Hladno je. Smrznuta Hrvatska skliznula u gospodarsku propast, vijesti sve lošije. Sada je bjelodano da smo doista nesretni – u vrijeme kada nam je bila najpotrebnija kreativna i sposobna Vlada, mi smo dobili hrpu idiota

{jathumbnail off}Hladno je. Smrznuta Hrvatska skliznula u gospodarsku propast, vijesti sve lošije. Sada je bjelodano da smo doista nesretni – u vrijeme kada nam je bila najpotrebnija kreativna i sposobna Vlada, mi smo dobili hrpu idiota koji ne znaju ili ne će posoliti ionako sklisku cestu prema izglednijoj budućnosti, ne razumiju gdje žive, ali se crvenim noktima besmisleno drže za vlast smislenim terorom nad Hrvatima i biciklistima.

Repovi referenduma

Vukli se još danima, a kako i ne bi. Režimski mediji koji su – kao i režim – dobili po gubici, sada panično čitaju portal HKV-a i lupaju se po glavi otečenoj od vukovarskih i referendumskih udaraca, nastojeći shvatiti tko je tko i što je što u toj odurnoj konzervativnoj kontrarevoluciji. Te Željka Markić i U ime obitelji (kojima pripada slava kao frontmenima), te Hrast, te Grozd, te Vigilare, te HDZ, te HSS, te nitkovi iz HKV-a, te Zuppina grozna, vojujuća Crkva u Hrvata koja došašće u politiku ne skriva i ne treba skrivati, te zatucani vjernici, te Opus Dei, te Krampus way.

Oslobodi nas Bože, vape kolumnistički komunisti koji inače propovijedaju povratak na istok, a sada tvrde da je Hrvatsku baš taj primitivni referendum bacio na isti istok i licemjerno se užasavaju. Eto što ste učinili, vrište, odveli ste Hrvatsku opet u Jugoslaviju. Tako nekako, glupo.

Nego, da im razjasnim tko je pravi protagonist njima neshvatljivih strujanja. Zove se hrvatski narod. Te dvije male velike riječi oni nikada ne izgovaraju jer jednostavno ne mogu, usta im se blokiraju kao da ližu razrezani limun. No kad ne znaju i ne žele znati za hrvatski narod, barem su mogli, paradoksalno, ali i dojmljivo, pronaći odgovor na novi pokret u svojoj voljenoj “Internacionali” koja veli “Ustajte prezreni na svijetu, Svi sužnji koje mori glad. To razum grmi u svom gnjevu… itd.”.

Jest, Hrvatska je zakoračila preko ruba i mnogo je već gladnih, jest, ovaj je režim iskazao otvoreni prijezir prema Hrvatima, jest, probudila se hrvatska razboritost shvativši na koje joj sve dramatične načine režim želi napakostiti. I sada dolazimo do raspleta koji je također u stihovima “Internacionale”: “To će biti posljednji i / Odlučni teški boj”, s tim da ovaj naš boj i ne će biti previše težak, ali će biti posljednji – nikada više narod ne će dopustiti da mu se dogodi takva tragedija kao s ovom vlasti, nikada više kršćanski, katolički, marijanski hrvatski narod ne smije blejati kao bijelo janje u televizijskoj reklami za Tele 2, sveden na sporedni kadar dok je u krupnom đavolski ovan koji prisvaja mikrofon u hramu narodne volje.

Pobuna manjina protiv režima

Nije samo ta dozlaboga konzervativna hrvatska većina pobijedila na plebiscitu, nego i manjine koje su podržale referendum, pa su se za brak žene i muškarca izjasnili i pravoslavci i muslimani i Židovi. Nije to omelo provokatore da u duhu glasnogovornika staljinističkoga stožera U ime Partije makar i blesavim saltomortaleom okrenu na svoju stalnu i jedinu temu o hrvatskome nacionalizmu čije će žrtve nakon referenduma o braku postati Srbi, Židovi i ne znam tko još, valjda Slovaci.

