne želi ostati izvan mraka, izvan tame koja nas obuhvaća. Bog želi sići u našu tamu, želi je sobom obasjati i rasvijetliti. Ta zraka Božje svjetlosti svijetli onima koji to žele, koji je žele primiti u svoja srca, koji žele njome biti obasjani kako bi i sami svijetlili. U ovoj svetoj noći, baš kao i pastirima, anđeo Svevišnjega obraća se i nama: Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se rodio Spasitelj, Krist, Gospodin (Lk 2, 10-11). Ta nas vijest poziva da pođemo na put, da pronađemo Novorođenoga te da mu se poklonimo. Poći na put znači izići iz zatvorenosti vlastitih želja i zanimanja; iz vlastita egoizma i usmjerenosti isključivo na sebe same. Krenuti na put ususret Gospodinu znači otvoriti svijet istini, dobru, služenju onima koji su manje sretni od nas, onima koji se nalaze na rubu života i društva; jednom riječi znači otvoriti vrata Kristu koji dolazi da nas spasi.
Kristov dolazak na zemlju, čovjeku, ima još jednu dublju, sveobuhvatniju dimenziju. Naime, anđelu navjestitelju pastirima pridružuje se nebeska vojska pjevajući: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim (Lk 2, 14). Svojim utjelovljenjem i rođenjem Krist je obnovio ne samo čovjeka, nego i sav svijet; svijet koji je grijehom nagrđen. Svojim rođenjem Krist vraća ljepotu i dostojanstvo svemu stvorenju, čitavom svemiru. Eto što znači pjev vojske anđela: zemlja je iznova izmirena s nebom; iznova je obasjana svjetlom koje dolazi od Boga i koje jest Bog; u Kristu su pomirene volja ljudska i božanska; cjelokupno stvorenje je iznova zadobilo prvotnu ljepotu, čistoću i dostojanstvo. Na Božić se stapa pjev anđela i ljudi: božićni pjev postaje jedinstvena simfonija izmirena stvorenja, svijeta anđela i nas ljudi. Kristov dolazak nam omogućuje ne samo da čujemo tu božansku simfoniju, nego da u njoj i sudjelujemo; da i svojim glasom, tj. životom doprinesemo ljepoti te simfonije. U betlehemskoj štali dodiruju se nebo i zemlja; tu, u božićnim jaslicama nebo silazi na zemlju, a mi, koji dolazimo na poklon Novorođenome, u njemu imamo otvorena vrata u prostore božanskoga, nebeskoga. Eto zašto je Božić svetkovina svega stvorenja, a nadasve čovjeka. Eto, zašto nam se radovati te klicati i pjevati od radosti.
U betlehemskom Djetetu pohodio nas je sam Bog; postao je Dijete da se njegova dolaska ne bismo prepali, da ne bismo pred njim pobjegli. U siromašnoj štali, u jaslicama, čini se kao da su Dijete i Majka potrebni svega; potrebni naše pažnje i skrbi. I jesu potrebni, ali nadasve ljubavi, jer je dolazak Djeteta pohod ljubavi koja se izlijeva iz srca milosrdnog Oca, po srcu prečiste Majke. Zato je nebo, koje dolazi i koje jest u Djetetu i koje jest samo Dijete, prije svega pitanje srca. U božićnoj noći Božje se je srce prigelo, priklonilo nama; snizilo se da nas dosegne, da nam dođe. Nebo koje nas se nudi i otvara nije drugo doli Božja poniznost, Božja sniženost. U to nebo i mogu ući samo ponizni; samo oni koji prigibaju koljena pred jaslicama. A to čine istinski maleni i ponizni, poput pastira, i istinski veliki i mudri, poput mudraca s istoka.
Pođimo svi u ovoj svetoj noći k Betlehemu, k jaslicama Novorođenoga, a to su dubine našega vlastitog srca, dotaknutog Božjim pohodom. Otvorimo vlastito srce kako bismo dodirnuli Božju sniženost, samo Božje srce, jer se u ovoj svetoj noći Srce srcu dariva i otkriva. Učinimo li to tada će nas obasjati nebeska svjetlost, a mi ćemo postati svjetiljke u ovome svijetu.
Don Mladen Parlov
