Opus gay
Hrvatska javnost nažalost nije prepoznala da joj atraktivnije rješenje nudi liberalni Opus gay nego opskurni, konzervativni Opus Dei. Veliku krivnju snosi i Ustavni sud jer je u svibnju ove godine dao odbijenicu Jovanovićevu prijedlogu Zdravstvenog odgoja koji je imao za cilj pokazati da je gejizam najviši stadij socijalnoga darvinizma.
{jathumbnail off}Ako su saborski zastupnici privilegijama koje su sebi izglasali pokazali kojom moći raspolažu i tako reprezentativnu demokraciju doveli u Hrvatskoj do lakrdije, oni su jedini koji svojom poluobrazovanošću ostaju na braniku domovine štiteći nas od najezda raznoraznih diskriminacijskih marifetluka.
Jedan ugledni hrvatski teolog i sociolog religije bez znanstvenih radova, koji je inače jako angažiran u politici, reče ovih dana u sklopu agitiranja protiv referenduma o ustavnoj definiciji braka, da iza pokreta “U ime obitelji” stoji moćna organizacija Katoličke Crkve Opus Dei. Pokret je osnovao suspektni pristaša Francova režima u Španjolskoj, prelat Josemaría Escrivá. Deset od devetnaest ministara u Vladi ozloglašenoga španjolskog diktatora bili su članovi pokreta Opusa Dei. Želite li nekoga katolika na poseban način kompromitirati i uvrijediti, dovoljno je da kažete da je u bilo kakvoj vezi s opskurnom grupacijom Opus Dei. Vjerujući u dobronamjernost uglednoga teologa nisam uopće bio u dilemi kako glasovati u slučaju referenduma o definiciji braka. Teolog je, nadalje, argumentirao da bi najvjerojatnije i Isus iz Nazareta podržao gejeve i gejice. Možda, jer ipak je bio rezolutni protivnik Mojsijeva zakona, a u Levitskom zakonu – što je i danas za katolike Sveto pismo – izrijekom je naloženo: ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se lijega sa ženom, neka se smaknu po kratkom postupku (20, 13).
U posljednjih petnaestak godina bio sam u sukobu s filozofima koji su školovani na sveučilištu Pontificia Universitas Sanctae Crucis, koje pripada opskurnom Opusu Dei, osnovanom neposredno nakon pada Berlinskoga zida sa svrhom da se po kratkom postupku u bivšim komunističkim zemljama stvori katolička elita. Paradoksalno je da su filozofi iz Opusa Dei dobili svestranu podršku, ne samo katoličkih krugova iz uprave hrvatskih sveučilišta, nego također i svesrdnu potporu okorjelih YUGO-marksista s kojima i danas uspješno surađuju u dezavuiranju klasične europske filozofije. Kao potvrda dobre suradnje može se navesti i činjenica da su zagrebački ex-marksisti u pravilu odbijali nostrificirati filozofske diplome s uglednih europskih sveučilišta, ali su uredno potpisivali rješenja o istovrijednosti doktorata sa spornoga sveučilišta Opusa Dei u Rimu.
Moj animozitet prema svemu što je dolazilo iz suspektne kuhinje Opusa Dei dobrano je pridonio da sam u pogledu referendumskoga pitanja više naginjao prema svemu što bismo mogli jednostavno nazvati “Opus gay”. Čak me nije pokolebao ni trivijalni koncert frustriranih osoba sa estradne scene pod naslovom “Ja glasam protiv”, na kojem se proslavila hrvatska porno diva bez sluha, čuvenim koherentističkim argumentom: “Ako budete šutjeli, dogodit će se i vama…Jučer Židovi, danas homoseksualci, sutra Dalmatinci”. Dragi Dalmatinci, pripazite se, dvije trećine Hrvata je glasovalo za spolnu diskriminaciju. Većina vas također!
U rješavanju dileme glede glasovanja o referendumskom pitanju “Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?” posebno me zbunio moj doktorand Ljubiša Prica, napisavši na Facebooku da je sramota kako novinari lijevo naklonjenih medija krše novinarsku etiku gdje god stignu. Kolega Prica je šokiran činjenicom kako je Marko Čulić s Tportala hladnokrvno i bezdušno pripisao iskonstruiranu izjavu Željki Markić koju uopće nije izgovorila, koju je Yutarnji list bez ikakve kritičke provjere prenio u članku “ŽELJKA MARKIĆ: ‘Želimo da gay parovi nikada ne dobiju ista prava kao normalni ljudi'”. Skidam kapu Ljubiši jer je imao živaca sat vremena slušati tu dosadnu gospođu o još dosadnijoj temi. Čelnica inicijative “U ime obitelji”, prema pisanju navedenih tabloida, navodno je izjavila u emisiji Poligraf Hrvatskoga radija sljedeću genijalnost: “Želimo zacementirati to da gay, lezbijski, ili kako već hoćete, parovi nikada ne dobiju iste prilike kao normalni parovi, a normalni su parovi muškarci i žene, različitih spolova, kako je to i Bog htio”. Istoga dana mogao sam čuti kako mlade djevojke u teretani Body art na Britancu prepričavaju izjavu gospođe Markić iz Yutarnjeg uz napomenu: “Isuse, kak’ je glupa?” Objektivnosti radi, ovdje treba obavezno navesti da se Tportal istog dana ispričao i demantirao članak. Navedeni tabloidi polaze, očito, od pretpostavke da daleko veći utjecaj na mase imaju vješto plasirane dezinformacije od demantija koji ih negiraju. Negacija negacije u slučaju medijske propagande očito nema učinak hegelovske dijalektike. Hrvatski mediji koji djeluju po principu «Gleichschaltung» htjeli su suptilno poručiti javnosti kako veći respekt izaziva autonomna odluka da moralno djelujemo nego da postupamo tako jer nam je Bog zapovjedio. Treba razumjeti urednike u navedenim tabloidima: za ostvarenje plemenitoga cilja, kao što je borba protiv definicije braka u Ustavu , nije potrebno birati sredstva, pa je tako dopušteno služiti se čak i lažima. Možemo nakon poraznih rezultata glasovanja o definiciji braka samo konstatirati da su nas hrvatski mediji premalo indoktrinirali.