Kao zmija noge skrivali su od hrvatske javnosti priopćenje Europskoga rabinskog centra da je definicija braka o kojoj se glasovalo u Hrvatskoj u skladu s učenjem židovske vjere i dodali značajne rečenice: da su uznemireni što neki uspoređuju ovu inicijativu za brak s nacističkim režimom i ideologijom fašizma, te da je takva usporedba uvrjedljiva za sjećanje na milijune nevinih žrtava.

Zašto manjine moraju biti za izmjenu ustavnog zakona

Zato jer će se bolje osjećati u zemlji Hrvatskoj, mirno živjeti i njegovati svoju kulturu i jezik, znajući da se sa svim njihovim pravima slaže i hrvatski narod, poštuje ih i podržava. Zašto sada nije tako? Zato jer prvenstveno politički predstavnici srpske manjine prave nerede i izazivaju nemire uz pomoć režima koji im je naklon i naoko nerazboritim, a u stvari beogradskim potezima izaziva Hrvate, posebno one koji su doživjeli sve užase srpske okupacije u vrijeme rata, ali i sve ostale, naravno. Zato jer je ova Vlada sa četrdeset posto Srba u svome sastavu zaključila da je došlo vrijeme za odmazdu i izvršila novu agresiju na Vukovar, zato jer je bez sumnje u dosluhu sa srbijanskom strategijom ovladavanja Podunavljem, što znači veleizdaju. Zato jer se nije našlo dosta razboritih Srba koji bi razumjeli da priglupa vlast ne radi u njihovu korist i da namjerno ili zlonamjerno raspiruje onaj animozitet koji se u doba jugovladavine nazivao “narušavanjem međunacionalnih odnosa”, mašući posve krivim odredbama Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina, a prešućujući one koje su dobre i pametne .

U čemu je loš postojeći Ustavni zakon o manjinama? Upravo u onome čime se tzv. politička elita svih fela (čitaj: klatež) busala u prsa – da je taj Zakon iznad europskih standarda. Što i jest. Pa hajdmo sada kada smo u Europskoj uniji i kada su svima puna usta europskih načela, prilagoditi rečeni Zakon europskim standardima, analizirati stanje u europskim zemljama i odrezati u našem Zakonu ono što štrči, što je previše, što je posve nepotrebno iznad. Umjesto buke i halabuke, neka se skupina uglednih pravnika posveti tom poslu i izloži rezultate komparativne analize, te predloži izmjene postojećega Ustavnog zakona. U svakom slučaju vidjet će se da manjine ni po tim uzusima ne mogu dobiti dvojezične ploče ondje gdje ih ima manje od pedeset posto na lokalnoj razini. S tim da u Vukovaru ne može biti ćirilice ni da Srba, ne daj Bože, ima osamdeset posto, iz razloga koje ne treba objašnjavati, a tu stvari treba urediti na poseban način.

Drugi je put (u srži isti put) onaj koji također od srca podupirem, put Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara koji želi staviti stvari na svoje mjesto referendumom. I to će biti doista narodni referendum u svakom smislu, jer je srce svakoga Hrvata u Vukovaru i s Vukovarom, osim onih iz pete kolone. Usprkos tome što infantilni Milanović histerično vrišti da “Ne će proći” – što je normalna reakcija političkoga pigmejca koji je u dvadesetak dana dvaput javno ispljuskan – referendumu dajem velike šanse za uspjeh.

Usprkos i onima koji žele obeshrabriti građane (Šeks se upušta u rizik da opet bude zloupotrijebljen kao transmitor tuđih poruka, Karamarko daje amibivalentne izjave.) Milanović je objasnio da će se “suprotstaviti svim pravnim sredstvima”, što je dobar znak jer će se osloniti na Peđu Grbina i riječku profesoricu Sanju Barić s kojima je već polučio fenomenalne pravne učinke.

