Papa – Radost Evanđelja proizlazi iz svijesti da smo od Boga ljubljeni i prihvaćeni

Danas je Treća nedjelja Došašća, koju također nazivamo Radosnom nedjeljom. U liturgiji više puta odzvanja poziv na radost, jer Gospodin je blizu, Božić je blizu.

{jathumbnail off}Kršćanska se poruka zove „Evanđelje“, tj. „Radosna vijest“, navještaj radosti za cijeli narod; Crkva nije utočište za tužne ljude, nego Kuća radosti, u kojoj oni koji su tužni pronalaze istinsku radost! No, radost iz Evanđelja nije bilo kakva radost. Ona proizlazi iz svijesti o tome da nas Bog prihvaća i ljubi. Kao što nas danas podsjeća prorok Izaija (cf. 35,1-6a.8a.10), Bog je onaj koji nas dolazi spasiti, a svoju pomoć pruža ponajprije zalutalima. Njegov dolazak među nas krijepi, osnažuje i hrabri, čini da pustinja i stepa kliču i cvjetaju – a to je naš život u trenutcima suhoće, tj. kad je bez vode Božje riječi i Božjega Duha ljubavi. Koliko god velika bila naša ograničenja i lutanja, ne smijemo biti tromi i kolebljivi pred poteškoćama i pred vlastitim slabostima. Naprotiv, pozvani smo ojačati ruke i učvrstiti koljena, kako bismo bili hrabri i nezastrašeni, jer naš Bog uvijek pokazuje veličinu svojega milosrđa. On nam daje snagu da idemo hrabro naprijed. Netko me može upitati: “ali kako da idem dalje kad sam puno griješio?”. Griješiš – ti možeš početi ispočetka, jer te Gospodin čeka, blizu ti je, jubi te, oprašta ti i daje snagu da kreneš ispočetka; svima nama! Zahvaljujući Njegovoj pomoći, možemo uvijek iznova započinjati, progledati, nadići tugu i plač, i zapjevati novu pjesmu. Ta istinska radost odolijeva i kušnji, pa i patnji, jer nije površna, nego silazi u dubinu osobe koja se povjerava i uzda u Gospodina.

Kršćanska radost poput nade, utemeljena je u Božjoj vjernosti, u sigurnosti da On uvijek održava svoja obećanja. Prorok Izaija hrabri one koji su izgubili put i odlučnost da se povjere Gospodinovoj vjernosti, jer Njegovo spasenje neće zakasniti prodrijeti u njihove živote. Oni koji su susreli Isusa na svome putu, osjećaju u srcu mir i radost, koje im nitko i ništa ne može oduzeti. Naša je radost u Isusu Kristu, Njegova je ljubav vjerna i neiscrpna! Zato, kad kršćanin postane tužan, to znači da se je udaljio od Isusa. No, njega ne treba ostaviti sâma! Moramo moliti za njega, te mu dati da osjeti toplinu zajednice.

Neka nam Djevica Marija pomogne da se požurimo prema Betlehemu i susretnemo Dijete koje je rođeno za nas i za spasenje i radost svih ljudi. Njoj je Anđeo rekao: “Raduj se, milosti puna: Gospodin je s tobom” (Lk 1,28). Neka nam ona pomogne da živimo radost Evanđelja u obitelji, na poslu, u župi i u svakome okruženju – duboku radost, čudesnu i nježnu, poput one koju osjeća mama dok gleda svoje novorođeno dijete, te osjeća da je ono Božji dar, čudo za koje može samo zahvaljivati!

Nakon Angelusa Papa je blagoslovio figurice Djeteta Isusa, zamolivši djecu da ga se sjete u svojim molitvama pred jaslicama, kao što će se i on sjetiti njih. Papa je pozdravio sve nazočne hodočasnike, obitelji, župne skupine i mlade, posebno one iz Zambije.

Izvor: Radio Vatikana

Odgovori

Skip to content