Dan poslije u medijima čitamo kako smo se ustavnom odredbom o braku svrstali u društvo s Crnom Gorom i Srbijom, koje su slično ustavno definirale heteroseksualni brak. Zašto se sada tome čudimo? Cjelokupna vanjska politika, neovisno je li vođena s Pantovčaka ili s Trga svetoga Marka, bila je fokusirana u protekle dvije godine na Balkan, umjesto na civilizirani Zapad. Ako nas je rat jednom davno zavadio, pomirila nas je ustavna definicija braka. Hvala Bogu, trebamo s komšijama biti u dobrim odnosima. Nisu samo političari krivi za politički debakl desetljeća. Hrvatska ponovno ubire negativne plodove demokracije zbog neobrazovanoga puka. Bertolt Brecht je jednom duhovito rekao da komunjare koji su nezadovoljni narodom kojim vladaju trebaju stvoriti novi narod. Novi je zadatak pred Milanovićem i njegovim kukurikašima da se angažiraju u tom pogledu. Narod im očito sve manje vjeruje. U proteklom razdoblju slikali su se pod zastavama duginih boja , paradirali po paradama gejova i gejica, a nisu se se usudili mijenjati zakon o obitelji u kojemu jasno stoji napisano ono što su političari na vlasti i njihovi trabanti izrijekom osuđivali u vrijeme referendumske kampanje: diskriminacija homoseksualaca. Naime, u Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske još uvijek stoji tradicionalna definicija braka kao “zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca” (čl. 5). Nakon burnih konfrontacija “za” ili “protiv” tijekom referendumske kampanje, zaboravilo se da imamo na snazi antigejistički zakon o obitelji u kojemu se eksplicitno tvrdi (čl. 25) da je za sklapanje braka potrebno “da su nevjesta i ženik osobe različita spola”. Što će biti ako se oboje deklarativno odluče zamijeniti spol i rod, što jamačno mogu učiniti na temelju Zdravstvenog odgoja ministra Jovanovića? Grupaciji iz Opusa Dei očito nije li bio dovoljan ovakav Obiteljski zakon, nego su odlučili referendumom to zacementirati kao ustavnu odredbu. Razumljivo s obzirom da zastupnici u Saboru zakone mijenjaju češće nego čarape.
Hrvatska javnost nažalost nije prepoznala da joj atraktivnije rješenje nudi liberalni Opus gay nego opskurni, konzervativni Opus Dei. Veliku krivnju snosi i Ustavni sud jer je u svibnju ove godine dao odbijenicu Jovanovićevu prijedlogu Zdravstvenog odgoja koji je imao za cilj pokazati da je gejizam najviši stadij socijalnoga darvinizma. Ministar Jovanović, koji u javnosti slovi kao pošten čovjek, stoji pred teškim izazovom kako ispuniti odredbe Ustavnoga suda, naime, kako nastavne sadržaje zdravstvenog odgoja u državnim iliti javnim školama na uravnotežen način uskladiti sa ustavnim pravom i slobodom roditelja na odgoj djece. Nakon rezultata referenduma rješenje je vrlo jednostavno: prepustiti da to učini Opus Dei. Umjesto Darwina djeca će u školama bubačiti definicije svetoga Tome Akvinskoga. Po mogućnosti na latinskom.
Ostaje otvoreno pitanje kakvu će sudbinu nakon rezultata referenduma doživjeti prijedlog Zakonom o životnom partnerstvu, koji će se uskoro naći u saborskoj proceduri. Rješavanje pitanja istospolnog partnerstva međunarodna je obveza Republike Hrvatske jer ne živimo u ptičjem rezervatu. Ne mogu se više sjetiti kako se kaže “ptičji rezervat” na latinskom jeziku pa da citiram premijera Milanovića.
Hoće li nas na kraju spasiti ljevičarski “trutovi” u Hrvatskom saboru tako što će se oglušiti na rezultate referendum? Ipak je to neuki i needucirani puk, a u Saboru su intelektualci sa SSS poput Keruma i Kajina. Ne će valjda dopustiti da tradicionalna odredba koja je prihvaćena na referendumu, a koju su hrvatski mediji već proglasili diskriminacijskom, postane sastavnim dijelom Ustava, odnosno da bude mjerodavna volja primitivaca iz zatucanih sela i nepristupačnih vrleti diljem Lijepe naše. Ako su saborski zastupnici privilegijama koje su sebi izglasali pokazali kojom moći raspolažu i tako reprezentativnu demokraciju doveli u Hrvatskoj do lakrdije, oni su jedini koji svojom poluobrazovanošću ostaju na braniku domovine štiteći nas od najezda raznoraznih diskriminacijskih marifetluka.
Autor: Jure Zovko/Dnevno.hr