Ostaje dvojba koju nitko za sada ne formulira suvislo – kada, u kojemu trenutku počinje referendumski proces. No i to će objasniti Ustavni sud, prije ili poslije, a ne Josipović koji se potrošio na bračnom referendumu, a sada s bezočnim prijezirom govori o vukovarskom stožeru pa ne spominje ni potpise nego, citiram “ono šta su prikupili”, kao da su skupljali smeće. Treći i najispravniji put zacrtao je Jacques Klein, general iz doba mirne reintegracije, kojega je manipulator Sabo pozvao u Vukovar da mu drži štangu, ali je Klein izgovorio riječi koje Sabo nije očekivao – nije govorio o prokletim hrvatskim nacionalistima i šovinistima, nego o primjeru Francuske i Francuza, zemlje gdje nema nikakvih manjina nego su svi po službenim dokumentima Francuzi, a nitko im ne brani da njeguju zavičajne osjećaje.

Da, i Srbi koji žive u Francuskoj i imaju francusko državljanstvo, po francuskom su zakonu Francuzi. Ako se ti francuski Srbi ne daj Bože nasele u jednome francuskom selu, pa ih ondje bude devedeset posto, opet ne će dobiti dvojezične ploče. I ne će se buniti.

U Hrvatskoj hoće, jer mnogi od njih ne mogu smisliti Hrvatsku, a ako im još u dokumentima piše da su Hrvati – eto nemira, eto pobune. Zato i ne piše. Možda u budućnosti, ali sumnjam jer će ih njihovi politički ovnovi odvesti drugim putem. Pa još se nisu riješili kompleksa izazvanog gubitkom konstitutivnosti, još se nikako ne mogu uživjeti u ulogu manjine pa posežu za eufemizmom “zajednica”, još žive u prošlosti jugoslavenskoj i velikosrpskoj kada su bezočno vladali nad Hrvatima – pa kako tražiti od njih takvu jakobinsku odluku da se počnu osjećati političkim Hrvatima.

Zato je Kleinova preporuka sjajna, ali nerealna. Slično je i s Talijanima koji još ne viču glasno, nego leže po svojim lepršavo postavljenim jezičnim ogradama u Istri kao mletačke mačke na mostovima, a vukovarski stožer osjećaju kao opasnost jer će se otvoriti i pitanje talijanskoga jezika gdje ne bi trebao biti.

Iseljenici na referendumu

Jeste li kada bili u Kanadi? Ja nisam, ali sam umalo bio. Zvali me svojedobno kanadski Hrvati i ja pristao, naravno, a onda sam saznao da za vizu trebam ispuniti neki “vojni” formular i napisati gdje sam bio u ratu, na kojem području, pod kojim zapovjednikom.

Bacio sam formular u smeće, u Kanadu ne odoh, napravio sam lom i pokrenuo zbog te svinjarije nebo i zemlju, pa je nakon nekog vremena formular ukinut, ne samo mojom zaslugom. A u Kanadu me poslije nisu zvali, pa ju gledam samo na zemljovidu.

Velika zemlja. U njoj žive i Hrvati (a gdje ih nema), iz nje je na stanovit način krenuo usporedni pokret za samostalnu hrvatsku državu, u njoj danas postoji biračko mjesto u Ottawi gdje iseljenici mogu zaokružiti svoj ZA , a ako žive u Vancouveru moraju kružiti samo šest tisuća kilometara u zrakoplovu da bi zaokružili. Ima među njima i nastavnika, pa bi mogli tražiti da im Jovanović plati prijevoz budući da su slični na vlasti u Hrvatskoj i izmislili ovu novu svinjariju koja ide za tim da što manje hrvatskih državljana konzumira svoje biračko pravo, pogotovo ako su još i Hrvati.

Jovanović ide dalje

On razumije nastavnike, da je nastavnik i sam bi tražio ostavku ministra. Ali on ne daje ostavku, a ne daje ni nastavnicima za prijevoz, on poziva nastavnike da se švercaju u autobusima, vlakovima i tramvajima (zajedno s učenicima). Cinični gad je prevršio mjeru. Pa ako ova Vlada ne odluči sama povući se sa scene, ako ova nimalo šaljiva situacija u Hrvatskoj eskalira u kijevske prosvjede i narod uzme stvari u ruke, Jovanoviću će se pripisati možda i najveće zasluge jer je od samoga početka osiono, zlonamjerno i planski razarao sve čega se dotaknuo, što će ga na kraju i bez afere oko prijevoza dovesti na sud.

