Započnimo dan molitvom (ponedjeljak, 23. prosinca)
Kako ostajem otvoren Bogu punu iznenađenja, Duhu koji djeluje kako hoće? Branim li dobro svoju sigurnosnu zonu da me ne bi slučajno iznenadila milost?
{jathumbnail off}Božja prisutnost
Zastajem na tren, svjestan da je Bog tu.
Razmišljam kako sve oko mene,
zrak koji udišem, cijelo moje tijelo,
titra Božjom prisutnošću.
Sloboda
Zdepasto i grbavo deblo drveta nikada ne bi povjerovalo
da može postati statua, zadivljujuće umjetničko djelo,
i nikada se ne bi podložilo dlijetu kipara,
koji svojim genijem proniče što sve može načiniti od tog debla. (sv. Ignacije)
Molim za milost da se dadnem oblikovati rukom svoga ljubljenog Stvoritelja.
Svjesnost
Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?
Riječ Gospodnja
Lk 1,57-66
Elizabeti se, međutim, navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!” Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.” Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:
Susjedi i rodbina koji su se okupili prigodom obrezanja imali su neka svoja očekivanja glede djetetova imena. No trebali su naučiti da je Bog taj koji bira ime i sudbinu ovoga djeteta. Možda Bog sa svakim djetetom pokreće svijet u novome smjeru?
Kako ostajem otvoren Bogu punu iznenađenja, Duhu koji djeluje kako hoće? Branim li dobro svoju sigurnosnu zonu da me ne bi slučajno iznenadila milost?
Razgovor
Što se događa u meni dok molim?
Jesam li utješen, uznemiren, ili ravnodušan?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene
i iznosim mu sve što osjećam.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
