Hrvatska je stalno u uvjetima izvanjske i unutarnje agresije
Nikako ne smijemo zaboraviti da je beogradski KOG načet, ali ne i razbijen, da u Hrvatskoj povezuje snažno prisutne strane obavještajne mreže i “domaću” petu kolonu, sve protiv našeg nacionalnog interesa i naše nacionalne ideje
{jathumbnail off}DIPLOMATSKO I OBAVJEŠTAJNO POTKOPAVANJE HRVATSKEZaboravili smo jednu užasnu, ničim izazvanu agresiju Srbije na Hrvatsku, pa nikakvo čudo da smo zaboravili srbijanske podvale ranih 90-tih? Primjerice, tada je Srbija digla na noge svijet zbog “ustaškog” miniranja židovskih svetinja u Zagrebu. Ispostavilo se da je to bilo podmuklo djelo beogradske takozvane Kontraobavještajne grupe u Hrvatskoj, koja je sličnim akcijama sustavno sramotila Hrvatsku.
Nikako ne smijemo zaboraviti da je beogradski KOG načet, ali ne i razbijen, da u Hrvatskoj povezuje snažno prisutne strane obavještajne mreže i “domaću” petu kolonu, sve protiv našeg nacionalnog interesa i naše nacionalne ideje.
Zašto se u Hrvatskoj stoljećima buni samo srpska manjina?
Srbija je ovih dana svim vladama svijeta poslala “non paper o incidentima u odnosu na Srbe u Hrvatskoj”. Skoro svi prigovori tiču se grafita kakve je po Hrvatskoj ispisivao KOG. Srbijansko podgrijavanje međunacionalnih napetosti u Hrvatskoj odgovara i strukturama RH, koje na taj način odvraćaju pažnju hrvatske Javnosti od svoje nesposobnosti i nastavka privatizacijske pljačke. Dok referendumski reguliramo brak i ćirilicu, ode na bubanj i HPB!
Predstavnici RH prihvatili su ukor, ukazujući tiho, sramežljivo, na problem hrvatske manjine u Srbiji, koja je uistinu diskriminirana. Naravno, “naša” vlast nije o tome cirkularno izvijestila sve vlade u svijetu, pa niti vladu Srbije. Nešto se raspitujemo za nestale Hrvate tijekom Domovinskog rata, a kako žive “pronađeni” Hrvati u Srbiji, to nikoga ne zanima. Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić stigao je Suboticu, malo pronjuškao, kako bi rekao Bob Dylan, i zaključio da tamo nema Hrvata. Ali je namirisao Bunjevce! Koja to nosina mora biti! Dobro, a kada se konačno ti Bunjevci namjeravaju pobuniti protiv Srbije, koja gazi njihovo nacionalno određenje? Srbi nas ponižavaju i napucavaju, a “naši” daju pomirljivu izjavu za medijski prostor Male Mlake. Saznali smo da “Hrvatska svaki mjesec isplaćuje više od 40.000 mirovina u Srbiju”. Neka, ima se.
Nikome ne treba kompenzirati njihove migracije
Srbi u Hrvatskoj već stotinu godina reklamiraju svoju ugroženost. Milorad Pupovac reče da je njemu Srbija matična zemlja i Beograd glavni grad. Pupovac nam prijeti sa institucijama EU, a Srbija prijavljuje Hrvatsku svim vladama svijeta. Prag dvojezičnosti u Hrvatskoj prethodno je spušten na trećinu pod izgovorom političkog kupovanja Srba u Hrvatskoj. Koliko znam što se dogodilo u Hrvatskoj, Srbi bi trebali kupovati našu naklonost. Nema načina da bilo tko politički kupi Srbe, jer će uvijek tjerati svoje svetosavske ciljeve. Postavlja se pitanje kako je na hrvatskoj političkoj sceni došlo do izokretanja problema. Umjesto polemike o opravdanosti reduciranja stečenih prava, moramo se usredotočiti na način kako su ta prava stečena, sve u širem kontekstu RH, od osamostaljenja do danas. Kao glavne značajke podnošljivog suživota sa Srbima, imali smo njihovu dominaciju u dvije Jugoslavije, četničko nasilje za NDH, “Balvan revoluciju”, oružanu pobunu Srba u hrvatskim krajinama i formiranje srpskih paradržava. Imali smo agresiju na Hrvatsku od strane Srbije i posrbljene JNA, i niz ratnih zločina nad Hrvatima, razaranje Vukovara, mučenje branitelja Vukovara u srbijanskim logorima, silovanja Hrvatica na okupiranim područjima. Nakon rata imali smo hrvanje sa Slovencima za svoje granice, ali i razne provokacije od strane Srba i Srbijanaca. Prisjetimo se optužnica protiv branitelja koji su preživjeli mučenja u srbijanskim logorima. Na krivu interpretaciju svega toliko smo se navikli da slučaj Paravanja, kao i nedavno ubojstvo u Vojniću, gdje je srpski mladić Boško Šapić divljački nožem usmrtio dva hrvatska mladića, Alvina Horvatića i Dejana Vučkovića, gledamo u okvirima genderskog pokreta.