Uostalom, neki je dan i bio na sudu, doduše kao tužibaba, jer se najednom našao uvrijeđenim što mu se veli da je uvreda za hrvatski mozak, Srbin koji nikada nije radio u prosvjeti i športu itd. Na pitanje zašto i on vrijeđa druge, proglasio se “tipom koji slikovito i metaforički upućuje na stanje u društvu.” Glede metafore – jest, on je postao metaforom ove pogubne vlasti, čak više od Milanovića koji jednostavno ne zna, ne će i ne želi obavljati posao koji je ne razumije.

Ni Jovanović ne razumije resor u koji je upao kao slon u staklarnicu, ali nije njemu do resora nego do prilike da se dočepa hrvatske djece i iživljava nad njima svoje komplekse koji ne proistječu samo iz razumljivih hemunga nego i ideologije koja nema nacionalni okvir nego doista globalni i doista razorni.

Ješče Polska ni propala

Nisam siguran jesam li točno napisao gornji stih, ali se razumijemo. Kazališni redatelj koji širi oko sebe karakterističan smrad krepane teatarske provokacije, ubojica umjetnosti s platne liste neumjetničke neoliberalne i anacionalne klateži, čovjek koji se ljudima toliko gadi da mu ne žele izgovoriti ni ime, nakon predstava u Hrvatskoj i Srbiji u kojima je teško vrijeđao Hrvate (u Hrvatskoj) i Srbe (u Srbiji), uputio se u Poljsku da postavi predstavu u kojoj vrijeđa Poljake, ali je dobio po gubici i prije nego ju je postavio. Poljaci ipak drže do sebe više od nas i naših susjeda iz pakla, djeluju preventivno. Te se gad, nemajući kud, vratio u Hrvatsku i već je u prijateljskom ZKM-u.

Nasilje nad ženama

U općem nasilju jakobinaca na HRT-u najviše stradaju – žene. Nasilje nad ženama (Karolina Vidović Krišto, Nada Prkačin, zaposlenica koja se ubila na samoborskom groblju) ne izaziva pozornost ženskih udruga koje dobivaju masne novce od poslodavca, to jest države, da se bore protiv nasilja nad ženama. Ako maltretirane žene ne spadaju u ideološku opciju vodstava ženskih udruga, onda ih se može mlatiti i ubijati po želji.

Adventska provokacija

Idem u srijedu navečer prema uspinjači, koračam polako Tomićevom jer još ima dosta vremena do početka tribine HKV-a “Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini”. U toj znamenitoj strmoj ulici štandovi s kuhanim vinom, ukrasima i adventskim ugođajem, kadli vidim ogroman pano na kojemu piše Meteorološka prognoza, a spominje se velikim slovima “brzina vetra i temperatura vazduha”.

Prilazim štandu u kojemu pano zauzima gotovo cijelu površinu hintergrudna, predstavim se simpatičnoj djevojci i pitam kakva su oni firma i kakav je to pano. “To je ukras”, veli ona, a firmu ne spominje. “Je li, ali otkud srpski jezik?”, pitam. “Nije srpski”, kaže ona, “da je srpski bio bi na ćirilici.” “Ne mora biti, može srpski i na latinici”, poučavam i savjetujem da to maknu, spominjem i gradsku upravu. Nije mi se dalo nazivati tamo nekoga, pa zato ovo pišem umjesto obavijesti o adventskoj provokaciji usred Zagreba.

Dijaspora

U izravnoj svezi sa spomenutom, doista sjajnom tribinom HKV-a o Hrvatima u BiH (o njoj se piše na drugom mjestu) – meni dostupne tiskovine bez krzmanja su u obavijestima o rezultatu referenduma stavile bh Hrvate pod dijasporu. Automatski, da. Možda sastavljači doista i ne znaju što bi trebali znati, možda je hrvatsko novinstvo doista dotaknulo dno, a možda je taj politički diletantizam profesionalno usmjeravan. Bit će da je na stvari ovo zadnje.

