Zoran Vukman: Nošena snagom Duha, Crkva je nepobjediva
Da je Crkva obična ali moćna institucija, kako je doživljavaju ateisti, nikada ne bi opstala
{jathumbnail off}Katolička Crkva uvijek je snažnija u opoziciji. A još je autentičnija kad je u progonstvu, neizvjesnosti i siromaštvu. Ako netko smatra ovo pretjeranim, povijest mu može dati mnoštvo primjera. Bogata Crkva uvijek je bila duhovno slaba, mlaka i sklona svjetovnim kompromisima, a u razdobljima nedaća, progona i odricanja, pokazala se neuništivom i karizmatičnom jer se u tim trenucima očitovala sila koja zbiljski stoji iza nje.
Da se radi o običnoj ali moćnoj instituciji, kako je doživljavaju ateisti, nikada ne bi opstala. U povijesti kršćanstva nije poznato da je ijedan crkveni red propao zbog materijalne oskudice, štoviše, većina redova su cvali i rasli usred neimaštine, i širili se nevjerojatnom duhovnom prodornošću! Taj paradoks može se shvatiti jedino iz razmatranja Isusova života i osobe. Snaga kršćanstva je u neodoljivoj privlačnosti Isusova Bogočovještva. Sva osporavanja i sve nedaće samo mu pridaju još mističnije značenje. Sam katolicizam uvijek je privlačniji u misijama, tamo gdje poput Učitelja nema gdje glavu nasloniti negoli kao etablirana građanska vjera kojoj uvijek prijeti opasnost od mlakosti i samodostatnosti.
Katolicizam je neodoljiv kao novost, kao duhovna avangarda, kao znak osporavani, kao istina koja se herojski probija, kao borba za dobro u nemogućim uvjetima, kao čudo ljubavi i milosrđa, kao svojevrsni skandal, provokacija, kao hod po rubu, izazovnost Isusove poruke koja nikoga ne ostavlja bez reakcije. Ali katolicizam koji postane forma malograđanske udobnosti i sigurnosti, katolicizam koji se podrazumijeva kao običajnost i naslijeđe, katolicizam koji traži poziciju vlasti, birokratizira se i trne Duha u sebi. Postaje odiozan onima koji ne razumiju kršćanstvo i ne poznaju prave kršćane, postaje hrana predrasudama.
Velik dio kulturnog Zapada, nekad posve kršćanskog, ateiziran je i vjerski pasiviziran jer je zaboravio ljepotu i izazovnost vjere u Krista. Ne pamti više herojstva istinskih Kristovih nasljedovatelja. Vidi samo rutinsku praksu religijskih struktura koje smatra okoštalima jer nema oduševljenja, nema one ludosti za Krista koja je plijenila u nekim drugim vremenima. Zato kršćanstvo spava u Europi, a cvate na drugim kontinentima. Neću reći umire u Europi, nego da je u hibernaciji, jer ne znamo što Duh Božji može učiniti i tamo gdje nam se čini da je sve duhovno opustjelo. Trebaju mu samo oduševljeni pojedinci, ljudi koje nije slomio strah i sumnja da nema smisla boriti se protiv goleme zjapeće praznine. Istina na ovome svijetu nikada nije svima i svakome očita.
Ljudi joj pružaju otpor, ne prepoznaju je, vide je svojim očima. Svjedočiti Istinu je najteže, pogotovo Onoga koji se poistovjetio s Istinom, koji je rekao da je On sam – Istina. I dan danas to je skandal za srca i umove mnogih koji Ga ne poznaju i ne prihvaćaju. Htio je da se ljudska srca sama određuju prema Njemu, svojom voljom, mislima, kulturom. U takvom kontekstu Njegova Crkva ukoliko je vjerodostojna, nepobjediva je. Jer Duh nitko ne može poraziti ni suzbiti. I ono što je na Duhu sazdano
Zoran Vukman/velecasnisudac.com