Prije Oluje i na početku Oluje, Srbi su organizirano napustili hrvatsku Krajinu, sve na višem strateškom nivou svetosavlja i velikosrpstva, za potrebe populacijskog jačanja srpske prisutnosti u BiH i učvršćivanja paradržavne Republike Srpske. Demografsko jačanje Srba u BiH nužno je dovelo do demografskog slabljenja Srba u Hrvatskoj i to nikako nije smjelo poslužiti kao opravdanje za smanjenje praga dvojezičnosti u Hrvatskoj. Naprotiv, zbog srpsko-srbijanske agresije na Hrvatsku, taj smo prag smjeli samo povećati. Svuda u svijetu, oružana pobuna ruši stečena prava.
Hrvatska je stalno u uvjetima izvanjske i nutarnje agresije
Zamorna je ta svakodnevna društvena agresija profesionalnih manjinaca, koji su se ovih dana okupili na planu destabiliziranja Hrvatske i preusmjeravanja naše pažnje od privatizacijske pljačke, posve pogrešne ekonomske politike i sveukupne društvene krize. Već na početku svog mandata, Zoran Milanović najavio je svjetonazorske promjene u Hrvatskoj. Danas je razvidno kuda to vodi. Stvorena je nepodnošljiva pat pozicija: ne možemo buntovne Srbe u Hrvatskoj pridobiti da prihvate Hrvatsku kao svoju matičnu zemlju, recimo da nacionalno postanu Bunjevci, nije civilizirano zamoliti ih da odu, i nema šanse da blagonaklono gledaju bilo kakvu samostalnu Hrvatsku. Dobro, uzmite sve i ostavite nas na miru. E, ne može niti to!
Civilizacijski, vjerski i nacionalni konflikt Srba u Hrvatskoj praktično je nerješiv, pomalo i zato što bolesni odnosi odgovaraju mnogima: profesionalni manjinci, različiti aktivisti, samozvani borci za ljudska prava, političke strukture Srbije i Hrvatske, tajne regionalne asocijacije. U paktu su i svjetski centri moći, koji mogu pokrenuti novi rat na Balkanu kada to požele, kada će im pasati. Tu žalosnu činjenicu žestoko zlorabe brojni društveni nametnici, za svoje dominantno pozicioniranje u Hrvatskoj.
Slijedi li non paper o Srbiji?
Što reći o narodu koji naše kraljeve zove knezovima, a svoje knezove i imućnije posjednike kiti kao careve? Prihvatili smo njihove mitove i njihove “istine” zbog mira u kući, i evo ih na “granici” Karlobag-Karlovac-Virovitica. Velikosrpske ambicije proizvele su na ovome prostoru niz diktatura, agresija i ratnih zločina. Hrvatska i Hrvati nisu svjesni ambicija velikosrpstva. U paktu s Hitlerom, Srbijanci su Grcima pokušali preoteti Solun!