Brođani „vezuju” svoje gušenje

Opet su izmjerene opasne visine zagađenja u Slavonskom Brodu. Slušam Hrvatski radio, negdje je oko 23 sata navečer, vozim, ali pamtim rečenicu: “Brođani vezuju ovo zagađenje s rafinerijom u Bosanskom Brodu.” Eto, i to je rekvijem za hrvatsko novinarstvo koje se pravi blesavim i ne bi se htjelo miješati, koje ne “vezuje” i ne bi se htjelo vezati uz temu zagađenja koje dolazi s onu stranu Save, pa prepušta Brođanima koji valjda nisu sigurni da ih truje rafinerija, nego tek “vezuju”.

Nagađaju, drugim riječima. Hrvatski radio ne želi ni nagađati, za svaki slučaj. Takve su upute. Ne talasaj, jer se može protumačiti da je stvar na “nacionalnoj osnovi” i netko pomisliti da to Srbi truju Hrvate, premda je i to glupo jer u Bosanskom Brodu žive Srbi koji su još bliže rafineriji, pa se i oni moraju zatvarati u stanove koje su oteli Hrvatima prije više od dvadeset godina i ne izlaziti na ulice s kojih su otjerali Hrvate 1991. – preko mosta, u Slavonski Brod. Tako se rat nastavlja drugim sredstvima, uz Ruse kao prijateljski faktor.

Seksualna država (i HTV)

Kada bi se stvari ogolile u jednom neodgovornom i vulgarnom tumačenju moglo bi se reći da se zadnjih mjesec dana, uoči i nakon referenduma o braku – s protivne strane govorilo zapravo i samo o seksu, a s te je strane dolazio i plač da Hrvatska prestaje biti sekularnom državom. Ma nije tako, ostala je sekularna, ali je postala i seksualna.

Ta opsjednutost nije mimoišla ni Hrvatsku INFO televiziju koja bez seksa više ne zna plasirati ni vijest o susretu dvaju gradonačelnika, pa je Alfieru najvažnije reći da taj gradonačelnik ne voli pedere, ali se ovaj gradonačelnik sastao nedavno s jednim drugim gradonačelnikom koji jako voli pedere.Tako je javnost informirana o intimnim okolnostima posjeta, ali nije saznala za kog su se vraga gradonačelnici sastali i o čemu su razgovarali.

Jovo nanovo

S referendumom o ćirilici u Vukovaru i ne samo Vukovaru ponovila se već viđena priča: spaljujuje se štandovi, policija dosađuje “provjerama”, luduju crvene brigade, političari iz aktualne vlasti daju histerične izjave, medijski plaćeni ubojice zagrijavaju tenkove. Ide i ista procedura: ministarstvo uprave će beskrajno dugo prebrojavati glasove iako vlast tvrdi da je protiv prebrojavanja, kad se vidi da ih je ipak dovoljno, odnijet će se glasove Leki u Sabor, novinari snimiti Leku kako se gadljivo mršti kao i prvi put, Peđa će usporedo tvrditi da ga ne će biti, to jest referenduma, i na kraju će o svemu ipak odlučiti Ustavni sud.

Brzinski posao oko promjene Ustava, posao koji treba staviti brnjicu građanima, ne može spriječiti referendum jer izmjene ne mogu djelovati retroaktivno, a proces za pokretanje ćiriličnog referenduma počeo je podosta na vrijeme i ništa ga više ne može zaustaviti. Osim nasilja, kojemu će to biti zadnji procvat.

Razlika je između bračnog i ćiriličnog samo u tome što cijela parlamentarna oporba u ćiriličnoj verziji daje signale da će hrvatske branitelje u Vukovaru ostaviti na cjedilu i sada se vadi još samo tihim i neodlučnim spominjanjem članka 8. (HDZ), ili ni to jer je trgovala s uključivanjem regija u Ustav (HDSSB), a laburisti ionako pušu u isti rog s SDP-om i HNS-om i njihova su pričuva koja se naoko bavi radničkim probitcima.

Tako Vukovarce podržava samo za sada neparlamentarni treći blok poznat iz bračnoga referenduma, jači od parlamentarne pozicije i opozicije, čime je uspjeh referenduma zajamčen.

Spomenuo sam regije, od kojih mi se diže kosa na glavi i donijet će mnogo zla. Razumijem ja Šišljagića i njegove, razumijem Slavonce jer imaju gadna iskustva sa Zagrebom i centraliziranim načinom upravljanja Hrvatskom (“ulaganja” u Vukovar su zoran primjer), ali se to rješava na drugi način, a ne oblikovanjem regija. Jer, što su regije? Nastale na nepovijesnim stajalištima, nastale na rastavljanju Hrvatske na one dijelove koji su jedva sastavljeni u 19. i 20. stoljeću, razrezivanje Hrvatske po jedva zašivenim šavovima.

Pupovac na putu

U ponedjeljak (čini mi se) Pupovac je putovao u Beograd. Tri dana poslije Srbija šalje svim zemljama i vladama pismo o ugroženosti Srba koji žive u Hrvatskoj. Dan poslije Pupovac urla u Hrvatskom saboru i prijeti (prstom). Na spomenuto pismo službena Hrvatska ne odgovora, ne poziva veleposlanika na razgovor.

Na Pupovčeve ispade u Hrvatskom saboru nema reakcija, barem u tom istom Saboru. Hrvatska se brani šutnjom, što joj je omogućeno Kaznenim zakonikom. Josipović se nije oglasio. Sljedeći put sastat će se srdačno s četnikom Nikolićem u mjestu Ljig nedaleko Beograda. Tada će Draža već biti rehabilitovan.

Lustracija

Ilustracija nelustracije – to je sadašnje stanje u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj. Nitko od onih koji su nosili četničke uniforme u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku ne može i ne smije sudjelovati u javnom političkom životu HR, kao i nitko od onih koji su u vrijeme agresije nosili JNA uniforme s crvenom zvijezdom.

Zločince pohvatati i osuditi. Istodobno provesti lustraciju u svezi s komunističkim zločinima posebno nakon svršetka ratnih operacija u Drugom svjetskom ratu. Mi smo, da citiram samoga sebe, hrvatskom narodu dužni već dvije lustracije. Ne ćemo valjda čekati treću tragediju pa da imamo još jednu potrebu za lustracijom, tako silnu da ćemo zaboraviti na prethodne dvije, neobavljene.

Poljska i tu treba služiti kao primjer, a ne samo po protjerivanju ubojice kazališta.

Nije dobro

Karamarko kaže da aktualci trebaju rekonstruirati Vladu ili da se ide na prijevremene izbore. Zadnji dio izjave je u redu, prednji nije. Ma tko će rekonstruirati Vladu? Milanović? Tako da on naravno ostane, uz Jovanovića i unutarnjeg Ostojića i slične, a otpadnu neki koje ionako ne simpatizira. Nesposobni ali barem pristojni. Pristojno nesposobni.

Šef najveće oporbene stranke u ovakvoj situaciji ne može i ne smije nutkati šefa pozicije da rekonstruira Vladu, jer bi to značilo daljnju očajnu agoniju, nego treba kršćanski pomoći političkim gubavcima da siđu. Odmah.

Smogovci

Kao zainteresirana strana imam čast obavijestiti javnost da HTV namjerava reprizirati “Smogovce” u krnjem obliku, to jest samo polovinu snimljenih epizoda. “Smogovce u ratu” sigurno ne ćete vidjeti, ali ni niz prijeratnih epizoda. Neemitiranje spomenutih prijeratnih izazvano je nepristajanjem nekih glumaca na nepovoljnije honorare, a neemitiranje “Smogovaca u ratu” je logično pod ovom upravom. Ratni nisu reprizirani ni u račanovsko vrijeme, da se ne uznemire četnici.

Možda još dođe do obrata, ali sumnjam. Uputio sam pismo uredniku HRT-a s prosvjedom protiv komadanja umjetničke cjeline, odgovor još nisam dobio. Bilo bi lijepo, poštovani čitatelji, da mi se pridružite u prosvjedu. Pa nisu “Smogovci” samo moji nego i vaši.

Hrvoje Hitrec/hkv.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save