Kada je kršćanska Austrougarska anektirala Bosnu, odvojila Bosnu od muslimanske Turske, pa je onda pokušala pripojiti kršćanskoj Hrvatskoj, kršćanski Srbi to nisu pozdravili, nego je srbijanska zločinačka Crna ruka u Sarajevu 1914. izvršila atentat na habsburškog prestolonasljednika Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, što je bio direktan povod za Prvi svjetski rat, za masovna stradanja kakva svijet do tada nije upoznao. Umjesto Hrvatske do Drine, dobili smo Jugoslaviju kao Veliku Srbiju do Sušaka i Dubrovnika. Nakon što se Austrougarska raspala, srpska je vojska okupirala Zagreb. Na sramotu svake civilizacije, u beogradskom parlamentu 1928. pobijeni su hrvatski zastupnici. Nasilje nad Hrvatima od strane “slavenske braće” dovelo je do rađanja hrvatskog Ustaškog pokreta, koji je u svojim redovima okupio i mnoge Židove, nezadovoljne zbog rasne diskriminacije Židova u prvoj Jugoslaviji, koja je protiv Židova donijela diskriminacijske zakone, a mnoge od njih protjerala. Nasuprot uobičajenim predrasudama, potrebito je naglasiti da je Ustaški pokret razbijen njegovim dovođenjem na čelo NDH, kada su mu nametnuti rasni zakoni, kada su Židovi unutar Ustaškog pokreta dovedeni u neprihvatljivu poziciju. Naravno da je Ante Pavelić morao odbiti Mussolinija i Hitlera i da je nacionalna sramota što to nije učinio. Prva velikosrpska Jugoslavija 1941. ušla je u pakt s Hitlerom, koji nije srušila Srbija, niti Srbijanci, nego britanska trgovačka i obavještajna mreža.
Ima li nade?
Srbijanska diplomacija još jedanput je potvrdila svoju pragmatičnu umješnost: “Ustaški pokret bio je marionetski režim njemačkih nacista”. Zapravo je Ustaški pokret nastao kao reakcija na velikosrpsko nasilje prve Jugoslavije. Srbijanska diplomacija ovdje se zadovoljila time da naglasi povezanost ustaša/Hrvata i nacista/Nijemaca, zanemarujući fašiste/Talijane. Ovaj put nije direktno spomenut Jasenovac, koji je Srbima, Jugoslavenima i “partizanima” opravdanje za genocid nad Hrvatima, i nekakvo pokriće za sve te dominacije nad Hrvatima. Svejedno ću napomenuti da je Jasenovac bio neizbježan i dogodio bi se čak i u slučaju da se prva Jugoslavija održala – NDH nije bila neizbježna. Ne vidim nikakvu svjetliju priču s Dražom Mihailovićem kao zapovjednikom Jasenovca.
Teško je povjerovati da će se negativna evolucija srbijanske destrukcije Hrvatske najedanput zaustaviti. Magijsko jedinstvo vjere i nacije karakterizira pravoslavne etnitete. Takvo je u Rusiji, takvo je u Srbiji, takvo vrijedi za sve Srbe/Srbijance na ovome svijetu, kojima je koncepcijski Srbija tamo gdje živi barem jedan Srbin. S tako isključivim projektima teško je ostvariti podnošljiv suživot. Srbija je u svojoj prijavi protiv Hrvatske dala veliki prostor nogometašu Josipu Šimuniću i njegovom pozivu “Za dom!”, upućenom navijačima Hrvatske, koji je postao određen izraz nacionalnog prkosa prema svemu što nam se natura. Nikoga ne brine što se u Hrvatskoj na lokalnom nivou natječu nogometni klubovi sa velikosrpskim nazivima. Dom i Domovina kod Hrvata nisu podilaženje NDH, nego potvrda civilizacijskog kruga, za razliku od svetosavske nomadske Otadžbine. Dom i obitelj kod Hrvata su neizbrisivi, u svim segmentima života, kulture, jezika i svega drugog. To zaista nema blage veze s našim odnosom niti prema nacizmu, niti prema homoseksualcima. Hitler je bio kancelar, antisemit, antisrbin i homofob, a Merkelica je kancelarka, i to ne može promijeniti niti još gora slika o Hitleru. Zašto se naš jezik suzbija, a srbijansko pismo nameće?
Tvrtko Dolić/croative.net
